U Hribu proslavljen blagdan sv. Leonarda op.

Pitoreskno goransko mjesto Hrib proslavilo je u nedjelju 8. studenog blagdan svog nebeskog zaštitnika sv. Leonarda opata. Misno slavlje u crkvi posvećenoj ovome svecu predvodio je vlč. Goran Žan Lebović Casalonga.

U nadahnutoj propovijed vjernike je upoznao sa životom sv. Leonarda rekavši da nam može posvjedočiti kako i u današnjem vremenu je moguće živjeti evanđelje. Rođen je u Francuskoj nakon pada Rimskog carstva, u obitelji koja je ostala vjerna franačkom dvoru koje je branilo Rimsko carstvo od barbara. “Pad Rimskog carstva bio je neminovan, no unatoč tome, Leonardova obitelj sačuvala je vjeru. On sam, kao dijete, gajio je pobožnost prema Djetetu Isusu i htio je poput njega biti poslušan i dobar. Svoj život i kasnije je usklađivao prema životu Djeteta Isusa.” Roditelji su mu omogućili vrhunski odgoj jer su, kao i kralj Klodvig, od njega očekivali da će zbog svoje kreposti postati biskup. Međutim, uz taj odgoj u Leonarda je ušlo je i ono drugo – skromnost, samozatajnost i poniznost zbog čega se rodio poziv da živi skrovito u svijetu. Sveti Leonard bio je izuzetno milosrdan prema potrebitima, a izražavajući želju svojim roditeljima da krene drugim putem od onoga što su oni za njega naumili, ukazao nam je na važnu činjenicu. Trebamo pustimo druge da čine ono što je Bog s njima naumio. U povijesti je bilo je svetaca kojima su roditelji i bližnji bili prva zapreka da ostvare svoj poziv, kazao je vlč. Casalonga.

Kralja Klodviga nakon smrti nasljeđuje kralj Teodorik II. koji je bio vrlo naklonjen svetom Leonardu i dao mu povlasticu da pohodi bolesnike, ali i zatvorenike. Otuda se u ikonografiji prikazuje kao opat s okovima u rukama. Umjesto časti koje su mu nudili kraljevi, ovaj svetac odabrao je povučeni život u molitvi i pokori najprije kod sv. Maksimina u Micyju, a zatim u obližnju šumu u kojoj vrijeme provodi u kontemplaciji i molitvi. No, ni tamo se nije mogao skriti od ljudi poput lovaca, razbojnika, putnika i drugih. Bili su to intenzivni susreti u kojima su svetog Leonarda gledalo kao čovjeka koji je bio Božji. Tijekom tih susreta događala su se obraćenja i promjene kod ljudi koji su mu dolazili zbog čega je za života život sv. Leonarda bio svetački, rekao je propovjednik.

Snažna je dimenzija okova koja je prisutna kod Leonarda, jer je i Isus došao da nas oslobodi tamnice grijeh, kazao je vlč. Casalonga. “Svi mi imamo okove koji nas sapinju. Za neke nismo krivi jer su dio naše pale naravi. Nesigurnosti u našem životu pokazatelj su kako ne možemo na sve utjecati bez obzira koliko se trudili. Jedan od veliki okova koji nas sapinje jest strah. Strah od gubitka posla, osamljenosti i mnogih drugih stvari, ali imamo milost s Isusom, sada, nadvladati taj strah.”  Kao primjer naveo je prve stranice Svetog pisma koje zorno prikazuju da se strah javlja kad prvi čovjek sagriješi. Tako je i u našem životu. Kad sagriješimo, javlja se strah i ti okovi sapinju nas do te mjere da nam ti strahovi, koji nas prate u životu pokazuju koliko smo se udaljili od Boga. Bog nas oslobađa strahova i posljedica naše pale naravi i trebamo se zapitati kakvi nas okovi vežu.  Kakvi okovi grijeha nas udaljuju od Boga. Isus svojom milošću te okove raskida, a sveti Leonard bio je Božji čovjek koji je pokazao da se to može ljubavlju Božjoj koju je nosio.

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike da se posvete Bogu, odnosno oslobode okova. Osim toga, potrebno je posvijestiti pitanje budnosti i na primjeru sv. Leonarda učiti i biti svjesni prolaznosti. Molite svetog Leonarda da raskine unutarnje okove i strahove, ali ne na način da skine sve naše brige, nego da imamo mir u srcu i povjerenje u Boga. Važno je posvijestiti dimenziju nutarnjih okova i predati svoje strahove Bogu, zaključio je vlč. Casalonga.