Ne može se služiti dvojici gospodara
“Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”
Pouzdanje u Božju providnost
“Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?”
“Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?”
“Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinu i za se. Dosta je svakom danu zla njegova. ” Mt 6, 24-34
Isus na mnogo mjesta u evanđeljima jasno ističe neka nam bude po vjeri našoj, neka nam bude, kako vjerujemo. Mnogi od nas danas kuću svoju životnu grade ne računajući s Gospodinom. Mnogi se u vremenu u kojem živimo udaljuju od Gospodinovih naputaka, od smjerokaza koji nas vode u najvažnije mjesto gdje nam je ikada stići – Nebo. No, isto tako kada upadnemo u životne teškoće pitamo se gdje je pomoć Božja? Usuđujemo se to pitati iako djelima pokazujemo da za Boga nismo baš previše marili.
Isus jasno govori u prvom dijelu evanđelja koji čitamo na osmu nedjelju kroz godinu: nitko ne može služiti dvojici gospodara. I mi smo dakle pozvani danas birati, danas izabrati pod kojim barjakom želimo hodati, pod kojim barjakom želimo graditi našu budućnost.
Svi pak mi koji smo izabrali Isusa za gospodara, za Učitelja i prijatelja, moramo Bogu svome vjerovati. To znači da unatoč svim teškoćama trenutka, s potpunim pouzdanjem znamo: dobri Bog već je izabrao dan kada će nas izbaviti iz kušnji koje nas pritišću, nama je samo ostati vjeran i izdržati. Istina, nije to uvijek lako, ali da prostite, zar nije u zalogu – vječnost? Zamislite da nam netko s potpunom sigurnošću obeća da ćemo nakon dvadeset godina teškog i mukotrpnog života dobiti deset milijuna eura, te ćemo ostatak života proživjeti u blagostanju. Zar ne bismo isto odmah potpisali? I svaki dan tegoba u srcu bili radosni govoreći, evo, imam još izdržati radi sve one silne radosti koja je preda mnom. Dragi naši prijatelji, nije li zalog vječnog života mnogo više i od stotinu godina u blagostanju ovdje gdje jesmo? Jesmo li uopće svjesni navedenoga?
Učitelj i nas danas zove, koliko god bilo teško, da moramo ostati ljudi nade. Kršćani se nikada ne prepuštaju beznađu. Oni koji Boga poznaju ne mogu biti tužni i zabrinuti, puni tjeskobe. Mi svom Bogu vjerujemo. I znamo da On sinove i kćeri svoje nikada ne ostavlja. I s pouzdanjem primamo ono što nam život nosi jer znamo da je tolika silna punina radosti tamo s druge strane vrata smrti.
Živimo stoga ovaj život, kao naš dar onome koji nam ga je dao. I ne očajavajmo, kao što reče poznati libanonski pjesnik Gibran, koliko god žalost raskopava vaše biće, to je zato da u nj radosti može više stati.
Marin Miletić