Propovijed riječkog nadbiskupa i metropolita Mate Uzinića, Velika Gospa, Trsat 2023.

Puno je poruka koje možemo izdvojiti iz života i sudbine Majke Božje koju danas slavimo kao Veliku Gospu odnosno Mariju na nebo uznesenu. Ja ću se danas zaustaviti samo na dvije poruke za koje smatram da su i nama veoma potrebne. Gospa nam svojim primjerom pokazuje da su i moguće, a svojom sudbinom i da su isplative. Te dvije poruke su poruka o važnosti poniznosti i potrebi usmjerenosti prema onom što je bitno.

Gospa nas uči važnosti poniznosti u našem ljudskom životu. Ona se ne hvasta svojim izabiranjem biti „majka Gospodina mojega“, kako ju je oslovila Elizabeta, i „velikim djelima“ koja joj učini Gospodin, nego u odgovoru na te pohvale priznaje svoju „neznatnost“. I svojom poniznosti nas usmjerava prema onome što je bitno. A za nju nije bitno ono što ona čini i može činiti, nego ono što u njoj i po njoj čini Bog. Bitan joj je odnos s Bogom, njegova, a ne njezina, volja.

I zato je „blagoslovljena među ženama.“ I zato je mogao biti „blagoslovljen plod (njezine) utrobe.“ Istovremeno, dok hita u Gorje, ona pokazuje da joj je bitan i čovjek, njegovo dobro, njegova potreba. Kako onaj još nerođeni „čovjek“ u njezinoj utrobi, tako i onaj čovjek kojemu hrli ususret, čovjek koji je potreban njezine pomoći i blizine, tople riječi i zagrljaja. To svoje bitno, koje želi i nama staviti na srce, Marija je uklopila i u hvalospjev svoje duše koja veliča Gospodina i klikće Bogu jer je u njezinom životu i u svom odnosu prema njoj preokrenuo svjetski poredak, i ono bitno za svijet, umišljenost oholih, prijestolja silnih i bogatstvo bogatih, učinio bezvrijednim. I istovremeno ono nebitno za svijet, neznatnost, glad i odbačenost siromašnih i isključenih, uzdigao do nebeskih visina.

U Gospino bitno spada i uznesenje na nebo koje danas slavimo. Upravo ono je, njezinim riječima kazano, Božji pogled na njezinu neznatnost i način na koji on na njoj dovršava svoja velika djela. Ali njezino uznesenje nije bitno samo za nju. Ono je bitno i za nas. Potpuno zajedništvo s Bogom koje je njezina sadašnjost, u nadi je naša budućnost. To tako lijepo izražava sv. Pavao kad piše da ćemo to zajedništvo s Gospodinom postići „svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi.“ „Krist je prvina uskrsnulih i Marija je prvina otkupljenih, prva od onih koji su kao Krist. Ona je naša Majka, ali i naša predstavnica, naše sestra… I prva od nas, otkupljenih, koja je dušom i tijelom postigla nebo“ (papa Franjo 2013.).

Ipak, da bi se to dogodilo, da bi uznesenje dušom i tijelom na nebo, kao Gospino bitno, moglo biti i nama bitno, mora postati naše bitno onaj sustav vrijednosti o kojemu ona govori i koji živi. Bog koji s nama, kao i s Gospom ima svoj plan ljubavi i služenja i njegova volja te bližnji i njegova potreba, i u našem životu trebaju postati glavna pokretačka snaga.

