Obitelji iz Riječke nadbiskupije sudjelovale su 19. i 20. rujna na Susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Osijeku i Aljmašu – velikom susretu vjere, molitve i zajedništva koji je okupio vjernike iz svih krajeva Hrvatske. Dvodnevni program pružio je sudionicima priliku za međusobno upoznavanje, razmjenu iskustava, molitvu i promišljanje o ljepoti, ali i izazovima bračnog i obiteljskog života. (više na IKA: https://ika.hkm.hr/novosti/aljmas-proslavljena-misa-u-sklopu-5-susreta-hrvatskih-katolickih-obitelji/)
Iz Riječke nadbiskupije na susret su krenula tri autobusa hodočasnika. Među njima su bile obitelji s djecom, bračni parovi, pojedinci te osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju sa svojim obiteljima. Velik broj sudionika pokazao je želju riječkih obitelji da budu dio širega crkvenog zajedništva te da kroz ovakve susrete pronađu novu snagu i ohrabrenje za svakodnevicu.
Hodočasničke skupine predvodili su svećenici Tomislav Zečević i Ivan Nikolić te Klara Labinac. Već je sam put prema Slavoniji bio prilika za susret, razgovor i molitvu, a tijekom dva dana među sudionicima se stvaralo lijepo ozračje međusobne blizine i povezanosti. Susreli su se i s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem koji je s drugim biskupima sudjelovao na svečanom misnom slavlju.
Subotnji susret u Osijeku
Prvi dan susreta, u subotu, bio je vezan uz Osijek, gdje su obitelji sudjelovale u programu namijenjenom duhovnom osnaživanju i promišljanju o poslanju kršćanske obitelji. Osobito vrijedan dio bio je večernje bdijenje s potresnim i ohrabrujućim svjedočanstvima obitelji o njihovim konkretnim životnim iskustvima.
Posebno snažan trag ostavile su obitelji koje žive iskustvo invaliditeta. Progovorile su o svojoj svakodnevici, izazovima, trenutcima kušnje i neizvjesnosti, ali i o ljubavi, radosti, vjeri i snazi koju pronalaze u obiteljskom zajedništvu. Njihova svjedočanstva podsjetila su sve prisutne da se vrijednost obiteljskog života ne mjeri odsutnošću poteškoća. Upravo u zahtjevnim okolnostima postaju vidljivi snaga međusobne ljubavi, požrtvovnost i važnost podrške šire zajednice.
Bila je to ujedno snažna poruka da osobe s invaliditetom i njihove obitelji nisu tek primatelji pomoći, nego svojim životom, iskustvom i darovima obogaćuju crkvenu zajednicu kao njezini ravnopravni članovi.
Posebna briga i prihvaćenost
Tijekom putovanja i cjelokupnog susreta posebnu brigu o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju vodila je Klara Labinac, nastojeći im omogućiti da što potpunije i ugodnije sudjeluju u zajedničkom programu.
Njihova prisutnost bila je konkretan podsjetnik na poziv Crkve da bude mjesto susreta i pripadnosti za svakog čovjeka. Zajednica postaje bogatija kada se različitosti ne promatraju kao prepreka, nego kada se prepoznaju dostojanstvo i jedinstvenost svake osobe.
Upravo su susreti, razgovori i zajednički provedeno vrijeme pokazali koliko je važno stvarati prostor u kojem će se osobe s invaliditetom i njihove obitelji osjećati prihvaćeno i ravnopravno uključeno u život crkvene zajednice.
Nedjelja u Aljmašu – obitelji pod Marijinom zaštitom
Nakon osječkog programa, susret je nastavljen u nedjelju hodočasničkim i molitvenim ozračjem u Aljmašu, u Svetištu Gospe od Utočišta. Dolazak u marijansko svetište za mnoge je bio jedan od najemotivnijih trenutaka. Obitelji su pred Mariju donijele svoje zahvale i radosti, ali i poteškoće, strahove, bolesti i osobne nakane.
Svaka obitelj nosi vlastitu priču. Uz trenutke sreće, svaka obitelj nosi i razdoblja nerazumijevanja, gubitaka, teškoća u odgoju ili financijskih tereta. Obitelji koje žive iskustvo invaliditeta suočavaju se i s dodatnim svakodnevnim izazovima. Zato je zajednički dolazak pred Gospu od Utočišta imao posebno značenje – kao čin povjerenja i predanja obitelji Marijinu zagovoru. Osijek i Aljmaš tako su povezali dvije ključne dimenzije: zajedništvo ljudi i zajedništvo s Bogom.
Kući s novim iskustvima i ohrabrenjem
Sudionici iz Riječke nadbiskupije vratili su se domovima ispunjeni dojmovima, novim poznanstvima i osjećajem pripadnosti velikoj obitelji Crkve. Kada obitelji međusobno dijele iskustva, lakše prepoznaju da u teškoćama nisu same – nečije iskustvo ili jednostavna riječ ohrabrenja mogu biti velika pomoć onima koji prolaze kroz zahtjevno razdoblje.
Nacionalni susret stoga ne završava odlaskom iz Aljmaša; njegovi pravi plodovi nastavljaju se razvijati u svakodnevnom životu – u odnosu supružnika, odgoju djece, brizi za starije i potrebite te u župnim zajednicama.
Tri autobusa vratila su se prema Rijeci noseći mnogo više od uspomena. Sudionici su ponijeli ohrabrenje da u svojim domovima nastave izgrađivati mjesta u kojima je svatko prihvaćen, voljen i prepoznat kao dar.
Tekst: Ivan Nikolić
