Druga korizmena nedjelja (B), 2024.

Preobraženje nas s vjerom usmjerava prema prošlosti i s nadom prema budućnosti, kako bismo u ljubavi mogli živjeti svoju sadašnjost.

Preobraženje je pogled u prošlost spasenja. U evanđeoskom izvještaju o ovom događaju tu prošlost predstavljaju dva najznačajnija predstavnika te povijesti Mojsije i Ilija. Oni apostolima, ali i svima nama, predstavljaju Isusa kao onoga koji je ispunjenje svih starozavjetnih očekivanja, da bismo ga s vjerom mogli prihvatili  kao takvoga i ispovjediti kao Krista i Gospodina.

Preobraženje je i pogled u budućnost spašenih. U današnjem evanđeoskom izvještaju se  spominje da su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, a evanđelist Luka u svom izvještaju dodaje da je teme tog razgovora bila Isusovo pashalno otajstvo koje se doskora trebalo dogoditi u Jeruzalemu.  Preobraženje želi to što će se dogoditi prije nego li se dogodi rasvijetlit uskrsnim svijetlom kako bi ohrabrio apostole koji su već bili uznemireni prvim navještajem Isusove muke i smrti te im probudilo onu nadu koja se gotovo ugasila, a koja ih je svojevremeno potaknula da krenu za njim. Nada koju u apostolima budi taj preobražavajući pogled na budućnost ne iscrpljuje se u sadašnjosti i ovozemaljskim očekivanjima. Ona se proteže u vječnost kojoj i oni mogu postati dionici.

Preobraženje je također pogled u sadašnjost kako bi i ona postala povijest spasenja. To je sadašnjost obeshrabrenih i razočaranih učenika. To je i sadašnjost prve Crkve kojoj je evanđelist uputio svoje evanđelje, a koja se suočavala s problemom razumijevanja Isusove muke i smrti na križu, ali i s vlastitim progonima, vlastitom mukom i smrću. To je i naša sadašnjost, odnosno sadašnjost Crkve svih vremena koja je pozvana s vjerom prihvatiti i u ljubavi nastaviti povijest spasenja. Preobraženje nam u našoj svakodnevici sa svim njezinim problemima i poteškoćama želi pomoći razumjeli logiku Kristovog križa, kako bismo se, usvajajući tu logiku, naučili s ljubavlju suočavati s vlastitim križevima, ali i križevima svoje braće i sestara. To je način na koji i naša povijest, ona osobna i ona Crkve, postaje povijest spasenja, za nas, ali druge pokraj nas, one kojima smo poslani.

„Učitelju, dobro nam je ovdje biti!“, govorio je Petar na gori preobraženja misleći da se tamo može ostati. Mi znamo da se ne može ostati na gori preobraženja, da je s gore preobraženja potrebno sići u život i životnu stvarnost, koja je takva kakav jest, često ispunjena križevima, našim, ali i još više križevima drugih oko nas, naše braće i sestara. Nažalost često smo mi križ drugima, a i drugi nama. Da bi se to promijenilo, da ne bismo bili drugima križ, a ni drugima nametali križeve, nego im olakšavali i pomagali nositi križeve, nužno je slijedeći Isusa i njegov put križa prihvaćati i s ljubavlju živjeti logiku križa, križa osvijetljenog vjerom u Isusa kao Krista i njegovo uskrsnuće i nadom da ćemo i mi jednom suuskrsnuti u zajedništvu s njime.

U prvom smo čitanju slušali o žrtvovanju Izaka. Bog nije dozvolio da Izak bude žrtvovan nego je ponudio zamjensku žrtvu. Važno se prisjetiti da je i za nas, kao i za Izaka, Bog ponudio zamjensku žrtvu. Ta zamjenska žrtva za nas, za sve ljude, je njegov Jedinorođeni Sin, Isus Krist, raspet na križu. U njemu je Bog, koji je poštedio Abrahamovog sina, predao svog vlastitog Sina kao zamjenu za žrtvu čovječanstva. Velik je to dar. Neshvatljivo velik. I znak neizmjerne, preobražavajuće, Božje ljubavi koja i nas osposobljuje da živeći u skladu s logikom Isusovog križa ljubavi i mi sa sv. Pavlom svima možemo posvjedočiti: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!“