13. nedjelja kroz godinu, 2021.

Isus kaže ženi koja ga se dotaknula: „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“ Vjera, a ne neki magijski čin, obični fizički dodir pretvara u dodir spasenja: „Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.“ Isusa su i drugi doticali. Ali samo ga je bolesna žena dotakla s vjerom. I „odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.“

Ista tema s istom porukom prisutna je i u drugom slučaju uskrsnuću Jairove kćeri. „Ne boj se! Samo vjeruj!“, kaže Isus nadstojniku Jairu. S vjerom i smrt prestaje biti smrt, stanje iz kojega nema povratka, a postaje san iz kojega se moguće probuditi i nastaviti živjeti. To je tako u slučaju Jairove kćeri: „Dijete nije umrlo, nego spava“, ali i, u svjetlu postuskrsne vjere, u slučaju svake druge smrti, naše i smrti drugih.

Snaga vjere, a o vjeri je riječ, je tome da ona uspijeva u prividno običnoj situaciji otkriti nove mogućnosti, nevidljive onima koji nemaju vjere. U tome je prednost bolesne žene i nadstojnika Jaira u odnosu na mnoštvo koje opisuje današnje evanđelje. Zato se bolesna žena dotiče Isusa drukčije od drugih, a Jair ga poziva u svoj dom. Zato je i Isus mogao osjetiti da je iz njega izišla ozdravljujuća snaga. I mogao je reći: „Dijete nije umrlo, nego spava.“ Vjera i u bolesti i u stvarnosti smrti vidi nove mogućnosti, drukčiju stvarnost, inače nevidljivu bez vjere. Onima koji ne vjeruju, doticaj Isusa čini se nevažnim. I Isusove riječi o smrti kao snu se čine smiješnim. Zato su se učenici čudili što se uopće Isus pita tko ga je dotakao i mnoštvo se podsmjehivalo kad je rekao da djevojčica spava. Znali su da ga se svi dotiču, ali nisu znali da je s vjerom moguć i drugačiji doticaj. I znali su da je djevojčica mrtva, ali bez vjere nisu vidjeli novu mogućnost koju je Kristova prisutnost unijela i unosi u iskustvo smrti.

Predstavljajući nam danas vjeru koja spašava, vjeru koju je imala bolesna žena i nadstojnik Jair, vjeru koja daje mogućnost drukčijeg pogleda na stvarnost, pogleda s onu stranu bolesti i smrti, današnje nas evanđelje poziva da i mi u sebi probudimo takvu vjeru, vjeru kojoj je sve moguće, vjeru koja može preobraziti i našu životnu stvarnost, a onda s tom vjerom kao kršćani i Crkva dotaknuti i druge, svoju braću i sestre, osobito one u potrebi, isključene zbog različitih razloga, i dopustiti im da i oni, s vjerom, mogu dotaknuti Isusa i osjetiti u sebi snagu vjere u njega i biti ozdravljeni, oživljeni, njegovim dodirom.

Neka nam je, s ovim poslanjem doticati Isusa s vjerom i omogućiti mu da dotakne sve koji su u potrebni njegovog doticaja, blagoslovljena nedjelja i tjedan koji je pred nama!