Znamo tko je naš Bog, za koji trenutak ćemo to u Vjerovanju ispovjediti, ali tko nam je bližnji? To je trajno pitanje koje uvijek ponovo prilagođavamo svojoj potrebi, a trebali bismo zanemariti sebe i bližnje promatrati kroz njihovu potrebu. Naš bližnji je svatko tko je potreban. Bližnji nam je onaj koji još nije rođen i kojemu smo dužni pružiti potrebnu zaštitu i štiti pravo na život, kao što su naš bližnji i žene izložene nasilju, unutarnjim i vanjskim pritiscima, koje nažalost pritisnute okolnostima ponekad donose odluku da život prekinu. Bližnji nam je član naše obitelji ili susjed koji je upao u probleme, kao što nam je to i migrant koji se, u pokušaju da pronađe bolji život, zaustavio na našem kolodvoru. Bližnji nam je onaj mladić i djevojka koji treba našu pomoć i stipendiju da bi završio studij, kao što su to jednako tako i onaj mladić ili djevojka koji se gube zarobljeni ovisnošću o alkoholu, drogi, kocki, društvenim mrežama… Iako možda navijamo za Rijeku ili neki drugi klub, a možda smo čak i pripadnici Armade ili neke druge navijačke skupine, bližnji su nam i Bad Blue Boys-i koji su zbog svoje vlastite nepromišljenosti i loših odluka koje su donijeli, kao i tragedije koje se dogodila smrću jednog navijača grčkog AEK-a završili u Grčkim zatvorima i koje zato ne možemo jednostavno proglasiti huliganima perući ruke od njihove sudbine, kao što nam je bližnji i spomenuti poginuli navijač i njegova obitelj, ali i njegovi klupski prijatelji koji ipak zaslužuju naše žaljenje i suosjećanje, a svima im je potrebna i naša molitva. Najmanje što nam u svemu ovome treba je podjela na naše i njihove, na Grke i Hrvate, koja nikad i nikome nije donijela ništa dobra.

Bližnji nam je, drugim riječima, i onaj koji dijeli naše stavove, pripada istoj Crkvi, narodu, stranci, kao i onaj koji nije „naš“, koji drugačije misli, vjeruje, živi.

Vijeće HBK za laike s Pododborom HBK za osobe s invaliditetom i Vijeće HBK za život i obitelj pokrenuli su trogodišnji pastoralni ciklusa na nacionalnoj razini (2023. – 2025.) naslovljen: „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“. Ovo je prilika da se sjetimo da su nam bližnji i osobe s invaliditetom i njihove obitelji, da su i oni dio i bogatstvo Crkve koje trebamo otkriti tražeći načina da prevladamo različite prepreke koje postoje među nama s onim istim entuzijazmom s kojim je u današnjem evanđeoskom ulomku Gospa prevladala sve prepreke i udaljenosti koje su postojale da bi mogla biti blizu Elizabeti i njezinoj obitelji te da bi zajedno mogle slaviti Boga, brinući se za čovjeka i njegovo dobro.

Dakako, bližnji su nam i članovi naših vlastitih obitelji za koje smo se pozvani brinuti, ali i svi drugi, društvo u cjelini, koje smo dužni obogaćivati ugrađujući u njega svoje sposobnosti. Bilo bi dobro da svi vodimo računa o tome da je čovjek važniji od ekonomije. U skladu s tim bilo bi veoma bitno da nam svima, a osobito onima koji imaju posebnu društveno-političku odgovornost postane jasno da je za opstanak našeg nareda važniji i demografski oporavak o kojemu se malo govori, od onoga ekonomskog o kojemu se stalno govori. Bližnja nam je i Zemlja na kojoj živimo i o kojoj moramo brinuti.

Bližnji su i članovi Crkve kojoj pripadamo, počinjući za nas od ove naše riječke Crkve. Želio bih, u duhu prvog čitanja koju nam je i Mariju i Crkvu pokazalo kao ženu koja „trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja“, a koju progoni „Zmaj, velik, ognjen“ da joj  „čim rodi, proždre Dijete“, reći jasno da smo kao riječka Crkva prošli i prolazimo određenu krizu zato što su neki svećenici iznevjerili svoju svećeničku službu, a s čim smo otvoreno i u više navrata upoznali cjelokupnu javnost odgovarajući otvoreno i iskreno na sva pitanja koja su nam bila postavljena, ali i da ne možemo dozvoliti da zbog zlodjela pojedinaca Zmaj proguta i Ženu i Dijete i tako našu Crkvu onemogući u njezinom poslanju, odnosno da se nastavi glasinama i poluistinama optuživati većinu svećenika koji vjerno i predano nastoje vršiti svoje poslanje usprkos svojim ljudskim slabostima koje svi mi imamo i koje ponizno pred Bogom i Crkvom trebamo uvijek ponovo priznavati. Želimo učiti iz svojih pogrešaka. I čuti sve one koji nam se žele obratiti s ljubavlju za istinu i dobro. Riječka Crkva, kojoj ne pripadamo samo mi svećenici nego i svi vi, vi posvećene osobe i vjernici, i u kojoj i za koju svi imamo odgovornost, želi doista biti sinodalna Crkva, a što znači da otvoreni nadahnućima Duha Svetoga i pozorni na znakove vremena, želimo živjeti svoje poslanje u ovom vremenu i za ljude ovoga prostora koji čini Riječku nadbiskupiju u zajedništvu, suradnji i suodgovornosti svih.

