Stručni skup za vjeroučitelje Riječke metropolije: Kritičko mišljenje u nastavi vjeronauka

U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije, vjeroučitelji Riječke metropolije okupili su se 22. travnja u velikoj dvorani Nadbiskupskog doma na metropolitanskom stručnom skupu za osnovne i srednje škole. Pozdravne govore i uvod u rad skupa uputili su savjetnik za vjeronauk, Tomislav Tomasić i predstojnica Katehetskog ureda, Ksenija Rukavina Kovačević. Središnja tema skupa bila je kritičko mišljenje u nastavi vjeronauka, a predavanja su održali: riječki nadbiskup Mate Uzinić, profesorica filozofije, Aleksandra Golubović, profesorica hrvatskoga jezika Ivana Smolčić Padjen i vjeroučiteljica Ivana Kamenar Borčić.

Prvo predavanje na temu: ‘Sloboda vjere i nevjere u krizama kolektivnih identiteta’, održao je riječki nadbiskup Mate Uzinić. U temeljima njegova promišljanja bila je enciklika pape Franje o sveopćem bratstvu, ‘Fratelli tutti’. U tome duhu Uzinić je aktualizirao problematiku kako se u današnjem vremenu podjela različitih identiteta, životnih stilova, običaja i vjerovanja, može ostvariti sveopće bratstvo o kojem govori Papa.

„Prihvaćanje drugog čovjeka od nas zahtijeva i prihvaćanje njegove osobne slobode koja znači i slobodu da slijedi i druge istine, različite od onih koje ja slijedim. Uključujući i one s kojima se možda osobno ne slažem i ne mogu složiti jer bi u protivnom izgubio sama sebe. Jednostavno, riječ je o tome da u drugome, bez obzira što misli, govori i čini, ne vidimo konkurenciju, nego brata i sestru. Bratstvo i sestrinstvo nije samo cilj, ono je i sredstvo, put prema boljem svijetu te način da prevladamo ono što nas razdvaja, a da pri tome svatko od nas ne izgubi svoj vlastiti identitet.“

U zaključku predavanja, nadbiskup je istaknuo da je prvi korak na putu prema istinskom dijalogu osobno obraćenje svakoga pojedinca, a zatim i sposobnost slušanja drugog čovjeka.  „Da bismo mogli štiti svoj identitet, a potom ne negirati identitet drugoga, nužno je ne samo govoriti drugima, nego i čuti glasove drugih. Osobito glasove onih koji su zbog svog identiteta isključeni. Ne znači to odustati od svojih uvjerenja, ali znači biti sposoban čuti uvjerenje drugih i poštivati ih. To često od nas zahtijeva rad na vlastitom obraćenju, prije nego li na obraćenju drugih, na čemu često inzistiramo. Ako krenemo od lica drugog čovjeka, od njegove osobne stvarnosti, onda ideje, ideologije, vjera drugoga i slično, postaju mjesta na kojima možemo početi razgovarati. U konačnici i uvidjeti da nema te ideje, ideologije, tog identiteta koji i nas i druge može isključiti iz zajedništva s Bogom.“

Drugo predavanje, na temu kritičkog mišljenja u nastavi vjeronauka, održala je profesorica filozofije s riječkog Filozofskog fakulteta, Aleksandra Golubović. Predavačica je na početku predstavila kritičko mišljenje kao stvarnost koja se ne može se poistovjetiti s kritiziranjem, iako ono samo po sebi pretpostavlja poneke zamjerke koje se trebaju shvatiti kao dobronamjeran savjet i poticaj za napredak. U nastavku je navela primjere i načine ostvarivanja kritičkoga mišljenja u nastavi vjeronauka, istaknuvši uobičajenost njegove primjene u svakodnevnom životu jer je ono po samoj naravi i praktično mišljenje.

„Vjeronauk sam po sebi itekako pobuđuje kritičko mišljenje. To je pažljivo mišljenje. Dobro misliti je kritički misliti, misliti utemeljeno u smislu ‘imati razloge’. Sve o čemu poučavamo učenike, želimo da doprinese njihovom formiranju kao samostalnih, zrelih, samosvjesnih osoba koje će moći zauzeti stav. Ali, zauzeti stav koji je opravdan. Uspjeh naših učenika jamči naša dobra komunikacija, slobodan dijalog, međusobna otvorenost i pozitivno razredno ozračje. Preduvjet kritičkog mišljenja jest svakako taj dijalog, povjerenje, razumijevanje, otvorenost, a to sve vodi i do odgoja“, istaknula je Golubović.

Stručni skup zaključen je s primjerima dobre prakse o čemu su govorile: profesorica hrvatskoga jezika Ivana Smolčić Padjen i vjeroučiteljica Ivana Kamenar Borčić.