Propovijed na Stepinčevo

10. veljače 2021., župna crkva sv. Ane na Gornjoj Vežici

Evanđelje Iv 7, 40-53

“Zar Krist dolazi iz Galileje?”

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Riječ Gospodnja.

 

Polazeći od pročitanog evanđeoskog ulomka – koji mi se čini prikladan za promišljanje o bl. Alojziju Stepincu jer se drami koja se odvijala u Jeruzalemu oko Isusa može prepoznati drama koja se odvijala i odvija oko bl. Alojzija Stepinca – izdvojio bih tri riječi koje dobro oslikavaju bl. Alojzija Stepinca i njegov „slučaj“. Te tri riječi su: „kontroverzan“, hrabar i dosljedan.

„Kontroverzan“

Za bl. Alojzija Stepinca se često kaže da je bio „kontroverzan“. To je on bio za života, osobito u vremenu sudskog progona i osude. Iako je povijest o svemu rekla svoj sud, nažalost bl. Alojzije i danas ostaje „kontroverzan“. To je vidljivo iz svega ono što se o njemu govori i piše, pa i raspravlja na najvišim, crkvenim, znanstvenim, pa čak i političkim razinama. Ne želim ulaziti u razloge. Ima ih više i vjerojatno su danas, kao i u vrijeme njegove osude, manje pravne, a više političke naravi. Iako nas to zbunjuje, to, zapravo, nije ništa neobično. To je sudbina svetaca. To je bila sudbina Isusa Krista, kako nam to svjedoči evanđelje koje smo danas čuli. Bl. Alojzije Stepinac se svojom „kontroverznošću“ jednostavno uklapa u profil sveca.

Ne trebamo se bojati „kontroverznosti“ bl. Alojzija, nego njegovu „kontroverznost“, koja je „kontroverznost“ proroka i svetaca, dapače samog Isusa Krista, trebamo shvatiti kao pouku i poticaj da i mi budemo „kontroverzni“, ne odustajući od zalaganja za istinu u ljubavi za svakog čovjeka, osobito one koji su odbačeni, za jedinstvo Kristove Crkve i predlažući evanđelje koje nam povjereno da ga navješćujemo i riječima i životom.

Hrabar

U raspravi oko Isusa i njegovog identiteta koja se odvijala na Jeruzalemskim ulicama i u sinedrijskim raspravama, a koju nam je prenio evanđeoski ulomak, odskače Nikodemov primjer. Nikodem pripada koja ne prihvaća Isusa. Pa ipak, on se hrabro zauzima za Isusovo temeljno pravo, pravo na obranu. Postaje glas za Isusa, koji u toj skupini ljudi nije imao pravo glasa. U ovom hrabrom čovjeku možemo prepoznati hrabrost kojom se bl. Alojzije Stepinac na različite načine zalagao za ugrožene i obespravljene od totalitarnih sustava svoga vremena. Izdvajam nekoliko rečenica njegovog branitelja po službenoj dužnosti dr. Iva Politea, koji je i sam pokazao veliku hrabrost pretvorivši se u njegovog Nikodema i za to platio veliku cijenu, a koje najbolje pokazuju tu hrabrost: „Oni isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu, šutjeli su, prolazili mirno i bez prosvjeda na ulici mimo okupatorskih vojnika i ustaša i – da se poslužim riječima druga predsjednika suda – držali figu u džepu. Ali tko nije šutio, tko je javno prosvjedovao – bio je nadbiskup Stepinac! Htio bih vidjeti onoga, tko je na okupiranom području – ne izvan ovoga! – neposredno pred okupatorom i pred ustaškom vlasti onako otvoreno, energično i često prosvjedovao protiv svih nasilja okupatora i ustaša! Neka se, dakle, danas ne hvale i ne podsmjehuju onome, koji se na djelu pokazao daleko junačkijim od njih!“

Ovo nam je poziv da i mi budemo hrabri Nikodemi u zaštiti obespravljenih svoga vremena, dajući hrabro svoj glas svima onima koji nemaju glasa, kako bi oni sutra, ako ne na ovom svijetu onda pred Bogom, mogli nama dati svoj glas.

Dosljedan

U današnjem evanđelju primjećujemo i neke druge ljude koje su bili na Isusovoj strani. To je „svjetina“, kako obične ljude koji su slijedili Isusa nazivaju farizeji, i to su vojnici. Nažalost, uskoro će se to promijeniti jer nisu bili dosljedni. Bl. Alojzije Stepinac se i sam susretao s nedosljednim ljudima. On sam nije bio takav. Bio je dosljedan. Prihvaćajući i priznajući legitimitet pojedinih vlasti, on ustrajno ne prihvaća režime i ideologije koje ih nadahnjuju. Protiv njih se borio onim sredstvima koje je kao nadbiskup imao na raspolaganju, osuđujući odlučno „rasne zakone“, kao i kasniju likvidaciju „klasnih neprijatelja“. Neki govore da nije učinio dovoljno. Ali to je lako reći iz današnje perspektive. Dolazim iz Dubrovnika pa mi na pamet pada njegova propovijed izgovorena na blagdan sv. Vlaha prije 80 godina u kojoj je, osudio sve režime i ideologije svoga vremena, predlažući režim Boga Stvoritelja i njegovih deset zapovijedi. U svom svakodnevnom nadbiskupskom djelovanju vrlo je jasno upozoravao i na brojne probleme koje je uočavao u Crkvi svoga vremena. Zalagao se za to da Crkva bude bolje organizirana i da bolje odgovori svom poslanju i potrebama ljudi. U svojim je propovijedima često propitivao vjerničku savjest, potičući u hrvatskom narodu buđenje mlake i slabe vjere, ali i oštro prokazujući i osuđujući neke pojave, poput bijele kuge. Nažalost, u svemu ovome je i danas, šezdeset godina nakon smrti, vrlo aktualan.

Njegov primjer dosljednosti je i nama današnjim kršćanima poziv na kršćansku dosljednost, bilo da je riječ o našoj uključenosti u Crkvu u čije poslanje svatko od nas treba biti uključen, bilo da je riječ o doprinosu koji smo kao kršćani dužni davati političkoj zajednici i društvu u kojemu živimo.

Nije to lako. Za dosljednost je potrebna hrabrost biti kontroverzni. Molimo bl. Alojzija da nas od Boga isprosi tu hrabrost, kako bismo mogli biti i ostati kršćanski dosljedni, pa i po cijenu da i mi poput njega postanemo kontroverzni svima onima koji Krista, a s Kristom i bl. Alojzija, žele prekrojiti po svojim mjerilima i prilagoditi svojim interesima. Amen.