Ovo je i moja molitva Majci milosti, Gospi Trsatskoj čijem ćemo Bezgrešnom Srcu na kraju mise posvetiti naš grad i nadbiskupiju i sve nas. Ali nije dovoljno samo moliti, nego je to što molimo potrebno u skladu s tim živjeti svoj odnos s Bogom i bližnjima. Zato je ovo još više moj poziv svima nama koji smo dio ove Crkve da se ispunjeni Duhom Svetim koji nam je svima darovan u krštenju i potvrdi ne bojimo poput Marije krenuti ususret jedni drugima i svima kojima nas Bog bude poslao da im donesemo Isusa i radost evanđelja. Gospa je naša Majka, ali je i jedna od nas, naša sestra. Kao Majka nas zagovara, a kao naša sestra nam je primjer u poniznosti i usmjerenosti onom što je bitno. I dokaz da se biti ponizni i usmjereni na bitno isplati i u ovom životu, koji zato nije lišen pravih radosti, ali i u životu nakon ovoga života, životu za koji smo stvoreni, životu u Bogu i s Bogom koji ona uznesena na nebo u punini živi, a mi sa zauzetom ljubavlju u nadi s povjerenjem čekamo.

 

 

POSVETA BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU

Draga naša Majko milosti, Gospe Trsatska, mi vjernici Riječke nadbiskupije se danas na svetkovinu tvoga Uznesenja na nebo želimo uteći tvojoj majčinskoj blizini i zaštiti i s ljubavlju i predanjem posvetom tvome Bezgrešnom Srcu. Želimo ti predati naše živote i sve naše potrebe, kao i potrebe naših obitelji, našega grada i nadbiskupije, naše domovine, Crkve i cijeloga svijeta. Molimo te da nas kao i do sada pratiš svojim zagovorom i nadahnjuješ svojim primjerom služenja u ljubavi, kako bismo poput tebe i mi u svemu i uvijek mogli otkrivati Božju volju i s ljubavlju i pouzdanjem joj se predano stavljati na raspolaganje do potpunog dovršenja u nebeskoj slavi.

Zato, blažena Djevice Marijo, Majko Gospodina našega Isusa Krista i Majko naša, naša Majko milosti i Gospe Trsatska, večeras tebi i tvome Bezgrešnom Srcu s pouzdanjem i potpunim predanjem posvećujemo sebe, svoje obitelji, svoj grad Rijeku i svoju Riječku nadbiskupiju. Molimo te s djetinjim pouzdanjem i za svoj hrvatski narod i domovinu, Crkvu i svijet, a osobito nas kojima je Bog povjerio zadaću odgovornosti i brige za druge. Tvome Bezgrešnom Srcu i tvojoj majčinskoj ljubavi preporučujemo i svoje nerođene, djecu i mlade, svoje očeve i majke i sve osobe srednje životne dobi, svoje djedove i bake i sve starije osobe. Sa željom da se prevladamo sve prepreke koje nas razdvajaju i budemo jedna Crkva, preporučujemo ti osobiti osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Molimo te i za bolesne i za sve one koji se za njih brinu.

