Katedrala sv. Vida

Adresa: 51000 RIJEKA, Grivica 11,
tel: (051) 330-879, faks: (051) 212-261
e-mail je: ekonom.nadbiskupije@gmail.com

  • Rektor: mons.dr. Matija Matičić, rođ. 22.1.1981., zrđ. 28.6.2005.; dek. 3.7.2015.
  • Kustos i sakristan: gosp. Jure Račić, dipl. teol. dip. inf.
  • Katedralni kaptol: mons. Ivoslav Linić, prepozit; mons. Stanislav Kovačić; mons. Nikola Uravić; mons. mr. sc. Emil Svažić; monas. Sanjin Francetić; mons. Nikola Imbrišak, pokorničar
  • Začasni kanonici: mons. dr. Matija Matičić, mons. Ivan Nikolić, mons. Pero Zeba, mons. Giuseppe Vosilla, mons. dr. sc. Christopher Zielinski OSB Oliv.

Katedralni zbor: Cantores Sancti Viti

  • Zborovođa: Ivan Načinović
  • Orguljaš: Dean Borbelj

Svete mise u katedrali sv. Vida

  • radnim danom u 17.00  sati; subotom u 8:00 sati
  • nedjeljom 09.45 na talijanskom jeziku i 11.00 sati na hrvatskom jeziku.

Ostale informacije

  • Katedrala je otvorena svaki dan prijepodne od: 06:00 do 18:00 sati.
  • Svakodnevno se može razgledati galerija, a za veće skupine izletnika preporuča se ranija najava sa mogućnosti kontakta na telefon: 091 918 78 52 radi pratnje vodiča.
  • Literatura koja se može kupiti: Glas Koncila, Zvona, Radosna Vijest, Mali Koncil, te Vodič kroz katedralu.
  • Na prodaju su i prigodne razglednice sa motivima katedrale sv. Vida, te u božićno odnosno uskršnje vrijeme čestitke, jednolisni i višelisni kalendari.

Dok je građanska Rijeka imala svoju vlastitu župnu crkvu, a to je bila Sv. Marija ili "Vela crkva", feudalni je kaštel imao svoju posebnu dvorsku kapelu, a to je bila crkvica sv. Vida. Kakva je to bila srednjevjekovna crkva sv. Vida u gradu Rijeci doznajemo po najstarijim slikama grada iz XVI. stoljeća i prema kamenom reljefu iz godine 1509., na kojem je prikazan sv. Vid koji na dlanu nosi grad Rijeku kao maketu. Tada je sv. Vid bila još malena, jednobrodna crkvica s polukružnom apsidom iza oltara i prizidanim trijemom pred crkvom. U njoj su riječki kapetani, namjesnici feudalnih zemaljskih gospodara, svečano polagali zakletvu na dan kada bi u Rijeci stupali u službu.

Ne znamo kako je crkva sv. Vida bila iznutra uređena, ali pouzdano znamo što se nalazilo pod krovom njezina trijema. Pod trijemom, na samom pročelju crkve, bilo je pribijeno veliko drveno raspelo - ono čuveno raspelo koje se sada nalazi na počasnom mjestu, na glavnom oltaru današnje velike barokne crkve sv. Vida.

Povijesni zaokret u kulturnom životu grada Rijeke započeo je godine 1627., kada su u Rijeku došli isusovci. Sa njima jača i nova umjetnička orijentacija u arhitekturi, kiparstvu i slikarstvu - barok. Iza njih stoji habsburški dvor, a jedna plemkinja Ursula von Thanhausen, omogućila im je širokogrudnim darom solidnu financijsku podlogu za sve zamisli i pothvate u Rijeci. Darovala je svoj veliku feudalni posjed koji je tada obuhvaćao svo područje današnjeg Kastva, Veprinca i Mošćenica, da oni tim posjedom upravljaju i ubiru sve prihode, te njima financiraju svoje programe u Rijeci. Isusovački građevni program bio je velik i ambiciozan pa se postavljalo pitanje gdje bi se u zbijenom gradskom tkivu našlo slobodnog prostora za njihove novogradnje. Mjesta je bilo samo u višim perifernim dijelovima grada pa su konačno dobili u posjed malu srednjevjekovnu crkvu sv. Vida i zemljište uz nju kraj "Grivice" , kraj gornjih gradskih vrata. Isusovci ruše staru srednjevjekovnu crkvu sv. Vida, jer im je premalena i za njihov moderni ukus neugledna, pa na sam dan sv. Vida dne. 15. lipnja 1638., svečano polažu kamen temeljac današnje nove, tada potpuno moderne barokne crkve. Sv. Vida.

Novu crkvu sv. Vida projektirao je godine 1637. Jedan isusovac, časni brat Jakov Brianni, rodom iz Modene u Italiji.

Uza sve prihode koje su isusovci ubirali sa svog kastavsko-mošćeničkog feuda riječka gradnja nove crkve sv. Vida dobrano se otegla. Iako već godine 1643. u uporabi, nova crkva još nije bila završena. Lijep i jedinstven nacrt arhitekta Briannija, saliven kao od jednog komada, nije zadovoljio nove i u početku nepredviđene potrebe riječkih isusovaca. Ne želeći za vrijeme mise miješati pitomce, isusovačke đake sa građanima odlučili su za njih na katu sagraditi posebnu galeriju koja bi tekla uokolo crkve , iznad vijenaca kapela. No za taj zahtijev trebalo je mijenjati prvobitni nacrt., a to znači povisiti crkvu za tambur i dignuti uvis kupolu, što je značilo mijenjanje proporcija crkvene arhitekture. Ako je barokni sv. Vid po Bariannievu nacrtu bila ljupka niska kornjača, on će se pretvoriti u visoku tortu.

Gradnja i završetak crkve zbog izmjena su se otegli od godine 1724./25. Do 1767., pa ipak i u svom izmijenjenom obliku ona ni do danas nije dovršena, jer svagdje gdje na vanjštini crkve sv. Vida vidite žbuku, znajte da je samo zid trebao biti obložen plemenitijim materijalom, kamenom.

Skip to content