Posljednji oproštaj od dr. o. Marijana Jurčevića

Dominikanac dr. o. Marijan Jurčević, preminuo je 30. srpnja u 78. godini, 57. godini redovništva i 52. godini svećeništva. Teolog, profesor, humanist i duhovnik, u 50 je godina djelovanja i života u Rijeci poučavao i odgajao brojne generacije mladih ljudi koji su se redovito okupljali u dominikanskom samostanu u središtu Rijeke.

Pogrebne obrede na groblju Kozala te misu zadušnicu u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima 2. kolovoza predvodio je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. „Mnogo je toga zbog čega ćeš nam dragi Marijane, svima nedostajati. Područje tvojeg djelovanja bilo je široko, kao što je široka lepeza problema  kojima su ti se ljudi obraćali. Posebno ćeš nedostajati nama, svojim kolegama, koji su u tebi imali pouzdanog savjetnika i suradnika za što god trebalo. Nedostajat će nam tvoje kolumne, propovijedi, pisani i usmeni komentari. Nedostajat će nam čovjek koji je imao meritorno mišljenje o mnogočemu što se događalo u Crkvi i društvu“, rekao je nadbiskup na ukopu. Podsjetio je da je o. Marijan i njemu bio profesor, a na Teologiji u Rijeci predavao je najzahtjevnije teološke predmete kao što su Misterij Trojedinog Boga, Teološka antropologija i teologija sakramenata. Koliko su ga cijenili u znanstvenim krugovima govori podatak da je još u vrijeme Jugoslavije kao gost predavao i na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, ali pod pseudonimom.

Od učitelja i duhovnika oprostio se i jedan od bivših studenata koji je redovito pohađao tribine četvrtkom i nedjeljne mise u dominikanskom samostanu, vjeroučitelj Miroslav Radić. „U ime mnogih generacija studenata i mladih koji su se u dominikanskom samostanu skoro 50 godina okupljali oko patera Marijana, koji nam je bio pravi duhovni otac, želim mu reći beskrajno hvala. U njegovoj duhovnoj oazi u centru Rijeke, dolazeći izbliza ili izdaleka na studij u Rijeku, nalazili smo izvor žive vode duha, vjere, kulture i zajedništva. Bilo nam je nezamislivo propustiti nedjeljnu misu u 11.30 jer smo znali da ćemo na toj misi susresti Isusa i jedni druge, ali i čuti teološki duboke i za život poticajne propovijedi našeg Marijana. To su bile propovijedi o ljubavi i životu. Ljubavi koja nije samo prolazna emocija nego ljubav koja uključuje davanje i primanje, žrtvu i altruizam.“

Pisma sućuti, pročitana na sprovodu, uputili su primorsko-goranski župan te riječki gradonačelnik, a nakon sprovoda vjernici su se okupili u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima na misi koju je predvodio nadbiskup, a od subrata se u propovijedi oprostio o. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

Od nebrojenih intervjua koje je za života dao raznim tiskovnim izdanjima, posljednji je objavljen u Zvonima, mjesečniku Riječke nadbiskupije. Tema je bila brak i obitelj jer o. Marijan 50 je godina mlade pripremao za sakrament ženidbe, posljednjih desetljeća kao suradnik Ureda za obitelj. U tom je intervjuu mlade potaknuo da se odluče na život u braku kako bi bili sretniji. „Zašto je brak važan – zbog sreće. Brak je temelj rasta osobe u ljubavi razumijevanju, radu… Nije to pitanje broja djece, bitno je rasti u ljubavi. Brak, onakav kakav bi trebao biti, koji čovjeku donosi smirenost, sigurnost i ljubav, uvijek je temelj zdravog i sretnog društva. Pokušaji relativizacije braka stoga, opasni su za sreću čovjeka, a onda to ima negativan utjecaj i na društvo.“ (D.D.)