Da možda i vi ne mislite otići?

​21. B kroz godinu

Spasitelj pita: »Da možda i vi ne kanite otići?«

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 6,60–69:

Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”

 Glavna oznaka Boga jest da je Osloboditelj. Ne nameće se silom. Uvijek daje mogućnost odlaska ili ostanka. Božja objava u bogoslužju to potvrđuje. Svaki pojedinac, pozvan je izabrati između Boga i bezboštva, između »riječi života vječnoga« i drugih riječi.

»Izaberite danas komu ćete služiti.« Svatko je u službi nekoga ili nečega: ideje, vođe, sustava moći, bogatstva, užitka, grijeha ili Boga. Sloboda biranja uključuje i vjernost donesenoj odluci. Izabrati Boga znači odbaciti sve oblike krivog štovanja te ostati postojan u poslušnosti njegovoj riječi. Opredjeljenje za Boga ispovijest je vjere.

U dugome govoru Isus se predstavio kao »kruh života«. Isusovu ponudu ulaska u Kraljevstvo nebesko mnogi gotovo jednodušno odbacuju. »Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?«, odgovoriše.

Nakon toga mnogi su ga napustili. Ostala je tek nekolicina. Isus ih pita: »Da možda i vi ne kanite otići?« U ime svih ogovara Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.« Pronašli su nešto životno, neprolazno, što nije sjajno i zavodljivo samo na trenutak.

»Da i vi ne kanite otići?« – pitanje je koje nam Isus postavlja po bogoslužju u Crkvi. U svakome trenutku moramo birati između Boga i krivog štovanja, između evanđelja i zahtjeva svijeta. Izbor je svakodnevan. Vjera nije osigurana baština, nego ponuda, dar koji se danomice prihvaća ili odbija. Ispovijest vjere pretočiti u život svakodnevni, dajući umirućem svijetu riječi života. Iz naše vjere slijede djela. Vjera ih oblikuje, ali ona oblikuju nas i naše ponašanje.

»Da možda i vi ne kanite otići?« Vidjevši dvojbe i strahove svojihučenika, Isus ne smanjuje zahtjevnost svoga poziva i dara. Ne traži pogodbu nego odlučnost. Ne trguje evanđeoskom porukom i ne želi je»ublažiti« kako bi zadržao učenike kako bi zadržao vjernike. Evanđelje se živi čuvajući njegovu »cijenu« i zalažući se za njegovu istinitost – unatoč svim izazovima života, svim ‘olakšicama’ koje se pronalaze drugdje. Evanđelje ne dopušta pogodbu, podvojenost, neodlučnost. Ostati uz Isusa znači bezuvjetno prihvatiti Njega, njegovu riječ, njegov dar «kruh života».

Isusovo uskrsnuće djeluje na svijet kao odjek »riječi života«. Poslanje – unositi riječ «kruha života» u svijet da, u mnoštvu riječi koje ubijaju, budesjeme radosti usred žalosti, kvasac života usred smrti.

msgr. Nikola Imbrišak