Održana pjesnička večer u povodu Dana škole Salezijanske klasične gimnazije
Kategorija:
Vijesti

Uoči proslave Dana škole Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, organizirana je pjesnička večer pod nazivom: ‘Quid… ča, kaj, što’, posvećena hrvatskome jeziku. Poezijom, glazbom, izrekama i mislima poznatih hrvatskih jezikoslovaca, sadašnji i bivši učenici Škole dočarali su značaj i ljepotu materinskoga jezika. Moderatorice programa bile su profesorice Mirjana Baždarić i Sunčana Martinčević, a vodili su ga učenici: Paula Starčević i Ivan Babić. Programu su prisustvovali generalni vikar Riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović, ravnatelji riječkih srednjih škola: Mira Žepina, Boris Barbarić, Alen Panić te ravnateljica Učeničkog doma Podmurvice, Ljiljana Kencel. Likovnu je izložbu osmislila profesorica Ana Pelčić, a uz školski zbor, predvođenim profesorom Hrvojem Bugerom, nastupali su i članovi folklorne skupine Udruge Primorski Hrvat čija je misija očuvanje, prezentacija i popularizacija hrvatske baštine. Plesove Hrvatskog primorja u rekonstruiranim povijesnim nošnjama Rijeke i okolice, izveli su u koreografiji voditeljice Lane Kostrenčić, uz glazbenu pratnju Damjana Srdoča. Pjesnička večer privedena je kraju stihovima o hrvatskome jeziku Antuna Gustava Matoša i njegovom pjesmom ‘Gospa Marija’, nakon čega je završe riječi zahvale uputio ravnatelj Salezijanske klasične gimnazije, salezijanac Danijel Dragičević, pozvavši sve okupljene na prigodni agape u prostorijama škole.

Sadašnji i bivši učenici Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, okupili su se 4.svibnja u prostorijama škole te pjesničkom večeri ispričali priču o hrvatskome jeziku. Glazbom, izrekama i mislima poznatih hrvatskih jezikoslovaca dočarali bogatstvo i ljepotu materinskoga jezika. Citirajući stih Vladimira Nazora kojim započinje svoju pjesmu ‘O jeziku’, voditelji su potaknuli na razmišljanje o ozbiljnosti shvaćanja uloge čuvanja i baštinjenja hrvatskoga jezika i njegovih posebnosti. „U novije vrijeme hrvatski jezik bori se s takozvanom ‘novom pismenošću’. Sve je više onih koji su podlegli društvenim mrežama i trendu anglizama i skraćenica. Sve je više i zastarjelica kojima se ne koristimo jer su ih zamijenile takozvane ‘bolje’ posuđenice. Na primjer: sve češće idemo u shopping nego li u kupovinu; surfamo, a ne pretražujemo internet; šaljemo e-mailove, a ne elektroničku poštu… na taj se način zanemaruje i zaboravlja kulturna baština koju su naši preci provjerili nama na čuvanje. Ako mi svi, posebno mladi, nećemo čuvati svoj jezik – u školama, medijima, kulturi, javnosti, liturgiji – tko će?“, zapitali su voditelji te se dotakli i poruke kardinala Josipa Bozanića iz uskrsne čestitke u kojoj on naglašava potrebu čuvanja hrvatske jezične baštine koja je duboko poveziva s katoličkom vjerom i upućuje na posebnost vjerničkog i nacionalnog identiteta te ima snagu donositi plodove u susretu s novošću, ali čuvajući svoju prepoznatljivost.

„Iako hrvatski jezik ima tri narječja: kajkavsko, štokavsko i čakavsko, koja su dio naše kulturne baštine i nacionalnog identiteta, jezik koji se rabi u ‘službenom’ sporazumijevanju poseban je hrvatski standardni jezik. Upravo u tome leži bogatstvo naše male zemlje – na površinski nevelikom prostoru postoje čak tri različita jezična narječja, uz jedan govorni standard. Narav hrvatskoga jezika najbolje se opisuje krilaticom ‘jedinstvo u različitosti’ jer se tolikom raznolikošću ne može podičiti niti jedan drugi južnoslavenski ni slavenski narod. Tek kada se čakavskoj dijalektalnoj osnovi pridruži i kajkavska i štokavska, imamo pred sobom hrvatski jezik u njegovoj posebnosti.“, istaknuli su voditelji.

Pjesnička večer privedena je kraju stihovima o hrvatskome jeziku Antuna Gustava Matoša i njegovom pjesmom ‘Gospa Marija’, nakon čega je završe riječi zahvale uputio ravnatelj škole, salezijanac Danijel Dragičević, pozvavši sve okupljene na prigodni agape u prostorijama škole.

Skip to content