Vlč. Ivan Seletković, vlč. Franko Gržičić, don Josip Mioč i vlč. Tomislav Nikolić zaređeni za svećenike

Riječka nadbiskupija bogatija je za četvoricu novih svećenika.  U subotu 7. svibnja pod svečanim liturgijskim slavljem u katedrali sv. Vida u Rijeci, riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić za prezbitere je zaredio Ivana Seletkovića, Franka Gržičića, Josipa Mioča i Tomislava Nikolića. Ruke su na ređenike položili riječki nadbiskupi mons. Ivan Devčić i mons. Uzinić, kao i mnogobrojni svećenici, a uime novih svećenika riječke Crkve, zahvalnu riječ na kraju liturgijskog slavlja uputio je don Josip Mioč. Liturgijsko pjevanje predvodio je Riječki nadbiskupijski zbor kojim je dirigirao Giovanni Geraci, a orgulje svirao vlč. Josip Vidas.

U nadahnutoj propovijedi, u kojoj se na početku osvrnuo na 59. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, nadbiskup Uzinić je primijetio kako se unatoč kontinuitetu molitve, čini da naše molitve izgledaju nedovoljno uslišana. Sretni smo jer imamo četvoricu novozaređenih svećenika, ali stvarnost Crkve u Europi, pa i Hrvatskoj, nije tako lijepa kao što je to danas u Riječkoj nadbiskupiji. U potrazi za odgovorom poručio je kako se trebamo zapitati je li posljedica nedostatka svećeničkih zvanja -način na koji svećenici žive taj poziv. Moramo najprije propitati sebe, a s ciljem kako bismo se trudili iz dana u dan postajati ‘dobri pastiri’ po uzoru na Krista – Dobrog Pastira. U tom kontekstu novoređenicima je poručio da svećenički poziv kojega su primili, danas počinje na novi način sa zadaćom svakodnevnog rada na svećeništvu. Trudite se biti bolji svećenici. Ako ne postajete bolji, postat ćete gori. Ne možete ostati na istoj razini, rekao je mons. Uzinić.

U nastavku je ukazao na još jedan pogled koji bi mogao biti uzrok nedostatka zvanja – ‘usko’ gledanje na duhovni poziv. Potrebno je zapitati se zašto smo uski. Zar je odaziv na Božji poziv rezerviran samo za svećenike? Nije. O tome govori i papa Franjo u poruci za 59. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Progovara o toj širini da se ne smije Božji poziv svesti samo na svećenike, nego on pripada svima u Crkvi. Bog nas sve zove. Apostrofirajući Svetog Oca, nadbiskup Uzinić je istaknuo da se trebamo čuvati mentaliteta koji razdvaja svećenike i laike, smatrajući prve protagonistima, a druge izvršiteljima. Papa nas poziva na zajedništvo, kao jedan narod, kao jednu Crkva. U tom smislu mons. Uzinić podsjetio je i na geslo sinodalnog hoda koji je u tijeku: „Zajedništvo – sudjelovanje – poslanje“, rekavši kako smo svi pozvani sudjelovati. Bog nas sve poziva. Kako? Kao primjer propovjednik se osvrnuo na liturgijska čitanja i ređenicima poručio da u životu ne dopuste preprekama da ih zaustave. Bit će ih, osobito u našoj Riječkoj nadbiskupiji, ali one ne smiju biti razlog da posustanete u svome svećeničkom pozivu.

 

Kao drugu poruku poručio im je da moraju poštivati granice, a granice su sloboda ljudi. Svatko ima pravo prihvatili ili ne prihvatiti ono što im nudimo. Kršćanstvo i poruka Isusa Krista je ponuda, nije prisila, i morate prihvatiti slobodan izbor svakog pojedinca. Vjerujemo da je naša ponuda najbolja, ali nikoga ne smijemo prisiljavati da je prihvati. Uz pročitani evanđeoski ulomak ređenicima je istaknuo da zapamte poruku da je samo Krist Dobri Pastir. Ne smijemo u svome vršenju svećeničke službe i onome ‘biti kršćanin’, sebe staviti ispred Krista. Krist je onaj koji je Dobri Pastir, a mi smo samo u njegovoj službi. Ne smijete dopustiti zamijeniti ga na način da sebe stavite u središte. To se može dogoditi ukoliko svoje ideje i interese stavite ispred njega, upozorio je propovjednik dodajući da tada prestajemo služiti njemu, nego se koristimo Kristom za ostvarenje naših interesa. Nemojte to činiti. Naša pastirska uloga jest shvatiti da je Krist jedini ‘pravi pastir’, a mi smo pozvani i poslani za druge.

U tom kontekstu podsjetio je na dvije slike dobrog pastira iz Svetog pisma. Prva predstavlja pastira koji traži ‘izgubljenu ovcu’, a druga je iz današnjeg evanđeoskog ulomka u kojoj je pastir onaj koji čuva stado i bori se za svaku ovcu. Time nam poručuje: Nemojte lako odustajati od ljudi. Nemojte ih isključivati jer nismo na to pozvani. Poslani smo spašavati. Činiti ih prijateljima. Želite li biti Kristovi pastiri, to trebate činiti, poručio je mons. Uzinić.

Kao posljednju poruku izdvojio je evanđeoski ulomak o ‘Jaganjcu – pastiru’ iz Knjige otkrivenja. Želite li biti Kristovi ‘pastiri’, to možete samo kao ‘jaganjci’ jer je i Isus rekao učenicima da ih šalje ‘kao ovce među vukove’, nikada kao vukove.  Ovu Knjigu otkrivenja mnogi tumače kako bi se njome poslužili za svoje ideološke interese, no tu u poglavlju u kojemu se otvara šesti pečat, promišlja se o zlu u svijetu i patnji nevinih. Sve je to zapisano u knjizi koju jedino Jaganjac može otvoriti i u tom poglavlju vidimo veliko mnoštvo obučeno u bijele haljine. I vi ste je obukli. One su znak čistoće i vodite računa da budete čisti mislima, djelima i ponašanju. No, one su i znak onog svjedočanstva za Jaganjca, rekao je mons. Uzinić.  Kao pozitivan primjer naveo je papu Franju koji je ruskom patrijarhu Kirilu rekao da nismo ministranti ovih ili onih ratnih ideja, nego uvijek moramo biti za mir i na strani ugroženih, slabih – nikad na strani onih koji ugrožavaju druge i nanose zlo. To je slika Jaganjca koji je pastir i primjer kako vršiti pastirsku službu, poručio je propovjednik.  Nadbiskup je podsjetio i na riječi Svetoga Oca iz ovogodišnje poruke za 59. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja u kojima poziva na zajedništvo. Svećenici, posvećeni muškarci i žene, kao i vjernici laici, zajedno kročimo i radimo kako bismo svjedočili da velika ljudska obitelj, ujedinjena u ljubavi, nije utopija nego plan za koji nas je Bog stvorio, rekao je mons. Uzinić apostrofirajući Svetoga Oca. Trebamo biti zajedno, međusobno se podržavati, moliti jedni za druge. Tako svi zajedno, predvođeni Jaganjcem i ispunjeni Duhom Svetim možemo biti ono na što smo pozvani – biti pastiri zagledani u Dobrog Pastira.

Na kraju liturgijskog slavlja novozaređeni svećenici okupljenim vjernicima podijelili su mladomisnički blagoslov.

 

Liturgijsko slavlje animirao je Riječki nadbiskupijski zbor
Skip to content