GOVORI NA UVOĐENJU U SLUŽBU NADBISKUPA MATE UZINĆA

PREDSJEDNIK HBK MONS. DR. DRAŽEN KUTLEŠA

 

 

Draga braćo i sestre,

preuzvišeni oci biskupi,

braćo svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi,

dragi nadbiskupi Ivane i Mate!

 

Pozdravljam dvojicu naših nadbiskupa, onoga u miru – nadbiskupa Ivana, kao i onoga koji nastavlja voditi ovu mjesnu Riječku Crkvu, onoga koji će predsjedati kao metropolit na čelu ove Riječke crkvene pokrajine – nadbiskupa Matu.

Opća Crkva, kao i svaka pojedinačna Crkva ima svoj kontinuitet, generacije dolaze i odlaze, smjenjuju se, ali poruka Evanđelja Isusa Krista – Radosna vijest, neoslabljenim zanosom biva predana dalje. Danas u ovoj katedrali sv. Vida, na simboličan način – predajom biskupskog štapa, poslanje prenošenja svjetla vjere predaje se nadbiskupu metropoliti Mati, da ga on neoslabljena i sam preda, kada bude Božja volja, narednoj generaciji.

Crkva poznaje organski rast i razvoj, bez naglih rezova i diskontinuiteta te poput dobra domaćina iz svoje riznice iznosi „staro i novo“(usp. Mt 13,52). Crkva nije s nama započela niti će s nama završiti, stoga moramo učiti i dati se poučiti. Biti svima sve da pošto poto nekoga steknemo za Krista (usp. 1 Kor 9,22).

Što možemo naučiti iz života i rada nadbiskupa Ivana? Život je proveo u marljivom i poniznom služenju Bogu i Crkvi, osobito proučavanjem, poučavanjem i obranom evanđeoskih istina kroz studij filozofije. Postavši nadbiskupom, svoje snage trošio je posvetivši se neumornom dijalogu sa svima; tražeći ono što povezuje umjesto da naglasi ono što razdvaja. Na taj način ostvario je hvalevrijedne projekte u Riječkoj Crkvi. Na razini Hrvatske biskupske konferencije bio je član Stalnoga vijeća HBK; predsjednik Vijeća HBK za sredstva društvenih priopćavanja i Vijeća HBK za laike. Zahvaljujem mu za dobru i plodnu suradnju.

Što možemo zaželjeti nadbiskupu Mati? Na početku, htio bih u svoje ime, kao i u ime hrvatskih biskupa, izreći iskrene čestitke. Vjerujem da ćete u vodstvu Riječke nadbiskupije i metropolije koristiti svoje brojne darove s velikodušnošću i vjernošću Bogu, čuvajući duh zajedništva na metropolitanskoj i nadbiskupijskoj razini.

Mi pastiri, temeljem službe poučavanja (munus docendi), pozvani smo biti navjestitelji Riječi Božje. Tko vas sluša, mene sluša! – kaže Isus (usp. Lk 10,16). Uzvišen zadatak, ali i velika odgovornost! Povjerena nam je živa riječ: stoga je moramo naviještati životom, a ne ustima. Sv. Karlo Boromejski, na čiji ste spomendan imenovani nadbiskupom koadjutorom, a kojega danas slavimo, vrlo jasno nas opominje: „U prvom redu sâm čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom.“ Samo tako će naše i Vaše djelo evangelizacije dopirati do srca ljudi, do obitelji i drugih struktura u društvenom i kulturnom životu ove partikularne Crkve.

Vaša je nadbiskupija raznolika. Na sjevernom dijelu nalazi se šumovit goranski kraj, kojemu, nažalost, prijeti demografski slom, dok je južni dio područje uz more koje se pruža od istočnih obronaka Učke, preko Opatije, grada Rijeke, do crikveničkog i vinodolskog područja. Mnoštvo različitih mentaliteta, običaja i narječja; ali i mnoštvo različitih svjetonazora.

Neka Vam nadahnuće bude misao današnjeg svetaca, Karla Boromejskog: „…ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek’ se sve vaše vrši u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje danomice (…) u velikom broju doživljavamo.“

Želim Vama i svim Vašim najbližim suradnicima blagoslovljen rad za dobro duša, da poštujući i razlikujući redove, karizme i staleže, ne propustite konstruktivan dijalog sa svima, nadahnut isključivo željom za općim dobrom ove partikularne Crkve, osiguravajući da se Riječ Božja posvuda širi i raste (usp. Dj 6,7).

Neka Vaš rad prati zagovor sv. Karla Boromejskog, sv. Vida i Majke Milosti – Gospe Trsatske!

 

 

GENERALNI VIKAR RIJEČKE NADBISKUPIJE VLČ. DR. MARIO TOMLJANOVIĆ

 

Poštovani Oci Nadbiskupi, biskupi, braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi i narode Božji.

Na kraju svete mise u kojoj smo imali priliku – kao u svakoj misi – približiti se, diviti se i osjetiti dobrotu Vječnoga možemo samo reći: „Trojedinom hvala“.

