Uskrsni broj Zvona

Uoči Uskrsa izašao je novi broj Zvona, mjesečnika za kršćansku kulturu. Broj je dakako posvećen Uskrsu, najavi slavne Isusove objave vječnog života za sve ljude. Uobičajeno, donosi uskrsne poruke riječkog nadbiskupa i gospićko-senjskog biskupa te druga promišljanja o najvećem kršćanskom blagdanu, ali prve je stranice zauzela druga tema.

Uoči Uskrsa javnost su nažalost potresli novi slučajevi pedofilije u Crkvi pa niti Zvona nisu ostala ravnodušna na tu temu. „Da nam ne pokvari blagdane“ naslov je uvodnika u kojem se objašnjava kako je bolje suočiti se s tom temom nego ju uporno zaobilaziti. Dalje u ovome broju možete čitati što i kako bi čelni ljudi Crkve trebali postupati u takvim slučajevima te što je moguće učiniti preventivno.

U ovome broju donosimo i razgovor s Jadrankom Brnčić, profesoricom i bibličarkom, koja analizira deset godina pontifikata pape Franje. Zvona donose i sjećanje na doajene Crkve u Rijeci, o. Marijana Jurčevića i fra Emanuela Hoška, a tu je i već uobičajeni osvrt na sinodalni hod. Možete pogledati i tko su dobitnici godišnje zahvalnice Caritasa te što je rečeno na predstavljanju knjiga nadbiskupa u miru Ivana Devčića.

Uz rubriku o Bibliji koju smo inaugurirali u prošlom broju, tu su i uobičajene rubrike u kojima naši dopisnici pišu o medicini, crkvenoj glazbi i povijesti ili donose duhovne meditacije.

Novi broj mjesečnika Zvona potražite u crkvama Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije kao i Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci. Također, i klikom na ovu poveznicu: https://online.anyflip.com/cign/mjnf/mobile/index.html

 

Zvona Zvone: Da nam ne pokvari blagdane

„Katolička Crkva ima novu kadrovsku politiku“, na ovaj je način započeo komentar jednog novinara. „Zbog nedostatka svećenika u svoje redove prihvaća sve, čak i pedofile.“ Ovaj ironični, neki će reći zluradi, komentar svakako je pretjeran i ne odgovara istini. S druge strane moramo priznati da je komentar potaknut događajima koji gotovo da bi mogli opravdati ovakvu tezu.

…

Očito da i javnost i Sveta Stolica teško prihvaćaju polemične isprike poglavara Crkve žrtvama koje prijavljuju seksualno nasilje. Vidljivo je i da u takvim slučajevima ne postoji razumijevanje za uporno inzistiranje na presumpciji nevinosti počinitelja i čekanje pravomoćne presude. Katolička Crkva, u Hrvatskoj i svijetu, može i mora bolje od toga…

Cijeli tekst pogledajte ovdje

 

Razgovor: Jadranka Brnčić

Papa Franjo ne unosi novine u crkveni nauk već mijenja hermeneutiku i dinamiku

• U ožujku smo obilježili 10. obljetnicu pontifikata pape Franje. Što biste istaknuli kao glavne naglaske njegova pontifikata?

Ključne teme o kojima je papa Franjo, na tragu Drugoga vatikanskog koncila, od samoga početka pontifikata govorio, i na koje sve do danas potiče, možemo svesti na najmanje tri: Božje milosrđe i svjedočenje milosrđa, redefiniranje Crkve u svjetlu Evanđelja te odgovornost kršćana za svijet.

Papina zaokupljenost poslanjem življenoga milosrđa počiva na shvaćanju milosrđa kao prihvaćanje Božje zaštite te pružanje zaštite svima onima koji ju nemaju primati ni od koga. Naravno, to se ponajprije odnosi na siromašne, marginalizirane, prognane ljude i skupine, ali i na sav stvoreni svijet. Enciklikom Laudato si’ papa Franjo uključio je Crkvu u širu kulturalnu raspravu o suodgovornosti. Poziva na nužne reforme što se tiče organizacije Crkve, jezika kojim se svećenici obraćaju muškarcima i ženama današnjice, europocentričnosti, liturgije, navika, stila – sve to s jednim ciljem: „osloboditi energije za istinski angažman ozbiljenja Evanđelja u preobrazbi društva“. Papi Franji je, kako je sam rekao, „draža ranjena i prljava Crkva jer je izašla na ulice, nego Crkva zatvorena u klupko opsesija i procedura“. Razlika je velika, kao i – posljedice.

…

Svjestan uloge koju bi religije mogle imati u zalaganju za mir u svijetu, poziva na zajedničko djelovanje svih kršćana u njegovu promoviranju i življenju, što naziva „ekumenizmom patnje“, ne referirajući se samo na progone kršćana na Bliskom istoku, nego i na progone ljudskosti iz naše civilizacije, ljudskosti čiji bi zaštitnici ponajprije trebali biti kršćani bez obzira na svoju denominaciju, kao i svi ljudi koji svoj život temelje na vjeri u transcendenciju i svoju nadu polažu u ljudsku sposobnost za dobro.

Cijeli razgovor pročitajte ovdje.