Tvojoj majčinskoj brizi i blizini, Majko milosti, Gospe Trsatska, preporučujemo i našeg papu Franju, nad nadbiskupe, svećenike, posvećene osobe, bogoslove i sjemeništarce Riječke nadbiskupije. Molimo te za našu međusobnu slogu kako bismo s povjerenjem u Boga i jednih u druge mogli nastaviti svoje poslanje. Molimo te i za sve one koje smo vršenjem svojih službi na bilo koji način povrijedili svojim djelima i nedjelima. I one kojima nisu pomogli zbog svoji propusta. Ne zaboravi Majko milosti i Gospe naša, ni one koji su se udaljili od Boga i Crkve, one koji su ravnodušni, razočarani. Zagrli Gospe svojom majčinskom blizinom i one koji više ne vjeruju ili nisu nikad vjerovali. Molimo i za one koji vjeruju drugačije od nas. I sjeti se u svojoj majčinskoj ljubavi svih onih koji su na različite načine potrebni Božjeg milosrđa i tvoje majčinske brige.

Majko milosti i Gospe naša, Gospe Trsatska, predajući se potpuno i s pouzdanjem tvojoj majčinskoj ljubavi prepoznajemo da je tvoje Bezgrešno Srce korablja spasa u ovom izazovnom vremenu za nas i cijeli svijet, vremenu u kojemu u Europi, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta oružje ponovo govori i stradaju nevini, a prijeti nam i opasnost od nuklearnog rata i kraja čovječanstva, u teškom vremenu, a opet i izazovnom, vremenu koje je Bog povjerio nama i našem poslanju, ali i tvome majčinskom zagovoru.  Izmoli nam da možemo to poslanje izvršiti, čineći po poslušnosti Bogu i zauzetosti za bližnje i njihovo dobro i ovo naše vrijeme vremenom milosti, Božjim vremenom. Zauzmi se svojim majčinskim zagovorom i blizinom za sve nas kao za svoju djecu i za cijeli svijet u njegovoj velikoj potrebi.

Poštedi nas od smrtnog grijeha, otpada od vjere, očuvaj od pošasti epidemije, potresa, kuge, gladi i rata, ali još i više od epidemije sebičnosti, ravnodušnosti, mržnje, očaja i osamljenosti. Kao tvoja djeca, čvrsto stojimo u vjeri da ćemo u svim ovim i sličnim situacijama koje nam prijete naći sklonište u tvome Bezgrešnom Srcu i zaštitu pod tvojim majčinskim plaštem.

Izmoli nam, Gospe Trsatska, kod svoga Sina oproštenje naših grijeha i grijeha cijeloga svijeta. Primi ovu našu posvetu i predanje tvome Bezgrešnom Srcu i kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta koji se nanose Božanskom Srcu Isusovu i vrijeđaju tvoje majčinsko Bezgrešno Srce.

Tebi majko naša, Majko milosti i Gospe Trsatska, i tvome Bezgrešnom Srcu, predajemo i svoje živote i svoje krsno dostojanstvo. Obećavamo da ćemo se truditi živjeti kao djeca svjetla, kao oni kojima će glavni putokaz života biti riječ tvoga Sina, riječ Evanđelja. Da bismo to i mogli, primi nas, Majko milosti i Gospođo naša, naša Gospe Trsatska, u hram svoga Bezgrešnog Srca u kojemu je uvijek gorjela i gori ljubav za Boga i bližnje, u kojemu si prebirala otajstva spasenja i hranila svoju vjeru i svoje predanje, srca koje nas je probodeno mačem ljubavi pod križem prihvatilo za svoju djecu i učinilo te našom majkom, da i mi možemo s tobom u zajedništvu svetih dostojno slaviti Presveto Trojstvo i živjeti u vjernosti tvome Sinu i tvojoj majčinskoj ljubavi kojom nas u njemu ljubiš.

Zauzmi se, o majko naša, naša Gospe Trsatska, pred milosrdnim Ocem, raspetim Sinom Božjim i tvojim i Duhom Svetim, Bogom tvojim nebeskim Zaručnikom, da se njegova milost i obnova izlije na nas, na naše obitelji, naš grad, nadbiskupiju, naš narod i Domovinu, našu Crkvu i cijelo čovječanstvo. Amen.

Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se još nikada nije čulo da si ikoga zapustila koji se u tvoju zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio!

Ovim pouzdanjem ohrabreni utječemo se i mi k tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazimo; pred tobom, evo, stojimo, mi grješnici i vapimo: nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti naših riječi, nego ih milostivo primi i usliši. Amen.

Skip to content