Trenutak je, u kojemu zahvalna srca gledamo u protekla – više od – dva desetljeća upravljanja Vašom i našom voljenom Riječkom Crkvom. Nadbiskupe u miru Ivane, u ime svećenika inkardiniranih, koji djeluju i koji su djelovali u Riječkoj nadbiskupiji, zahvaljujemo što ste nam pokazali dobrotu i jednostavnost susreta s Bogom i čovjekom. Značajna simbolika, koju ste učinili na početku euharistijske gozbe, ukazuje nam da ne ostavljate po strani karizmu pastira već je predajete u nove ruke. Pastir koji je pred sobom imao „Dobrog Pastira-Isusa Krista“ za druge moli da čuvaju dobrotu te čuvajući daju istu potrebnima. U ovom trenutku prepuštate dobrotu u ruke novog pastira. S riječima zahvale želimo Vam mirne, zdrave i molitvom ispunjene umirovljeničke dane.

Poštovani i dragi naš nadbiskupe Mate, nakon dvije godine što Vas je papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom, sada s velikom radošću izgovaram: nadbiskupe i metropolito Mate. Nije mi namjera govoriti Vam kićenim rječnikom, već riječima poštovanja i blizine. Nitko o poštovanju i blizini ne može govoriti ako ih sam nije osjetio, nadbiskupe od Vas to osjećamo. Vi niste čovjek koji na sebe stavlja masku i glumi Evanđelje, Vi ste čovjek situacije koji, u svakom trenutku, želi pokazati Isusovo lice onima kojima idete ususret. To i nas svećenike, motivira, budite nam u tomu i dalje na pomoć. Vi niste slučajno tu gdje jeste, Vi ste određen od Boga i Crkve i dano Vam je da propovijedate i živite Riječ, da zapovijedate i služite sa svom strpljivošću i poukom. Zaista nam je želja da nas vodite, ohrabrujete, pomažete i ispravljate. Vaš ideal je jasan Bog i čovjek, i zato molimo Dobrog Oca da Vam ideali nikada ne budu daleki,  jer kao što napisa pjesnik: „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!“

Dobro znate da je pastirski štap, ponajprije znak službe, tj. biskupskog služenja u Crkvi, stoga pastirski štap koji Vam je predan iz ruku nadbiskupa u miru skromni je dar, nas svećenika, Vama pastiru ove mjesne Crkve. Molimo Vas, dok ga u pastoralnim susretima budete nosili, sjetite se da su Vam svećenici suradnici, koji žele pomoći, ali kojima i treba pomoć.

I na kraju budite jasan glas koji govori, koji se čuje u žamoru ovog svijeta, govorite jačinom i blizinom pape Franje, jer onaj koji ljubi drugi ga razumije. „Da bi bio s Bogom, moraš imati vremena za sebe“, ovo su riječi sveca kojeg danas slavimo Karla Boromejskog. Želimo Vam da zaista i u brizi za mjesnu Crkvu imate vremena i za sebe. Mi, Vaši svećenici, želimo Vam od Boga blagoslovljene i plodne godine na čelu riječke Crkve. Živjeli!

 

ČLAN NADBISKUPIJSKOG PASTORALNOG VIJEĆA, VJEROUČITELJ DARIO PERKOVIĆ

 

Na samom početku htio bih svim srcem zahvaliti nadbiskupu Ivanu, njegova je služba uvelike promijenila lice Riječke nadbiskupije. Za vrijeme Vaše službe nadbiskupe dogodile su se predivne stvari poput prvog riječkog prihvatilišta za beskućnike „ Ruže svetog Franje“, zatim prve hrvatske socijalne samoposluge „Kruh svete Elizabete“, prvog časopisa za beskućnike „Ulične svjetiljke“, pa i prvog hospicija „Marija Krucifiksa Kozulić“, naravno i Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ u kojoj i sam radim. Bila je čast imati Vas za pastira, a i profesora (ako smijem biti malo osoban). Hvala Vam.

No, danas na poseban način nadbiskupe Mate želimo Vama iskazati dobrodošlicu. Latinska riječ za svećenika je „pontifeks“  – na hrvatski je prevodimo kao „graditelj mostova“. U ovom kratkom vremenu što ste s nama, pokazali ste kako ste spremni graditi mostove, tamo gdje su razrušeni ili tamo gdje ih nikada nije niti bilo i na tome Vam hvala. No, Vi nam niste došli biti samo svećenik Riječke nadbiskupije, već biskup, upravitelj, pastir. Kao pastir dobri, u ovo kratko vrijeme što ste s nama, pokazali ste da ste spremni, ne samo čuvati bijele ovčice u povjerenom Vam stadu, već se marljivo uputiti i do najzabačenijih mjesta kako bi potražili one odbačene ili zalutale (u očima drugih) crne ovčice. I na tome Vam hvala.

Ono čemu se nadamo i za što se iskreno molimo je da budete ništa manje doli svet biskup. Po uzoru na Karla Boromejskog da budete uza svoj narod u dobru i zlu, kako Vam i slogan glasi „Od ljudi za ljude“. Već je dvije tisuće godina žetva velika, ali radnika malo. Hvala Vam što ste pristali raditi na ovoj našoj predivnoj primorskoj njivi. Radujemo se biti Vam suputnici, ako treba i supatnici, dobro nam došli još jednom nadbiskupe Mate!