Tko vjeruje u Sina, ne osuđuje se

Trojstvo A
Spasitelj uči:
»Tko vjeruje u Sina, ne osuđuje se;
a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao.«
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 3,16-18):
Reče Isus Nikodemu: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“

Što je činiti kršćaninu kada se upozna Boga? Mora ga se staviti na prvo mjesto u svojemu životu. Time započinje život vjernika. Upoznati ga i priznati biće koje me je htjelo i stvorilo, koje me prati s ljubavlju, blagoslivlja i uzdržava moj život, koje me s čežnjom očekuje da me ispuni i ostvari i koje hoće da mi zauvijek dade mjesto kod sebe – Bog je tu.

Kršćanin vjeruje u jednoga Boga u tri osobe – trojstvo. Bog nije samoća nego savršeno zajedništvo. Kršćani mole jedno jedino biće, koje je u sebi jedno i objavljuje se trojstveno. Da je Bog Trojstvo, znamo od Isusa Krista. On, Sin, govori o svojemu Ocu nebeskom. On ga moli i šalje nam Duha Svetoga. Stoga smo i kršteni “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.

Na svetkovinu Presvetog Trojstva unesimo u kršćanski život vrijednosti bogoslužnog pozdrava: »Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Svetoga Duha.«
»Milost Gospodina Isusa Krista« je početna vrijednost. Dopustio je da ga se oslovljava božanskim naslovom “Gospodin”. Nekima je njegovo opraštanje grijeha bio prekršaj koji zaslužuje smrtnu kaznu, a učenici su po čudesima i znakovima, posebno po uskrsnuću, spoznali tko je Spasitelj te su mu se molili kao Gospodinu. To je vjera Crkve.

»Ljubav Boga« je središnja vrijednost. Štujemo Oca jer je Stvoritelj i što svoja stvorenja prihvaća s punom ljubavlju. Potječemo od Boga koji nas je na svoju sliku stvorio i pozvao da budemo njegova djeca. Na početku svakog ljudskog bića ne stoji slučaj ili sudbina nego naum božanske ljubavi. Sin nam je objavio jer je znao odakle dolazi i odakle svi potječemo: iz ljubavi njegova Oca i našega Oca, te nam je pokazao da je njegov Otac i naš Otac i poučio nas moliti “Očenaš”.
»Zajedništvo Duha Svetoga« je završna vrijednost. Otkrivamo u sebi Božju stvarnost – djelovanje Duha Svetoga. Kršćanin u Duhu Svetomu nalazi duboku radost, nutarnji mir i slobodu. “Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ‘Oče’!” U Duhu Svetomu, kojega smo primili, smijemo Boga zvati ‘Ocem’.
Kršćanima su ove vrijednosti spas. Također su nužne čovječanstvu – nijekanjem milosti, ljubavi, zajedništva čovječanstvo će propasti – istinitim prihvaćanjem tih Božjih vrijednosti će opstati.

msgr. Nikola Imbrišak