17. nedjelja kroz godinu

Tri parabole koje su nam navještene ove nedjelje nas potiču da se zapitamo što je za nas blago ili dragocjeni biser ili ono što od života koji nam se nudi želimo uloviti u svoju mrežu. Za mladog kralja Salomona ta najviša vrijednost je bila mudrost koju nije tražio za sebe nego za one kojima ga je Bog poslao da bi im služio. I s njom je dobio i sve ostalo. Tu mudrost je i Isus propovijedao i svojim je primjerom pokazao.

Prva parabola je parabola o blagu skrivenom na njivi koje je slučajno pronađeno. Naglasak parabole je na slučajnosti. Kad je riječ o Božjem kraljevstvu i njegovom otkriću tim se želi staviti naglasak na Božju milost. Otkriće Božjeg kraljevstva nije plod nečijih osobnih zasluga. Ono je uvijek plod Božje milosti. Otkriti ga može samo onaj kojemu je to dano, darovano odozgo, od Boga. O tom na svoj način govori i drugo čitanje u koje kaže da Bog predodređuje, poziva, opravdava i proslavljaju one koje on hoće. Ovo nikoga ne isključuje, iako se za sve ne događa na isti način. Božje predodređenje koje na kraju preko poziva i opravdanja želi proslavu svih ljudi je posljedica Božje ljubavi za sve ljude.

 

Druga parabola o lijepom biseru ima sličnu poruku, ali drugačiji naglasak. U ovoj je paraboli naglasak na našem zauzetom djelovanju. Koliko god da je otkriće Božjeg kraljevstva plod Božje milosti, sama Božja milost nije dovoljna. Potreban je i naš cjeloživotni trud, traženje onog najdragocjenijeg bisera, Božjeg kraljevstva. Mnogi znaju da postoji vrijednost za koju se isplati dati život, ali svi nisu spremni učiniti sve da bi u svom svakodnevno životu i svojim izborima stekli tu najvišu vrijednost kao što je to u paraboli učinio trgovac biserima. Isto bi to trebao biti spreman učiniti svaki tražitelj Božjeg kraljevstva. Nije to lako. Potreban je cijeli život. I potrebno je dati sve. Vrijednost i ljepota Božjeg kraljevstva koju se tim stječe to zaslužuju. Kad se uloži sve onda i Bog sa svoje strane također ulaže sve. O tome nam je također progovorilo drugo čitanje porukom da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. To su svi oni koji su za njega i njegovo kraljevstvo spremni sve dati, čak i vlastiti život, jer znaju da je to najveća vrijednost, najdragocjeniji biser.

Treća parabola u o mreži bačenoj u more koja zahvaća svakovrsne ribe naglasak stavlja na spašavanje ljudi koje je temeljna zadaća Crkve i nas koji smo uključeni u njezino poslanje. More u Bibliji predstavlja kraljevstvo zlih sila koje su neprijateljice života. Zato je Isus svojim učenicima dao poslanje biti „ribari ljudi“, odnosno ljude oslobađati od zlih sila. Božje kraljevstvo, odnosno sustav vrijednosti koje je Isus propovijedao i živio, je mreža koja izvlači ljude iz okova smrti i omogućuje im živjeti puninu života. Ova mreža ne zahvaća samo one koji su dobri. Božje kraljevstvo nije namijenjeno eliti. Zato Božje ponuda spasenja nikoga unaprijed ne isključuje. Isključenje se događa tek na kraju i ono je ponajprije slobodan izbor. Naime, iako parabola spominje Božji sud koji će na kraju razdijeliti dobre od zlih, Isusov naglasak nije na sudu nego na vremenu koje imamo na raspolaganju. To vrijeme bismo svi trebali dobro iskoristiti i za svoje spasenje, a i za spasenje drugih, onih kojima smo poslani i bez kojih ni mi ne možemo biti spašeni jer nitko se ne spašava sam.

Isus nije protumačio današnje parabole kao što je to činio s onima koje je pričao proteklih nedjelja. Zadaća je to koju je ostavio svojim slušateljima. Pita ih na kraju jesu li razumjeli. Oni ovaj put kažu da jesu. Čini se da su naučili logiku parabola. Vrlo brzo, kad Isus bude uhićen, vidjet ćemo da ipak ništa nisu razumjeli. Trebat će im Duh Sveti i njegova milost, ona mudrost odozgo s kojom dolaze sva ostala blaga.

Jesmo li mi razumjeli? Da bismo razumjeli trebamo poput dobrog domaćina iznositi iz riznice blaga koje nam je povjereno i novo i staro. To blago je Sveto pismo. Staro je Stari zavjet kojega ne smijemo odbaciti, nego ga trebamo razumijevati kao pripravu dolaska Božjeg kraljevstva. Novo je Novi zavjet, odnosno ostvarenje Božjeg kraljevstva u Isusu Kristu, u onome što nam je on govorio i u onome što je on činio. Ali iznošenje novog i starog samo po sebi nije dovoljno. I nama je potreban Duh Sveti. I s njim ona mudrost koja ništa ne traži za sebe nego za druge, da bismo im služili, kao što je i Isus služio. Služenje je to u ljubavi onima kojima nas Isus šalje kao kršćane, Crkvu, da im u njegovo ime navijestimo i životom posvjedočimo ono skriveno blago i najvrjednije biser, blago i biser Božjeg kraljevstva. I da uvijek i ponovo bacamo mrežu njegovog kraljevstva u more života, kako bismo ih obdarili životom i spasili.