Lijep broj župljana Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci i hodočasnika okupio se u srijedu 16. rujna u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi na proslavi blagdana sv. Marcijana, sveca čije relikvije ta crkva čuva. Svečano misno slavlje predvodio je crikvenički dekan Goran Žan Lebović Casalonga u suslavlju sa župnikom Sanjinom Francetićem.
U propovijedi je Casalonga istaknuo da čašćenje relikvija ne smije ostati samo na tjelesnoj i povijesnoj razini, nego treba biti poticaj na dublje razumijevanje kršćanske vjere i zajedništva svetih. „Ovo slavlje koje ima svoju fizičku dimenziju treba biti u našim srcima i pred našim očima prije svega duhovno slavlje“, poručio je, naglašavajući da pred relikvijama svetih ne treba promatrati samo ostatke tijela pokojnika, nego ljude čije su duše pred Bogom.
Sveti su živi pred Bogom
Govoreći o kršćanskom razumijevanju smrti, propovjednik je podsjetio da oni koji su završili zemaljski život nisu prestali postojati, nego su njihove duše prešle u vječnost. U tom je kontekstu podsjetio i na natpis pape Damazija u Kalistovim katakombama, koji govori o tijelima svetaca položenima u grobove, dok njihove duše pripadaju nebeskomu kraljevstvu. „Kada bismo istinski živjeli svoju vjeru, ne bismo samo shvatili da je smrt prijelaz, nego bismo shvatili i da nas te osobe ne napuštaju“, istaknuo je.
Posebno se osvrnuo na mučenike i svece koji su svoj život završili svjedočeći za Krista. Njihove relikvije, rekao je, same po sebi nemaju nadnaravnu moć. Bog je onaj koji djeluje, a relikvije mogu biti znak preko kojega se očituje njegova milost.
Polazeći od izvještaja o Kristovoj smrti na križu, propovjednik je istaknuo kako upravo iz mrtvoga Kristova tijela poteču krv i voda. Satnik koji je probio Isusov bok iz kojega je potekla krv i voda, prema Ivanovu Evanđelju, prepoznaje u njemu Sina Božjega.
„Kako iz mrtvoga tijela može nastati život? Vrlo jednostavno – jer je to djelovanje Božje“, rekao je, povezujući tu istinu s razumijevanjem mučeništva i štovanja relikvija. Podsjetio je i na biblijski događaj iz Druge knjige o Kraljevima, kada je čovjek oživio nakon što je njegovo tijelo dotaknulo Elizejeve kosti. Naglasio je da ni tada nije riječ o moći koja bi pripadala samim kostima, nego o Božjem djelovanju. U tom je smislu pojasnio i samu narav zagovora svetaca. Vjernik dolazi pred grob ili relikvije sveca ne zato što predmetu ili tjelesnim ostatcima pripisuje božansku moć, nego zato da se, po zagovoru sveca koji je pred Bogom, moli za potrebnu milost.
Relikvije nisu cilj, nego poziv na nasljedovanje
Čašćenjem svetih, istaknuo je propovjednik, treba voditi prema nasljedovanju njihovih kreposti. Podsjetio je na sv. Augustina i njegovu misao o kreposti kao volji usmjerenoj prema dobru. Upravo se u tome, prema njegovim riječima, nalazi važna poruka života sv. Marcijana. Prema predaji, Marcijan je nakon ozdravljenja u svojoj obitelji prihvatio kršćanstvo i obećao Bogu da će mu potpuno pripadati. Kada su započeli progoni za cara Dioklecijana, mogao je odustati od svoga obećanja, ali je ostao vjeran Kristu. Svoje je svjedočanstvo na kraju platio vlastitim životom.
„On ostaje kršćanin. On svjedoči svoju vjeru. I ta vjera je plaćena njegovom krvlju“, rekao je propovjednik. Upravo je u toj vjernosti vidio izazov i za današnje kršćane. Govoreći o potrebi ustrajnosti, podsjetio je na Isusove riječi iz Evanđelja o svjedočenju pred ljudima i zaključio: „Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti.“
U tom smislu upozorio da suvremeni čovjek lako može izgubiti svijest o Božjoj prisutnosti pod pritiskom svakodnevnih briga i vlastitih slabosti. Upravo zato relikvije svetih mogu imati važnu ulogu: podsjećaju da su postojali ljudi koji su svoju vjeru živjeli do kraja. „Dobro je i hvalevrijedno tražiti zdravlje i oslobođenje i moliti za to zagovor svetaca. Ali trebamo tražiti i krepost“, poručio je. Molitva pred relikvijama tako treba postati molitva za snagu u borbi protiv vlastitih slabosti i grijeha, za odvažnost u svjedočenju vjere i za vjernost Kristu.
Svece je propovjednik usporedio s vitrajima: „Svijetle različitim bojama, ali svi odražavaju istu svjetlost, onu koju daje Bog.“ Upravo zato što su i sami prolazili kroz različite životne kušnje, u njima vjernici mogu pronaći zagovornike i uzore na putu približavanja Bogu.
Relikvije kao poticaj budućim naraštajima
Govoreći o relikvijama koje se danas ponovno otkrivaju i časte u riječkim župama, Casalonga je naglasio da njihov smisao nije u samoj materijalnoj vrijednosti ostataka, nego u svjedočanstvu vjere koje one predstavljaju. „Ne tražimo to zbog toga da bismo imali kost nečega pa da se netko divi toj kosti, nego da, imajući te svjedoke vjere koji su pred prijestoljem Božjim, zaista možemo njih nasljedovati i tražiti potrebne milosti“, rekao je.
Relikvije svetih tako postaju svojevrsni most između povijesti i sadašnjosti: podsjećaju današnje vjernike da su i u prijašnjim vremenima postojali ljudi koji su, unatoč pritiscima i progonima, ostali vjerni Kristu.
Najavljene ekshumacije riječkih mučenika
Na kraju misnoga slavlja Casalonga, koji je suradnik u Postulaturi za kauze svetih Riječke nadbiskupije i u postupku beatifikacije i kanonizacije slugu Božjih Martina Bubnja i dvadesetorice drugova – Riječkih mučenika, najavio je da će u ponedjeljak 21. rujna započeti ekshumacije pojedinih slugu Božjih. Stručni forenzički tim, u dogovoru s Riječkom nadbiskupijom, pristupit će tijelima slugu Božjih radi potrebnih analiza u sklopu postupaka koji slijede. Cilj je, među ostalim, utvrditi identitet osoba te istražiti moguće tragove mučenja i oštećenja tijela.
Poseban je izazov činjenica da su tijekom komunističkoga razdoblja tijela pojedinih osoba bila premještana iz jedne grobnice u drugu, zbog čega treba utvrditi nalaze li se u pojedinim grobovima doista posmrtni ostatci osoba kojima se pripisuju, rekao je Lebović. Dodao je kako je u prvoj fazi potrebno utvrditi identitet tih ljudi, njihov povijesni identitet i okolnosti smrti i ukopa, a potom provjeriti pripadaju li pronađeni ostaci upravo njima.
Nakon mise u 19 sati dr. Željko Bistrović održao je predavanje na temu „Sačuvani relikvijari u župi“.
