Križ je danas nekima sablazan, nekima ludost, a vjernicima Božja snaga i mudrost

Križevica na Srdočima u znaku 10. obljetnice od posvete župne crkve

U ponedjeljak 14. rujna župa Svetog Križa na Srdočima proslavila je župni blagdan. Ovogodišnja proslava bila je u znaku je 10. obljetnice od posvete župne crkve i trodnevnu duhovnu praipravu predvodili su bivši župni kapelani: vlč. Michele Cittadino, vlč. Zlatko Ćibarić i vlč. Kristijan Malnar. Blagdansku misu 14. rujna predslavio je vlč. Mato Berišić.

Mnoge su knjige napisane o Kristovu križu. Također, mnoge su pjesme ispjevane o Kristovu križu, no, nažalost, malo je onih koji su spremni uzeti križ i poći za Kristom. Isus nas jasno poziva i ujedno poručuje: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt16,24-25), rekao je na početku propovijedi vlč. Berišić. “Kristov križ simbolizira oslobođenje, ljubav koja oslobađa svakoga čovjeka od njegovih slabosti i grijeha. Dovoljno je stati pred Isusov križ, pogledati ga i bit će nam jasna Božja ljubav koja se dala razapeti kako bi nas otkupila.” Upozorio je kako je Križ danas, u vremenu u kojemu živimo, nekima sablazan, nekima ludost, a vjernicima Božja snaga i mudrost! “U našoj domovini križ smeta mnogima. Jedni bi Kristov križ izbacili iz odgojno-obrazovnih ustanova, a drugi bi križ izbacili iz državnih institucija. Pitam se, zašto im smeta raspeto tijelo koje visi na drvu križa. Braćo i sestre, i među kršćanima ima onih koji raspelo drže u svojim ladicama pa ga tijekom blagoslova obitelji traže kako bi na stolu imali sve potrebno kada im svećenik uđe u kuću ili stan. Zašto se stidimo svoga Spasitelja? Što se to danas uvuklo u naš hrvatski narod? Kakvi to vjetrovi pušu? Jesmo li se u ovom suvremenom, modernom svijetu pogubili u svim zamamnostima koje nam nudi ovaj svijet?”

Osvrčući se na pročitane svetopisamske tekstove, osobito prvo čitanje o tome kako je starozavjetni narod mrljao protiv nevolja koje su ga zahvaćale na njegovu putu u Obećanu zemlju, poručio je da se ne bojimo svoje pouzdanje staviti u Božje ruke. Ljubimo se i poštujmo. Hrabrimo i tješimo jedni druge jer „veće ljubavi nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. Isus, naš dobri i dragi prijatelj, položio je svoj život za nas na drvu križa. I mi smo dužni jedni za druge položiti svoje živote, poručio je propovjednik.

“Nemojmo zaboraviti Božja djela. Bog je bio uz naš hrvatski narod u Domovinskom ratu, nosile su se krunice oko vrata, a crkve su bile pune vjernika. Što se to danas događa? Mnogi nose križić i krunicu oko vrata, ali ne mole. Mnogi tako svjedoče svoju pripadnost u javnosti, ali ne idu na nedjeljnu i blagdansku sv. misu. Drage obitelji, ispunimo naše crkve svojom prisutnošću, neka u našim crkvama odjekuje dječji glas, neka ministranti poslužuju Gospodnji oltar. U crkvi svatko mora imati svoje mjesto. “

Govoreći o poruci sv. Pavla koji o križu kaže: „do kraja biti sluga drugima“,  potaknuo je vjernike da uzmu svoje životne križeve kao dio svoje odgovornosti. Svi znamo da na ovoj zemlji nije moguće izbjeći trpljenje. Prije ili kasnije, svatko od nas doživjet će i podnijeti tjelesnu ili duhovnu bol: bolest, napuštenost, samoću, razočaranja, a na posljetku i smrt. Mnogi u današnjem svijetu doživljavaju tjelesnu kušnju i bol kada u obitelji nema mira, kada se pred djecom otac i majka svađaju. Nažalost, mnogi doživljavaju razočaranje kada jedan od bračnih drugova počini preljub. Ovo je jedan od primjera, ali sve su to tjelesne i duhovne boli. Ponavljam, prigrlimo svoje križeve! U križu je spasenje, istaknuo je vlč. Berišić.

U nastavku je upozorio kako čovjeku sadašnjice gospodari računalo i mobitel.  “Igrice su zamijenile obiteljsko druženje i dječji osmjeh jer svatko u obitelji uzme svoj mobitel, zauzme svoj mirni kutak, prijavi se na društvene mreže ili igra igrice i uživa. Internetske veze povezale su nas s cijelim svijetom, a udaljile međusobno, tj. jedni od drugih, i tako je obiteljska molitva postala potreba u nuždi. Sve to nekako ide unatrag, a ne naprijed. Zato kao kršćani moramo ‘stati na loptu’.  Moramo se vratiti na izvore Božje ljubavi kako bismo se napili pitke i čiste vode koja teče iz probodenog Srca Isusova. U svoje obitelji moramo vratiti duh poštovanja i bratske ljubavi. Isus nam, draga braćo i sestre, ide u susret da nas pridigne, a ne da nas osudi. U današnjem je svijetu potrebno imati ljubavi, razumijevanja i služenje, a ne osuđivanje i odbacivanje.”

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike na zahvalnost Bogu za naše križeve. Kažu da Bog daje uvijek onoliko koliko čovjek može podnijeti. Koliko puta su nas križevi znali vratiti Bogu? Jesmo li tada osjetili Božju blizinu koju smo tako dugo tražili ili smo bili opterećeni križem? Suočiti se i prihvatiti sebe je najteže, ali ono nam je nekada važno kako bismo krenuli dalje, krenuli naprijed. Zato zahvalite Bogu na križu. Zahvalite mu što je s vama i hrabro koračajte naprijed sigurni da kormilom vašeg života upravlja najbolji kapetan. Onaj koji će vas provesti uzburkanim morem, ali i dovesti do sigurne luke.

Nova župna crkva Svetog Križa na Srdočima posvećena u nedjelju 12. rujna 2010. godine. Crkvu je posvetio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je u petak 10. rujna 2010. blagoslovio i nova zvona. Riječ je o jednoj od najbrojnijih župa Riječke nadbiskupije i novo sakralno zdanje zadovoljilo je potrebe oko 12.000 vjernika koliko ih je tada bilo na tom prostoru. Stara crkva Svetog Križa na Srdočima sagrađena je 1849. godine. Bila je filijala župe Kastav do 1926. godine kada postaje samostalnom župom. Isusovci koji su ju vodili do 2003. godine redovito su je obnavljali, ali s Domovinskim ratom i velikim priljevom stanovništva iz ratom zahvaćenih krajeva, javila se potreba za proširenjem ili izgradnjom nove crkve. Iste godine došao je dijecezanski svećenik i župnik Božo Mićanović pod čijom je upravom dovršena gradnja.