Tijelo nije predmet
Kategorija:
Vijesti

web-slikovnicaIzdavačka kuća Salesiana, koja je početkom travnja objavila dvije slikovnice za djecu koje objašnjavaju katolički pristup rodu, spolu i teologiji tijela, u suradnji s Katehetskim uredom i Uredom za obitelj Riječke nadbiskupije, 4. svibnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci organizirala je tribinu o teologiji tijela. Na tribini pod nazivom „Muško i žensko. Točka“ govorili su dr. Josip Grbac, moralni teolog, Marina Katinić, filozofkinja i Tomislav Prpić, odgojitelj u vrtiću. Povod raspravi o ovoj temi bilo je predstavljanje dviju slikovnica, „Bog ima svrhu za djevojčice i za dječake“ i „Svako tijelo ima nešto za reći“, namijenjenih djeci predškolske dobi.

Direktor Salesiane don Mihovil Korkut objasnio je kako ove slikovnice nisu nastale kao odgovor na neke druge slikovnice koje na različit način pristupaju temi spola jer su pripreme za njihovo izdavanje započele puno ranije. One su zapravo prijevod izdanja koje je već objavljeno u SAD-u. „Naravno, nakon rasprava o spolnosti koje je izazvala Istanbulska konvencija i pokušaja da se promiče neki drugi pogled na spolnost i čovjeka, ipak ih moramo smjestiti i u taj kontekst“, objasnio je Korkut. „O toj temi Crkva ima što za reći pa stoga to mora i predstaviti i ponuditi. Ove slikovnice jedan su od načina na koji Crkva može promicati teologiju tijela i mogu biti velika pomoć roditeljima i odgojiteljima.“

Dr. Grbac je u svom izlaganju istaknuo kako je suvremeno društvo sklono relativizaciji tijela, a primjer toga je Istanbulska konvencija. „Sadašnji pokušaji odvajanja spola i roda, tjelesnosti i identiteta su potpuno obezvrjeđivanje tijela. Moderna je stvorila kult tijela, a postmoderna u kojoj živimo stvara kult egocentričnosti i relativizacije tijela. U svemu tome narav, priroda, gubi svoj smisao i čovjek gubi svoj odnos s naravnim. Tada i razne manipulacije čovjekom postaju prihvatljive.“ Objasnio je kako kultura u ljudskoj povijesti uvijek postoji u nekakvom odnosu, bližem ili daljem, prema naturi, prirodi. „Moderni čovjek danas je u opasnosti da učini taj korak iz kulture prema kultu, bijeg iz prirodnog prema neprirodnom.“

Dr. Grbac se kritički osvrnuo i na odnos prema tijelu u povijesti Crkve. „Crkva kroz povijest nije bila konzistentna, relativiziranje tijela prisutno je do Drugog vatikanskog koncila kada su još uvijek postojale dvije teorije o poimanju ljudskog tijela. Jedna koja je zastupala jedinstvo osobe, tjelesne i duhovne dimenzije koje zajedno čine identitet čovjeka i druga koja je relativiziranjem tjelesne dimenzije htjela istaknuti onu duhovnu.“ Nakon Koncila teologija je ipak krenula u smjeru integriteta osobnosti koju određuju i tjelesna i duhova dimenzija. Dr. Grbac smatra da je po pitanju rasprave o Istanbulskoj konvenciji Crkva učinila što je mogla, upozorila na neprihvatljiva stajališta, tražila da se Konvencija ne ratificira i pozvala zastupnike da glasuju po savjesti. „Što nam je činiti? Trebamo nastaviti dalje, ali u onom odgojnom smislu. Djecu treba učiti da tijelo nije predmet kojim svatko raspolaže kako želi“, rekao je dr. Grbac.

Doktorandica filozofije Marina Katinić nadovezala se na prvo izlaganje istaknuvši kako je tijekom povijesti filozofija dvojako odgovarala na vječno pitanje odnosa čovjeka i tijela: jesam li tijelo i ili tijelo samo imam? U prvom slučaju čovjek se, u većoj ili manjoj mjeri, poistovjećuje s tijelom koje ga određuje u njegovoj biti, u drugom slučaju tijelo je nešto što čovjek posjeduje kao neku izvanjsku stvarnost koja može biti podložna promjenama. „Ove slikovnice koje danas predstavljamo donose teologiju tijela temeljenu na razmišljanjima Ivana Pavla II. Slikovnice to čine na jedan djeci pedagoški prihvatljiv i razumljiv način. Govore o tome da muškarci i žene imaju svoje prirodne razlike koje ne treba nijekati i koje se ne mogu izbrisati. Naravno, tu se ne dovodi u pitanje činjenica da su muškarci i žene jednako vrijedni i jednako sposobni“, rekla je Katinić.

Odgojitelj u jednom riječkom vrtiću, Tomislav Prpić, govorio je o ulozi oca u odgoju djece, te iznio niz primjera iz iskustva u kojima djeca pokazuju psihološke traume ako taj odnos s ocem nije ispravno uspostavljen. (D.D.)

Skip to content