Žena – izgubljena moć?

Žena u Crkvi i društvu bila je tema Teološko kulturne tribine u organizaciji Riječke nadbiskupije održane 28. veljače u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci. „Katolička Crkva jedina je koja štiti dostojanstvo žene u suvremenom svijetu“, rekla je predavačica Lidija Košir objasnivši kako tu misli na nauk Crkve, ne nužno i praksu. Uvijek aktualna tema u suvremenom društvu još je i pojačana poticajima pape Franje da žene budu aktivniji sudionik života Crkve, ravnopravnije i više uvažavane, istaknula je u uvodnim riječima voditeljica tribine Andreja Jakubin.

Predavačica je psihološko – teološki analizirala ulogu žene u Crkvi i društvu te dala presjek povijesnog i religijskog razvoja te uloge. „Kada kažem da Crkva jedina štiti ženu, govorim o nauku, ne mislim pritom na svakog pojedinog svećenika koji tome pristupa sa svojim nasljeđem, odgojem i kulturom u kojoj je odrastao.“ Dala je tako odgovor na pitanje kako je moguće da danas 2000 godina nakon Krsta i njegova nauka još uvijek ima nasilja nad ženama. Složila se da je i Crkva tijekom povijesti griješila te ženi dodjeljivala uloge koje su bile uvjetovane svjetovnim obrascima i društvenim statusima. Kristov nauk po pitanju jednakog dostojanstva muškaraca i žena bio je revolucionaran za ono vrijeme, a takve su bile i prve kršćanske zajednice. Kasnije, kada je kršćanstvo postalo religija Rimskog carstva u taj su muško-ženski odnos ušle naslage postojećih odnosa unutar društva. „Za Crkvu do Drugog vatikanskog sabora ženama je bila namijenjena uloga majke unutar obitelji. Tek se nakon Sabora govori o jednakom dostojanstvu, ravnopravnosti i mogućnosti angažmana u Crkvi i društvu.“

Poticaji Sabora, međutim, još uvijek tek trebaju zaživjeti u svakoj osobi pojedinačno. „Prečesto se i danas govori o muško-ženskim ulogama, a dugo se i šutjelo o zlostavljanjima unutar braka.“ Istaknula je kako je, iako niti u Crkvi situacija još uvijek nije idealna, nauk Crkve i Isusa Krista pozitivniji u zaštiti ženina dostojanstva od suvremenih društvenih trendova: feminizma, gender ideologije i lažne sigurnosti u novcu. „Danas žene upadaju u istu zamku koju je zmija, đavao, postavio Evi. To je laž da može sama odlučivati što je dobro, a što zlo. Prva stvar koja je tim lažima napadnuta je majčinstvo, a onda i obitelj. Današnji svijet konstantno nudi svoju katehezu lažne slobode, a zapravo ne daje odgovor tko je žena.“ Istaknula je kako niti jedan od dva ekstrema, niti podčinjavanje niti lažna sloboda, za ženu nisu dobri.

U povijesnom presjeku istaknula je kako dostojanstvo žene proizlazi iz samog starozavjetnog opisa stvaranja svijeta i čovjeka u kojemu Bog ženu stvara nakon muškarca, njemu za pomoć. „Tu pomoć treba shvatiti kao nešto božansko, a ne kako ju danas možemo shvaćati kao nešto sporedno, pomoćno.“ Stari i Novi zavjet donose primjere hrabrih, samosvjesnih i poštovanih žena, a isto se ponavlja i u povijesti kršćanstva unatoč društvenim uzusima.

U pozitivnom primjeru nauka Crkve istaknula je brojne poruke sv. Ivana Pavla II. „Njegov je odnos postavio temelje nama danas da očuvamo dostojanstvo žene“, zaključila je Košir.