„Ne bojte se. Ja sam s vama do svršetka svijeta.“

Proslava Uskrsa u katedrali sv. Vida

Ovih dana mediji nas ne prestaju riječju i slikom izvještavati o nepreglednim gužvama na graničnim prijelazima, zbog kojih su putnici prisiljeni satima čekati da bi prešli granicu. Istodobno toj vijesti u nas konkurira ona o problemu Agrokora. Jedna i druga inspirirane su strahom od dvije različite stvarnosti: prva strahom od terorizma, druga strahom od ekonomskog sloma mnogih tvrtki, što bi imalo za posljedicu gubitak mnogih radnih mjesta i ugrozu  nacionalne ekonomije.  Činjenica je da je i jedan i drugi razlog za strah veoma opravdan. Ali to nisu jedini uzroci straha današnjeg čovjek, bez obzira na kojem kontinentu ili u kojoj državi živi. Postoje toliki planetarni uzroci zbog kojih strepi suvremeno čovječanstvo. Spomenimo samo strah od nuklearne katastrofe, od zagađenosti zemlje, voda i zraka, od ideoloških i vjerskih sukoba, od prenapučenosti planeta na jednoj i od demografskog starenja na drugoj strani, itd., rekao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić predvodeći svečano misno slavlje u nedjelju 16. travnja u katedrali sv. Vida.

„Usporedo s time strah se uvukao i u vjerske i svjetonazorske zajednice. On blokira ekumenska nastojanja oko međusobnog približavanja kršćanskih Crkava, kao i iskren i otvoren dijalog između različitih religija i njihovih predstavnika. Nakon znakova dobre volje, pa i iskrenih pokušaja otvaranja jednih prema drugima i stvaranja ozračja povjerenja, čemu smo bili svjedoci u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, danas svjedočimo sve većoj izolaciji i zatvaranju, štoviše, otvorenoj agresivnosti predstavnika jednih vjerskih zajednica prema drugima.“ Podsjetio je na strahote koje danas proživljavaju kršćani na Bliskom istoku. Sličan strah obilježava i odnos između različitih svjetonazora i ideologija. Umjesto dijaloga i tolerancije, sve češće svjedočimo pojavi netolerancije prouzročene strahom jednih od drugih, lijevih od desnih, desnih od lijevih, ateista od vjernika, vjernika od ateista i sl., upozorio je nadbiskup.

„Sve ovo spominjem zbog toga jer se u sličnom ozračju dogodilo i Isusovo uskrsnuće. Židovi su bili u strahu od Rimljana, Rimljani od Židova. Predstavnici raznih religija također u strahu, bilo zbog unutarnjih podjela i suprotstavljenih sljedbi, bilo zbog međureligijskih netrpeljivosti.  Zbog toga je kod svih bilo prisutno međusobno nepovjerenje, isključivost i zatvorenost. Od toga nisu bili izuzeti ni Isusovi učenici, koji su bili u strahu ne samo od Židova i Rimljana nego i zbog toga jer su ostali bez Učitelja, kojeg su židovski poglavari izručili Rimljanima da ga razapnu. Sve je to kod njih urodilo dezorijentiranošću i strahom, tolikim da su se zatvarali u kuće, ali to uskrsnulom Isusu nije predstavljalo zapreku da dođe k njima.“

Riječima i svojim ukazanjima on želi osloboditi svoje učenike od straha koji ih paralizira i čini nesposobnima za poslanje koje im je namijenio. S tom svrhom poziva ih, preko žena koje je kao uskrsnuli susreo, da dođu u Galileju, gdje će ga vidjeti (usp. Mt 28, 9-10). Očito je uskrsnuli Isus na taj način želio podsjetiti svoje obeshrabrene učenike na prve susrete s njime, na njihov  poziv, na prva čuda kojima su bili svjedoci, uvjeren da će im to prisjećanje, to oživljavanje zajedničkih uspomena i taj odmak od Judeje i Jeruzalema, pomoći prevladati strah koji ih je sputavao. Istinski zaokret i oslobađanje od straha apostolima se dogodio tek nakon što su primili Duha Svetoga. Tek tada su bili spremni prihvatiti Isusovu zapovijed, rekao je nadbiskup. Govoreći u kontekstu današnjeg vremena kazao je kako se postavlja pitanje sliči li Crkva danas često onoj strašljivoj zajednici prije svetkovine Duhova, nego onoj koja ispunjena Duhom Svetim lomi granice. „Danas Crkva ostavlja dojam velike strašljivosti. Boji se sutrašnjice i vjeruje da će čuvajući poznato – ići sigurnije, nego riskirajući nešto novo. Želi ojačati svoje utvrde umjesto da se otvori i suoči s nužnim suočenjima. Nešto slično događa se našem čovjeku i cijelom svijetu. Strah od budućnost i neizvjesnosti koje sa sobom nosi novo vrijeme i susret s onima koji su od nas drugačiji po mentalitetu, kulturi i jeziku. Zato uskrsli Isus i danas kao i jučer, poručuje: „Ne bojte se. Ja sam s vama do svršetka svijeta.“ To obećanje ne prestaje potvrđivati stalnim darom svoga Duha koji ruši barijere i ulijeva hrabrost za nove iskorake prema novom i drugačijem, a koje se ne događa bez njegove volje, zaključio je nadbiskup.

Na kraju mise kazao je da blagdan Uskrsa obnavlja i daje novu nadu i snagu za novi hod u budućnost. Isus je zemljom hodao čineći dobro i samo tako je i mi trebamo proći, poručio je nadbiskup te svim vjernicima uputio čestitku u povodu proslave najvećeg kršćanskog blagdana.