Cvjetnica, 2024.

Cvjetnica je. Liturgijski slavimo Isusov ulazak u Jeruzalem na magarcu koji je simbol poniznosti i mira te Isusovo izlazak iz Jeruzalema s križem na leđima, simbolom poniženja i pomirenja.

Razliku između Isusovog ulaska i izlaska iz Jeruzalema najbolje dočarava ponašanje mnoštva. Ono mu je kod ulaska u Jeruzalem klicalo kao kralju: „Hosana!“, a kod izlaska iz Jeruzalema ga je ponižavalo kao razbojnika vičući: „Raspni ga!“

Evanđelje po Marku obiluje ovakvim oprečnostima. One su osobito vidljive upravo u evanđelju Isusove muke. I nisu samo obilježje mnoštva. One su bile također obilježje i Isusovih učenika. I to i u negativnom, ali i u pozitivnom smislu. Naime, dok  u trenucima muke nitko od Isusovih bližih učenika nije ostao s njim, oni koju se nisu ubrajali u njegove bliže učenike nego su jučer kao i danas ostali na marginama, ostaju ustrajni do kraja. Tako ga je Juda izdao. Petar zanijekao. Svi ostali su pobjegli. Ali zato su pod križem do kraja bile žene i oni muškarci koji su samo potajno bili Isusovi učenici.

Iako su u osnovi evanđeoskog izvještaja povijesni podaci i povijesne osobe Isusovog vremena, evanđelista ne piše samo povijest Isusovog vremena, nego i povijest spasenja. On u tu povijest spasenja želi uključiti i ljude svoga vlastitoga vremena s njihovim oprečnostima, a one su više-manje slične onima iz Isusovog vremena. Zato ono što se dogodilo Isusu i onima koji su s njim može osvijetliti ono što se događa i u drugim vremenima. I ta su vremena kao i ono Isusovo obilježena poviješću jakih koji su zapravo slabi te su zatajili svoju vjeru i slabih koji su zapravo jaki jer su iako slabi ustrajali do kraja kao svjedoci Isusove ljubavi. Osvjetljena Isusovom poviješću i njihova povijest postaje povijest spasenja. I svima koji su dionici te povijesti novu nadu.

Osvjetlavši povijest svoga vremena Isusovom poviješću, evanđelist nam pomaže shvatiti da i mi možemo, ali trebamo učiniti ono što je on učinio. I naša povijest može i treba biti osvjetljena Isusovom poviješću i postati povijest spasenja, koliko god da nam se čini da smo zbog onoga što se događa oko nas i u svijetu, ali i u Crkvi, daleko od toga. Da bi se dogodilo to osvjetljavanje naše povijesti Isusovom poviješću, a onda i ona mogla postati dijelom povijesti spasenja, potrebno je da ponovo stavimo u središte Isusa i ono što se s njim događalo, a osobito njegov hod od Cvjetnice, preko Velikog petak do Uskrsa. Na to nas poziva Cvjetnica i ovaj sveti i veliki tjedan koji smo započeli. Sudjelujući liturgijski s Isusom u ovom hodu i mi možemo s Isusom postati sposobni onima koji su u našem vremenu zahvaćeni beznađem ponuditi novu nadu. I s njim možemo pomoći onima koji se bore sa strahom da ponovo pronađu hrabrost. I onima koji su pali s Isusom možemo pomoći ustati, da mu se vrate i da se obrate. I s Isusom i njegovim primjerom ljubavi svima možemo ponuditi i probuditi istinsku ljubav, a s ljubavlju i odlučnost za hod naprijed služeći jedni drugima. I svi zajedno i svi ustrajno, podižući one koji su pali i tražeći one koji su odlutali, možemo nastaviti svoj hod s Isusom i za Isusom, od Cvjetnice, preko Velikog petka, pa sve do Uskrsa, koji je i polazište i cilj naše kršćanske vjere.

Neka nam je blagoslovljena Cvjetnica i početak velikog i svetog tjedna!