50 godina pastoralnog djelovanja sestara Presvetog Srca Isusova na Donjoj Drenovi

Donja Drenova nezamisliva je bez sestara Presvetog Srca Isusova , rekao je u nedjelju 23. veljače u crkvi Majke Božje Karmelske na Donjoj Drenovi riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić predvodeći svečano euharistijsko slavlje u povodu 50. obljetnice pastoralnog djelovanja sestara Družbe Presvetog Srca Isusova u ovoj riječkoj Župi. Suslavili su župnik vlč. Kristijan Malnar, umirovljeni svećenik i dugogodišnji župnik mons. Gabrijel Bratina i đakon vlč. Ivan Devčić. Uz sestre ove riječke autohtone Družbe i mnogobrojne vjernike, na misi je sudjelovala s. Rozalija Elek, sestra koja je prije pedeset godina prva došla u ovu riječku Župu.

No, nije samo ovaj dio grada na Rječini nezamisliv bez sestara Družbe koju je utemeljila službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, nego se opravdano može reći da je Crkva na ovim prostorima također nezamisliva bez njihovog samozatajnog služenja. To se posebno odnosi na Riječku nadbiskupiju, Gospićko-senjsku biskupiju, ali i na Crkvu koja je u Istri i kvarnerskim otocima, kao i drugim krajevima naše domovine, rekao je mons. dr. Devčić. “Bez Družbe Presvetog Srca Isusova teško je zamisliti djelovanje naših središnjih crkvenih ustanova, kao što su Bogoslovno sjemenište, Hospicij, Nadbiskupijski dom, kao i mnogih župa u kojima ste donedavno bile prisutne, dijeleći u najtežim vremenima za Crkvu sa svećenicima i vjernicima dobro i zlo. U nekim drugim biskupijama djelovale ste ili još uvijek djelujete u župnom pastoralu i u školi kao vjeroučiteljice, a negdje kao cijenjene profesorice na visokim crkvenim učilištima, voditeljice duhovnih vježbi, odgojiteljice u dječjim vrtićima i slično. Gdje god ste bile prisutne, radile ste isto što i u drenovskoj župi, tj. poučavale djecu i mlade u vjeri, pripremale ih za sakramente prve pričesti i krizme, svirale, animirale liturgijska slavlja, vodile župne zborove, brinule o župnom kućanstvu, kao i o starim i nemoćnim župljanima. Zbog toga nam je bez vas, sestara Družbe Presvetog Srca isusova, i uopće bez redovnica, teško zamisliti ne samo Donju Drenovu i njezinu župu, nego i Crkvu kao takvu.”

Upozorivši na krizu redovničkih, posebno ženskih zvanja, riječki nadbiskup ohrabrio je sestre i potaknuo ih da se utječu Srcu Isusovu koje ih neće ostaviti u njihovim potrebama i nevoljama. Izrazivši zahvalnost sestrama na svjedočanstvu vjere i pedesetogodišnjem neprekidnom pastoralnom djelovanju na Donjoj Drenovi gdje su 1975. godine sagradile i Kuću maticu, poručio je da ovaj visoki jubilej ohrabruje vjernike, ali i Crkvu da je Bog uvijek uz nas i da vjera ne dolazi od čovjeka, nego je to Božji dan nama koji nas jača.

Crtice iz povijesti boravka i djelovanja sestara u ovoj riječkoj župi vjernicima je predstavila vrhovna predstojnica Družbe č. M. Dobroslava Mlakić. Sestre su u ovoj istoj crkvi prošle godine proslavile 120. obljetnicu od utemeljenja Družbe. Nakon Drugog svjetskog rata, a od 1947. godine dolaskom komunističke vlasti, sestrama je bio zabranjen svaki javni rad, a samostanske kuće bile su nacionalizirane. Stoga su se sestre uključile u rad mnogih župa diljem tadašnje Senjsko-modruške, a od 1969. godine Riječko-senjske nadbiskupije. Župni stan na Drenovi bio je, prema zapisima iz kronika, zauzet stanarima i dječjim vrtićem 1969. i 1970. godine. Tek nakon odlaska stanara stvorili su se uvjeti za dolazak sestara. Tadašnji župnik mons. Gabrijel Bratina uputio je molbu vrhovnoj glavarici s. Franciski Ivković, a koju je potkrijepio mons. Josip Pavlišić, te je 13. siječnja 1970. godine prva u župu stigla s. Rozalija Elek, a s. Hijacinta Vuleta i s. Marcela Žagar  putovale su iz grada nedjeljom i prema potrebama, rekla je č. M. Mlakić. Na kraju je izrazila riječi zahvale svim sestrama koje su po svome poslanju i zvanju ugradile svoje snage i sposobnosti u ovu župnu zajednicu i koje su svojim molitvama, radom i žrtvom pisale pedesetogodišnju povijest Donje Drenove.

Po završetku misnoga slavlja župnik vlč. Kristijan Malnar uručio je č. M. Mlakić posebnu Povelju. U njoj je navedeno da su sestre svaku radost, svaku tugu, svaki duhovni i materijalni napredak ove župe popratile i podijelile sa župnicima i župljanima. U mnogočemu ste bile i ostale duh pokretač, povjetarac, blagi lahor naše župne zajednice. Vaše ponizno srce, spremnost na žrtvu, prijateljstvo, radost i briga o djeci i najpotrebnijima kroz ove godine bile su nam svjetionikom Ljubavi kojom Vas same ljubi Krist, navedeno je između ostaloga u Povelji. Dirljive riječi zahvale sestrama je, ispred župne zajednice, uputila Dina Pende, a prigodan dar č. M. Mlakić uručila Kata Skorup.