Pepelnica (2021.)

Katedrala sv. Vida (17. veljače 2021.)

Draga braćo i sestre!

Danas počinje korizma, priveligirano razdoblje u crkvenoj godini. Crkva nas poziva da tijekom tog vremena preispitamo i konsolidiramo svoj vjerički život. U skladu s time izabrano je i današnje evanđelje u kojem nam sam Isus govori na čemu se treba temeljiti život njegovih učenika.  Kako smo čuli, to su:  dijeljenje, molitva i odricanje. Pritom je  Isusu posebno važno s kakvom nakanom činimo dobro bližnjemu. Naime, Bog kod procjene svakog našeg djela gleda  prvenstveno na nakanu. Dakle, s kakvom nakanom pomažemo potrebitima? Činimo li to da bismo im pomogli ili da bismo stekli u njihovim očima zahvalnost? Ili možda zbog toga da bi nas drugi hvalili i divili se našoj velikodušnosti i požrtvovnosti?  Da li je, kad nekome dobro činimo, kao motiv u prvom planu naš ego ili samo pomoć čovjeku u potrebi, bez ikakvih drugih prikrivenih interesa? Ako je naša nakana uistinu proslaviti Boga i pomoći bližnjemu koji se suočava s materijalnim ili duhovnim poteškoćama, nećemo mariti za ljudska priznanja i pohvale. Štoviše, držat ćemo se Isusova savjeta onima koji čine djela dobrotvornosti. A savjet glasi: ne čini dobro da bi kod drugih izazvao priznanje i divljenje, nego čini dobro radi dobra, pomagni bližnjemu jer mu je to potrebno. Bogu su draga samo ona djela dobrotovornosti iza kojih stoji nesebična ljubav.

Korizma je također vrijeme u kojemu ćemo intenzivnije i redovitije moliti. Iz evanđelja znamo da je Isus često molio. To je potaklo njegove učenike da ga zamole neka i njih nauči moliti.  O toj njihovoj molbi čitamo u Evađelju po Luki: “Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je Ivan naučio svoje učenike.” (Lk 11, 1). Molba tog učenika bila je poticaj Isusu da svojim učenicima preda molitvu “Očenaša”. To je molitva koju je on sam molio, mogli bismo reći: njegova intimna molitva koju je redovno upućiva svom nebeskom Ocu. Predavši je prvim učenicima, on ju je predao i svima nama, da ju zajedno s njime, kao njegova braća i sestre,  molimo i  upućujemo nebeskog Oca,  da njegovo ime bude svim ljudima sveto, da se njegova kraljevska vlast u svijetu uspostvi, da se njegova sveta volja prihvaća i poštuje kako na nebu tako i na zemlji, da svi ljudi međusobno bratski dijele kruh koji im on kao dobri Otac daje,  da nam svima oprosti grijehe, kao što mi opraštamo jedni drugima, da ne dopusti da nas kušnje nadvladaju i da nas od svakog zla izbavi. U toj kratkoj molitvi Isus nas je naučio kako i za što Oca nebeskoga trebamo moliti.

Učenici su u Isusu gledali svoga Učitelja, kojeg su željeli u svemu nasljedovati. Gledali su kako često moli te su poželjeli da i njih nauči moliti. To je pouka, braćo i sestre, svima nama, a posebno bi za nju trebali biti otvoreni roditelji, očevi i majke. Isus koji moli pred svojim učenicima i zajedno s njima, uzor je i poticaj svakom ocu i svakoj majci da mole pred svojom djecom i zajedno s njima, kako bi ona doživjela važnost i potrebu molitve u svom životu. A poželimo također da roditelji i stariji članovi obitelji  od svoje djece i unučadi čuju isto pitanje koje su Isusu postavili njegovi učenici: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike” (Lk 11,1). Neka vam, braćo i sestre, ova korizma u tom smislu bude od Boga dana prilika da svoju obitelj doživite kao “kućnu Crkvu”, u kojoj se Boga naviješta, moli mu se, živi po njegovim zapovijedima i tako ga se djelom i životom, u ljubavi i zajedništvu Duha Svetoga, pod zaštitom nebeske Majke Marije,  riječju i djelom veliča i  slavi.

Korizma je također poziv i prilika da se odreknemo svega onoga što nas dijeli od Boga i jedne od drugih. Možda su to loše navike, ljudski obziri, razne ovisnosti, zahlađeni obiteljski i susjedski odnosi. Ako korizmu živimo u molitvi i sabrnosti, izbjegavajući svjetovne zabave i rastresenosti, doživjet ćemo je kao od  Boga danu priliku, ne samo da prepoznamo ono čemu robujemo i što nas priječi da svoj život sa zahvalnošću prihvaćamo i živimo ga kao radosna djeca Božja, nego i da se oslobodimo svega što nije u skladu s Božjom voljom.  Za to je važno da budemo svjesni koliko je vrijeme koje nam Bog dariva veliki blagoslov za svakog od nas pojedinačno, kao i za one s kojma živimo u obitelji, susjedstvu ili na radnom mjestu.

Draga braćo i sestre, korizma je dragocjeno vrijeme koje nam Bog dariva, vrijeme u kojemu možemo pokušati više živjeti u želji za Bogom, koji nas hoće sa sobom pomiriti i obdariti nas gorljivom ljubavi. Bog nam želi darovati novo srce i novi duh, on hoće obnoviti svoj savez ljubavi s nama i dati nam život u punini. Radi toga nam dariva skarament pomirenja, kojim nam omogućuje obnovu života, novi početak nakon što smo se, zbog grijeha koji su nas zarobili, udaljili  od njega koji je Put, Istina i Život. Koliko naš nebeski Otac želi naše obraćenje i spasenje, vidimo po tome što nam je za Spasitelja poslao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista. O tom čudu Božje ljubavi prema nama sv. Pavao je napisao: ”Njega  koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu” (2Kor 5, 21). Amen.