Velik broj vjernika na Trsatu, no ipak znatno manji no inače

Blagdan Marijina Uznesenja na Nebo, Velika Gospa, 15. kolovoza u trsatskom je svetištu uobičajeno proslavljena brojnim euharistijskim slavljima na otvorenom u dopodnevnim satima na koja je u svetište hodočastio veliki broj vjernika. Ipak, zbog znane situacije s koronavirusom bilo ih je upola manje nego inače i nastojali su pridržavati se socijalne distance, posvjedočili su to čuvari svetišta, trsatski franjevci.

Jednako je bilo i na središnjem euharistijskom slavlju kojega je u večernjim satima predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, veliki je broj ljudi sudjelovao u slavlju na Trsatskom perivoju, ali osjetno manji no inače. Novi je gvardijan fra Krunoslav Kocijan na početku mise pozdravio sve hodočasnike kao i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te ministra Olega Butkovića.

Nadbiskup je u propovijedi okupljenima objasnio značaj Marijina primjera i uznesenja za sve ljude, posebno Crkvu, zajednicu vjernika. „Crkva to smo, braćo i sestre, mi koji vjerujemo i trudimo se nasljedovati svoga Spasitelja Isusa Krista, kojeg je Marija rodila. To znači da smo, dok kročimo ovom zemljom, pozvani biti slični Mariji Majci Crkve, a to znači i nebeskoj Majci svakog vjernika. Zbog toga je blagdan Marijina uznesenja na nebo blagdan naše nebeske Majke, blagdan njezine proslave, zbog čega ga, kao njezina duhovna djeca, s posebnom radošću i ljubavlju slavimo. Upravo jer u Mariji prepoznaju i štuju svoju duhovnu Majku, kršćanski se vjernici o svetkovini njezina uznesenja na nebo posvuda u njezinim  svetištima u velikom broju okupljaju, da bi joj iskazali sinovsku odanost i zahvalnost za njezino posredovanje kod svoga Sina Isusa Krista, kojega je ona, začevši ga po Duhu Svetom, rodila i nama za Spasitelja darovala.“

Nadbiskup je istaknuo kako će se ono što su Krist, a zatim i Marija doživjeli, a to su uskrsnuće i uznesenje u nebesku slavu, dogoditi cijelom spašenom čovječanstvu koje je na putu prema tom cilju. „Cilj svega Božjeg djelovanja je pobjeda nad grijehom, a time posljedično i nad smrću, jer smrt je posljedica grijeha. Za Isusa je smrt nadvladana uskrsnućem od mrtvih, a za Mariju uznesenjem na nebo. A u sadašnjem životu Crkve smrt se pobjeđuje krštenjem i životom u skladu s krštenjem. U tom smislu cilj će biti postignut kada više ne bude ni grijeha ni smrti. Tek tada će biti u potpunosti ostvarena čovjekova sličnost s Bogom, a sloboda od smrti koju je Krist svojim uskrsnućem od mrtvih izvojevao, postat će svojina cijelog spašenog čovječanstva.“

Na putu do tog cilja opet je Marija primjer. „Put do tog cilja vodi, između ostaloga, preko pohoda drugima i susreta u vjeri s njima. Isus je sam rekao: „Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, to ste meni učinili“ (Mt 25, 45). U tome nam je Marija opet uzor jer, nakon što je dala Bogu pristanak da bude Majka njegova jedinorođenoga Sina i tako se neposredno uključi u Božje djelo spasenja čovjeka i svega stvorenoga, ona ne miruje nego to što joj je Bog učinio ide podijeliti s drugima i tako im donijeti radosnu vijest spasenja. Iako je doživjela uzdignuće i unapređenje kakvo nitko od ljudi ni prije ni poslije nje nije doživio, ona ne podliježe kušnji samodopadnosti i oholosti niti okreće glavu od čovjeka i njegovih  potreba, kao što to u svim vremenima čine mnogi čim se domognu nekog višeg društvenog položaja i moći.“

Nadbiskup je podsjetio i na proglašenje dogme o Marijinu uznesenju, 1. studenoga 1950. od strane pape Pia XII. Time je Crkva službeno potvrdila od davnine prisutno vjerničko uvjerenje o Marijnu nebeskom uznesenju. Papa je dogmu o Marijinu uznesenju na nebo definirao ovim riječima: „Mi naviještamo, proglašavamo i definiramo kao od Boga objavljenu istinu da je bezgrešna, uvijek djevičanska Marija Majka Božja na kraju svoga zemaljskog život s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.“