Sveta obitelj, 2021.

Ovogodišnje slavlje blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa je posebno jer ga slavimo u godini obitelji pod geslom: Obitelj – Amoris laetitia,  odnosno: Obitelj – Radost ljubavi.

Budući da smo mi riječki nadbiskupi o ovoj temi progovorili već u svojoj božićnoj poruci, ali i da smo je povezali s temom sinodalnosti koja također usmjerava naša pastoralna nastojanja, želio bih ponoviti i ponovo naglasiti misli iz spomenute poruke:

„I sâme nam prve riječi Papine apostolske pobudnice Amoris laetitia, iz kojih je i proizišao ovaj naziv, govore o radosti. Riječ je o radosti ljubavi koja se živi u obiteljima. Temeljni je i najbitniji sadržaj poziva svake obitelji ljubav. A plod je svake istinske ljubavi istinska radost. Svi izazovi s kojima se susretala Sveta obitelj, a to su od samog početka bili veliki izazovi i tražili su puno međusobne ljubavi i povjerenja, nisu mogli spriječiti radost koja je proistekla iz ljubavi i ispreplela odnose Isusa, Marije i Josipa. I naše se današnje obitelji nalaze pred mnogim izazovima. Ipak, ako imamo međusobnog povjerenja i ljubavi, ni nas nikakve izvanjske okolnosti ne mogu spriječiti da se i mi, uvijek iznova, svakoga dana, odlučujemo za ljubav: ljubav koja stavlja dobro drugoga ispred vlastitoga dobra. Takva ljubav donosi radost, i to ne radost koja traje tek neko vrijeme nego radost koja je trajna.

I Crkva je obitelj. I mi kao članovi Crkve pozvani smo i poslani biti, kao i u obitelji, jedni drugima očevi, majke, braća i sestre, sinovi i kćeri. Na taj poziv i poslanje, koje je poziv svih i poslanje svima, želi nas potaknuti i sinodalni hod, kao zajednički hod koji smo započeli i koji se sada odvija na biskupijskoj razini: „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. Što se više budemo trudili postajati i biti obitelj, bit ćemo više i sinodalna Crkva, kao što vrijedi i obrnuto, te tako ostvarivati zajedništvo, sudjelovati u radostima i žalostima jedni drugih i svatko na sebi svojstven način odgovorno obavljati ono poslanje koje smo primili od Gospodina. Kao sinodalna Crkva koja je obitelj i obitelj koja svoju obiteljsku dimenziju pokazuje u sinodalnom dijalogu moći ćemo u svijetu biti autentičniji svjedoci ljepote kršćanskoga poziva koji smo primili i koji želimo, ali i trebamo ponuditi i svima drugima.

Pritom je važno da kao Crkva, koja je obitelj, spoznamo da u Crkvi, kao i u obitelji, treba biti mjesta za sve njezine članove. I da, kao što i obitelj mora biti otvorena drugim širim zajednicama i susretima, tako to treba biti i obitelj Crkve. Ako smo Kristovi, a po njemu se zovemo kršćani, u našim odnosima s drugima ne bi smjelo biti mjesta za isključivost i odbacivanje. Nikoga ne smijemo zbog naših predrasuda ili strahova isključiti iz naše ljubavi i zajedništva Crkve koja je obitelj. I uvijek kao obitelj koja je Crkva moramo pronalaziti nove načine i nove putove po kojima jedni drugima možemo očitovati Božju blizinu i dobrotu. Bog nas šalje da budemo odraz i odsjaj njegove ljubavi za svakog čovjeka. Pa ako se i događa da neki isključuju, mi budimo hrabri u odluci za prihvaćanje i ljubav, čak i po cijenu da doživimo neprihvaćanje i odbacivanje.“

Sa željom da svi mi unutar vlastitih obitelji osjetimo da je obitelj doista radost ljubavi, ali i da zagledani u primjer Svete nazaretske obitelji toj radost ljubavi dademo svoj osobni doprinos, na sve nas i sve naše obitelji zazivam Božji blagoslov i zagovor članova Svete nazaretske obitelji. Ovom dodajem i želju da sinodalnošću, odnosno suodgovornošću u zajedništvu, sudjelovanju i poslanju, nastavimo graditi ovu našu riječku Crkvu, tako da i ona sve više postaje obitelj i kao obitelj bude radost ljubavi za nas i sve one kojima smo kao Crkva poslani, a poslani smo ponajprije svojim najbližima, unutar vlastitih obitelji koje trebaju biti i Crkve, a zatim i svima drugima jer naše poslanje u ljubavi, koja je zapravo prava radost, nema granica.

 

Skip to content