Ovih dana smo suočeni s nasiljem gdje je žena, koja je slabija u tom obiteljskom ozračju, kao što je i tada vjerojatno bila, ona koja je ugrožena. Žene se ubija, fizički zlostavlja i naravno da onda ima i drugih disfunkcionalnosti i mislim da je prava prilika i s ovog mjesta reći: ne nasilju nad ženama, ne bilo kojem nasilju jer nasilje nije rješenje, nasilje stvara samo novi problem. Isus u svom vremenu primjećuje te poteškoće i disfunkcionalnosti obitelji, primjećuje da su neke obitelji unutar sebe funkcionalne, ali egoistične, nije ih briga za druge, ne prigibaju se nad njima i zato on počinje govoriti ovako kako smo ga čuli u današnjem evanđelju, počinje demantirati takvu obitelj. On jednostavno ne želi poništiti obitelj, ne želi relativizirati obiteljske odnose, ali želi unutar tih odnosa unijeti novi duh, novo ozračje, želi da obitelj nadvlada okvire vlastite obitelji, vlastitog kruga i vlastitog naroda kako bi se otvorila široj društvenoj zajednici, kako bi omogućila da i oni koji nisu članovi te obitelji mogu biti prepoznati kao braća i sestre i mogu participirati nad dobrima koje u sebi ta obitelj ima. Isus je ovo o čemu govorim ,na svoj način živio. On uvijek poziva na nasljedovanje: tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom nije mene dostojan, tkogod vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka, rekao je riječki nadbiskup u crkvi u Svetom Kuzmu 26. rujna u propovijedi na misi proslave nebeskih zaštitnika ovoga mjesta, sv. Kuzme i Damjana.
U utorak 26. rujna mještani Sv. Kuzma, malog mjesta u Bakarskom dekanatu, proslavili su blagdan svojih nebeskih zaštitnika svetih Kuzme i Damjana. Proslavi blagdana prethodila je trodnevna priprava misnim slavljima i euharistijskim klanjanjima koje je predvodio župnik Bakra i Sv. Kuzma, Nikica Jurić. Blagdanske mise služene su u jutro i poslijepodne. Jutarnju je predvodio župnik Jurić, a poslijepodnevnu koncelebriranu misu predslavio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavili su uz župnika Jurića, svećenici: Marko Šarić, župnik Hreljina i Zlobina, Ivan Friščić, župnik Gornje Drenove i Pave Điko, pomoćnik u Svećeničkom domu u Rijeci. Misno slavlje pjesmom su pratili udruženi pjevači susjednih župa pod vodstvom Anđelka Dujmića, uz orguljsku pratnju Bartola Reljca polaznika srednje glazbene škole “ I. Metetić Ronjgov” i Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu u Rijeci.
U propovijedi je nadbiskup Uzinić komentirao Isusove riječi iz pročitanog odlomka Matejevog evanđelja: “ Isusove riječi koje nam je prenijelo današnje evanđelje ali i svjedočanstvo života i smrti vaših svetih zaštitnika svetih Kuzme i Damjana, žele nam poručiti prije svega da kršćanin nije netko tko se tako naziva, da nije čak ni zato što je kršten, niti zato što redovito dolazi na euharistijska misna slavlja, znači ima određenu vjersku praksu. Sve su to konstitutivni elementi onoga biti kršćanin, ali nisu dovoljni da bi se bilo kršćanin. Vjera u Isusa Krista nije jedan od vidova kršćanskog života, ona je nešto što treba prožimati sav život jednog kršćanina . To znači – imati u Isusa Krista potpuno povjerenje. To znači prepoznati u Isusu Kristu vrhovnu vrijednost i konačni smisao vlastitog postojanja. I sve to bez bilo kakve konkurencije s nečim ili nekim drugim, bez bilo kakvog kompromisa, čak i najdraže povezanosti. I najvažniji međuljudski odnosi pred Isusom Kristom moraju prijeći u drugi plan, to nam kaže današnje evanđelje. Čak i one najintimnije relacije koje imamo prema članovima vlastite obitelji, prema ocu i majci, prema sinu i kćeri, nije lako shvatiti. No, Isus , čini se, inzistira upravo na tom značenju, koje nam je teško shvatljivo, koje na prvi pogled dovodi u pitanje onu temeljnu ljudsku zajednicu – obitelj, na koju se svi pozivamo i za koju svi želimo da bude obranjena jer kaže se da o obitelji ovisi budućnost i Crkve i naroda, da o obitelji ovisi i naša budućnost. Isusov zahtjev ne čini nam se samo neobičnim nego i nemogućim.
