Svjetski dan bolesnika i svetkovina Gospa Lurdske, 2021.

(Evanđelje: Mt 23,1-12)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojini učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelje na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ,Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja.

 

Slavimo spomendan BDM Lurdske kojim se spominjemo osamnaest Gospinih ukazanja Bernadette Soubirous u Lurdu. Prvo ukazanje je bilo na današnji dan 11. veljače 1858., a posljednje 16. srpnja iste 1858. godine.

Lurdskih ukazanja imaju dvije posebnosti. Prva je ime kojim se Gospa predstavila Bernadici: „Ja sam Bezgrešno začeće“.  Zanimljivo je to predstavljanje koje u ozračju četiri godine ranije proglašene marijanske dogme ima osobito značenje. I druga posebnost je odnos prema bolesnima koji su vjerojatno nadahnula lurdska čudesna ozdravljenja. Bolesnici u Lurdu nisu isključeni, a u vrijeme lurdskih ukazanja to baš i nije bilo slučaj, osobito za one koji su bili siromašni, nego su stavljeni u središte pažnje i brige. Ovaj odnos prema bolesnicima nadahnuo je sv. Ivana Pavla II., papu, da uz spomendan na lurdska ukazanja cijelu Crkvu i sve vjernike potakne na taj drugačiji odnos prema bolesnicima. Plod toga je Svjetski dan bolesnika koji se na današnji dan slavi već dvadeset devet godina.

Čini se da evanđeoski ulomak koji smo čuli nema veze ni s jednom od ovih dviju tema današnjeg spomendana. Pa ipak izbor tog odlomka nije slučajan. Izabran je zbog gesla 29. svjetskog dana bolesnika i poruke pape Franje u kojoj on progovara o odnosu povjerenja kao odnosu koji treba biti u temelju skrbi za bolesne, polazeći upravo od ovog evanđeoskog ulomka i jedne rečenice iz tog ulomka koja glasi: „Jedan je vaš učitelj, a svi ste vi braća (Mt 23, 8). O izboru teme  papa Franjo ovako piše: „Tema ovog Dana nadahnuta je evanđeoskim odlomkom u kojem Isus kritizira licemjerje onih koji govore, a ne čine. Kad se vjera svede na praznu retoriku, bez uključivanja u život i potrebe drugih, tada stvarni život kojim živimo nije dosljedan vjeri koju ispovijedamo. To je teška opasnost. Zato Isus pribjegava snažnim riječima kako bi upozorio na opasnost pada u autoidolatriju i kaže: „Jedan je vaš učitelj, a svi ste vi braća“.

Ostavljajući vam za osobno čitanje ovu poruku u kojoj nas papa Franjo, na tragu enciklike Fratelli tutti, podsjeća da „bolest uvijek ima lice, i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice, pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenima i žrtvama društvenih nepravdi kojima im se uskraćuju njihova temeljna prava“, želio bih se zaustaviti na ovom ulomku u kojemu Isus vrlo snažno prekorava farizeje zbog njihovog licemjerja, koje je znači nedostatak povjerenja prema drugima i drugačijima i druge i drugačije čini nepovjerljivim prema nama, ali nam također nudi i izlaz iz te zamke da sami postanemo licemjeri, odnosno da nemamo povjerenje i izazivamo nepovjerenje. Izlaz iz ove opasnosti je u onom „svi vi ste braća“. Isus želi da među onima koji su njegovi jer u njemu prepoznaju svoga jedinoga učitelja vlada bratstvo. Brat je onaj koji pripada istoj obitelji, ima isto ime, ista prava. Među braćom vlada odnos ljubavi, međusobne sloge i zaštite. Dakako, i u bratskoj zajednici netko treba preuzeti odgovornost. Rješenje koje Isus nudi je: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.“ Služenje je ono što će onog koji je prvi još više učiniti bratom, sestrom. Kako bi bilo divno kad bi ovo shvatili i u skladu s tim živjeli svi mi koji smo na različitim službama u Crkvi. I kad bi ovo bilo mjerilo za funkcioniranje naših obitelji, škola, bolnica, domova, poduzeća, osobito kad bi ovo bila mjera političke zajednice!

Isus nije bio farizej, tj. nije „govorio, a ne činio“, niti je ono što je činio „činio zato da ga ljudi vide.“ Potvrda za to je cijeli njegov zemaljski život, od utjelovljenja do smrti na križu radi braće i sestara. Slijedeći njega, a on je Put svima onima koji su njegovi, i mnogi drugi su to činili.

Prva među njima njegova je i naša majka Marija. Njezino predstavljanje u Lurdu: „Ja sam Bezgrešno Začeće“, može nam stvoriti dojam da je i ona farizej, izdvojena, jer kao je željela istaknuti ono što nas odvaja, što nju čini posebnom, drugačijom, jedinstvenom. Ali Gospa svoju izdvojenost ne vidi u tom svjetlu. Njezina izdvojenost nije licemjerna, nije protiv, nego za sasvim osobito poslanje koje je ona ima u povijesti spasenja. To je njezin posebni privilegij koji ona nije koristila za sebe i svoje isticanje, nego za služenje Bogu i braći i sestrama, upravo onako kako Isus preporučuje svojim učenicima: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.“ Marija je svojim posebnim izborom doista najveća ili, kako će reći njezina rodica Elizabeta, „blagoslovljena među ženama“, odnosno, kako ona sama kaže, neznatna službenica Gospodnja koju će „svi naraštaji zvati blaženom.“ Lurd i lurdska ukazanja su izraz tog služenja. I to služenja onima koji su tog služenja najpotrebniji među nama, a to su naša braća i sestre bolesnici.

Želimo li i mi sami biti dionici ovog otajstva Marijinog služenja, bilo bi potrebno da se i mi danas, na spomendan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, svojim molitvama pridružimo milijunima hodočasnika koji već više od 160 godina pohode Lurd. U tim svojim hodočasničkim molitvama koje po Gospinom zagovoru upućujemo Bogu iz ovog našeg riječkog lurdskog svetišta, ponesimo na to molitveno i duhovno hodočašće u Lurd svoje bolesti, ali i svu svoju bolesnu braću i sestre s njihovim patnjama i svim što patnja sa sobom nosi. Ponesimo i cijelo čovječanstvo koje se bori s velikom pandemijom, kojoj se još uvijek, nažalost, ne nazire kraj. Naša zajednička molitva, molitva braće i sestara u povezanosti s Gospom, koja je kao naša sestra izdvojena zato da nam služi kao majka, ima u sebi moć promijeniti stvarnost, onako kako se to događalo i događa u Lurdu, ali i mnogo puta kroz povijest. Puno je životnih priča koje to potvrđuju. Ipak, tu ne smijemo stati. Gospa nam, kao naša sestra koja je izdvojena da bi bila naša majka, nije samo zagovornica. Ona je model za Crkvu. I tim primjer za svakog kršćanina koji trebamo nasljedovati trudeći se da ni jedan svoj osobni privilegij, a i biti kršćanin je privilegij, ne iskoristimo da bismo se farizejski odvojili od drugih i gledali ih s visoka, licemjerno, nego zato da bismo u ljubavi i služenju prišli drugima. I prepoznali ih kao braću i sestre. I učinili im se braćom i sestrama, na način na koji je to učinio Isus Krist, naš jedan i jedini učitelj kojemu smo svi mi braća i sestre, uključujući i Gospu, njegovu najbolju učenicu i našu sestru koje je izdvojena – bezgrešno začeta – da bi bila njegova i naša majka. Amen.