Što bi se dogodilo kada bismo svi mi danas okupljeni u ovoj crkvi poslušali njegov poziv i nakon misnog slavlja napustili svoje obitelji, muževi, žene, žene svoje muževe, napustili svoje sinove i kćeri, braću i sestre, očeve i majke, kad bismo svi napustili svoju zemlju, sela i gradove i krenuli za Isusom. Evanđelja nam kažu da je tako shvatio i činio mali broj njih, između ostalih i vaši nebeski zaštitnici sveti Kuzma i Damjan. Što je onda s drugima , što je s vama? Znači li to da ste vi nedostojni u Isusovim očima, da smo mi koji smo, navodno, napustili sve, bolji, prikladniji od vas za Božje kraljevstvo? Da li nam to Isus danas želi reći? Da bismo shvatili zahtjev napuštanja vlastitih obitelji, odnosno onoga što Isus kaže da tko ljubi oca ili majku, sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. To se u Lukinom evanđelju izražava na još radikalniji način: dođe li tko meni a ne mrzi svoga oca ili majku, ženu ili djecu, braću ili sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik.”- rekao je nadbiskup Uzinić te pojasnio kako je potrebno da uđemo u ozračje vremena u kojem je Isus živio jer ćemo samo tako moći razumijeti puno značenje njegovih poruka: “ Riječ je o vremenu kada je židovski narod zbog helenizacije a zatim i rimske okupacije, izgubio pomalo svoj vlastiti nacionalni identitet jer nije više postojala država koja se brinula za svoje građane, a pomalo je počelo opadati značenje šire društvene zajednice sa svim onim što bi ona trebala značiti u skrbi za sve svoje članove, uključujući i solidarnost između onih koji imaju i mogu , prema onima koji nemaju i ne mogu. Zato se mi i ujedinjujemo u društvenu zajednicu da oni koji mogu pomažu onima koji ne mogu , da svatko dade ono najbolje od sebe i da to služi općem dobru svih. U Isusovo vrijeme gubi se značenje i uloga te šire zajednice te u tom i takvom vremenu sve više dobiva na značenju ona temeljna društvena zajednica – obitelj, koja na neki način, preuzima tu ulogu. To je s jedne strane dobro, međutim s druge strane, ono što Isus primjećuje, takva obitelj se zatvara pred drugima, ona misli samo na sebe. Isus primjećuje taj egoizam obitelji svoga vremena. One su usmjerene samo na sebe, eventualno na svoj klan ali nemaju onu širinu i ne brinu se za one koji su pokraj njih siromašni i egzistencijalno ugroženi. U tom vremenu bilo je puno siromaha, puno prosjaka, isključenih bolesnika. Vjerojatno je bilo i puno nasilja. Kada govorimo o nasilju moramo konstatirati da se neke stvari u obiteljima ni danas nisu promijenile.
Ovih dana smo suočeni s nasiljem gdje je žena, koja je slabija u tom obiteljskom ozračju, kao što je i tada vjerojatno bila, ona koja je ugrožena. Žene se ubija, fizički zlostavlja i naravno da onda ima i drugih disfunkcionalnosti i mislim da je prava prilika i s ovog mjesta reći: ne nasilju nad ženama, ne bilo kojem nasilju jer nasilje nije rješenje, nasilje stvara samo novi problem. Isus u svom vremenu primjećuje te poteškoće i disfunkcionalnosti obitelji, primjećuje da su neke obitelji unutar sebe funkcionalne, ali egoistične, nije ih briga za druge, ne prigibaju se nad njima i zato on počinje govoriti ovako kako smo ga čuli u današnjem evanđelju, počinje demantirati takvu obitelj. On jednostavno ne želi poništiti obitelj, ne želi relativizirati obiteljske odnose, ali želi unutar tih odnosa unijeti novi duh, novo ozračje, želi da obitelj nadvlada okvire vlastite obitelji, vlastitog kruga i vlastitog naroda kako bi se otvorila široj društvenoj zajednici, kako bi omogućila da i oni koji nisu članovi te obitelji mogu biti prepoznati kao braća i sestre i mogu participirati nad dobrima koje u sebi ta obitelj ima. Isus je ovo o čemu govorim ,na svoj način živio. On uvijek poziva na nasljedovanje: tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom nije mene dostojan, tkogod vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka, rekao je riječki nadbiskup.
Kada ga na drugom mjestu mnoštvo traži da ostane s njima, opet jedan egoizam, jedna sebičnost, on kaže: ne mogu ostati s vama, ne mogu ostati u Kafarnaumu, ne mogu biti navezan samo na vas, i drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o Kraljevstvu Božjem jer zato sama poslan i drugima. Isus širi obiteljske, mjesne, nacionalne granice, on stvara novu zajednicu. To nisu samo članovi naše obitelji to su isključeni, siromašni, bolesni, gubavi, bludnice i carinici. Ovim Isus želi promijeniti procese rasipanja koje je u to vrijeme proživljavao njegov narod, ali na neki način i čitavo čovječanstvo. Isus želi poput proroka prošlih vremena poraditi na zajedničkim vrijednostima vlastitog naroda otkrivajući mu i nudeći mu duboko značenje zajednice kao mjesta utjelovljenja ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, čemu treba služiti obitelj kao uža društvena zajednica, koju šira društvena zajednica treba štititi kao svoju najvišu vrijednost. To je ostalo i danas, ali mnogi su nažalost to zaboravili. To su zaboravili mnogi političari, kojima su neki drugi, opet sebični interesi, ispred tih općih zajedničkih interesa. Želimo li živjeti mi moramo umrijeti sebičnim interesima. Mogli bismo danas malo preoblikovati Isusove zahtjevne rečenice iz današnjeg evanđelja a da pri tom ne izgube na značenju. Mogle bi glasiti ovako: tko ljubi novac više nego braću i sestre u potrebi, nije mene dostojan. Zvuči nekako ljepše i logičnije, ali to je zapravo isto što Isus govori. Koliki ljube više novac! Ili tko ljubi svoju karijeru, uspjeh više nego vlastitu obitelj, nije mene dostojan. Koliki su žrtvovali obitelj zbog karijere, zbog uspjeha! Tko je zapravo za svoj interes više nego za opći interes, za pravdu, za poštenje, za istinu, nije mene dostojan. I mogli bismo tako nabrajati u nedogled, izdvajajući ovo ili ono što nikada ne smije dobiti prednost pred onim biti čovjek, biti kršćanin, biti brat, biti sestra.”- rekao je nadbiskup istaknuvši da su tako, prema ovoj parafrazirajućoj Isusovoj poruci, živjeli sveci Kuzma i Damjan koji su kao braća revitalizirali obiteljske odnose čineći se braćom svima koji su ih trebali, oni su bili liječnici i brinuli su se za druge.
Nadbiskup Uzinić završio je svoju nadahnutu i poučnu propovijed citirajući srednjevjekovnog kršćanskog pisca Tomu Kempenca iz njegovog poznatog djela “Nasljeduj Krista” koje su mnogi sveci imali pokraj sebe, nadahnjivali se njime u svojoj svetosti a koje je , rekao je nadbiskup Uzinić, zapravo prevedeno evanđelje: “ Ostavi sebe, odreci se i uživat ćeš veliki nutarnji mir, podaj sve za sve, ništa ne uzimaj, ništa ne traži natrag, na mene se osloni potpuno i bez dvojbe i imat ćeš sve, bit ćeš slobodna srca, tama te neće zasjeniti. To moli, to žudi da se možeš otresti svega što je tvoje, te lišen svega nasljedovati Isusovo siromaštvo, sebi umrijeti, a meni zauvijek živjeti. Tada će nestati sve isprazne utvare, zle smutnje i suvišne brige, tada će odstupiti prekomjerni strah a neuredna ljubav umrijeti.”
(Gordana Fumić)
