Drugi susret Gorana na Trsatu

U subotu 9. prosinca održan je drugi po redu „Adventski susret Gorana u Rijeci – Pod okriljem Majke Božje Trsatske“ u organizaciji Društva Gorana, Franjevačkog samostana Trsat i svećenika rodom iz Gorskog Kotara.

Svetu misu u bazilici Majke Božje Trsatske predvodio je mons. Emil Svažić, generalni vikar Riječke nadbiskupije, rodom iz Brod Moravica. Misi je nazočio veliki broj riječkih Gorana, a koncelebrirali su svećenici rodom iz Gorskog Kotara, fra Bernard Barbarić, gvardijan Franjevačkog samostana na Trsatu, vlč. Vjekoslav Kovač, župnik Župe Sv. Obitelji (Pećine), vlč. Kristijan Malnar, župnik Župe BDM Karmelske (Drenova), vlč. Josip Tomić, upravitelj Doma pastoralnih susreta u Lovranu, p. Marko Stipetić MSC, vicerektor Bogoslovije u Rijeci i braća franjevci. Pjevanje je uzveličao Zbor Župe BDM Karmelske „Lahor“ pod vodstvom maestre Daniele Marinović.

Na početku mise nazočnima se obratio gvardijan fra Barbarić i istaknuo da je i on po baki Štimac rodom iz Gorskog Kotara. Pozdravio je sve nazočne i zahvalio organizatorima, Društvu Gorana, na inicijativi za okupljanje pod plaštom Majke milosti. Potom je sve svećenike i Gorane pozdravila Mirjana Rački, predsjednica Društva Gorana.

Predvoditelj svete mise, mons. Svažić u propovijedi je istaknuo značenje došašća i priprave na Kristov dolazak: prošli, sadašnji i budući. Vezano na misna čitanja rekao je: „Izaija aludira na nešto drugo. On želi da se u životu izabranog naroda Izraela, ali i nas koji smo pripadnici novog Božjeg naroda – Crkve, povisi sve ono što je dobro i plemenito, a snizi i izgladi svako zlo, svaki grijeh. Takvo što potrebno je činiti uvijek, a posebice u ovo adventsko vrijeme naše priprave na Božić. Bez prave duhovne priprave, posebice bez dobre ispovijedi, nema istinske radosti i mira u našim srcima. Blještavilo božićnih jelki, skupocjenost božićnih poklona i bogatstvo blagdanskog stola ne mogu ispuniti nutarnju prazninu.“

Također je rekao: „Mi, Gorani, odabrali smo ovo mjesto svoga okupljanja i molitve za sve žive i pokojne Gorane u rodnom kraju i izvan njega ne zato što je to ovdje lakše organizirati. Pravi je razlog ovog izbora naša iskrena i duboka ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Gorani su uvijek rado hodočastili Trsatskoj Gospi. No, oni su svoju ljubav, pobožnost i zahvalnost prema svojoj Nebeskoj Majci svjedoče i gradnjom brojnih crkava, kapela i kapelica na području svoga rodnog kraja u vremenima iza nas… Prema Crkvenom šematizmu, radi se o tri župne crkve, te još 18 crkava ili kapela. Župne crkve su sljedeće: Mrkopalj – BDM Žalosna, Lukovdol – Uznesenje BDM i Razloge – Bezgrešno Začeće BDM. Od ostalih crkava i kapela najpoznatija je crkva M. B. Karmelske na Svetoj Gori (župa Gerovo). Zatim su tu još: kapela M. B. Karmelske – Moravička Sela  (župa Brod Moravice), kapele: M. B. Kraljice – Donji Ložac, Majke Crkve – Gornje Tihovo i Kraljice sv. krunice – Velika Lešnica (župa Brod na Kupi), kapela M.B. Lurdske – Potok (župa Čabar), crkva M. B. Utješiteljice – Marija Trošt (župa Delnice), kapela Gospe Snježne – Lividraga  (župa Gerovo), kapela M. B. Pomoćnice – Kočičin (župa Kuželj), kapela Gospe Snježne (župa Lič), kapela G. Lurdske – Begovo Razdolje (župa Mrkopalj), kapela Pohođenja BDM – Zamost (župa Plešce), kapela M. B. sedam žalosti – Žalosni vrh (župa Prezid), kapela Uznesenja Marijina – Skradski vrh (župa Skrad – Divjake), kapela Pohođenja Marijina – Ravnice (župa Tršće), kapela Gospe Lurdske – Gašparci (župa Turke), kapela M.B. Lurdske – Senjsko i kapela M. Božje na groblju (župa Vrbovsko).“

Govoreći o teškoj prošlosti Gorskog Kotara, izgradnji cesta i željeznice Budim – Rijeka spomenuo je najveći problem Gorskog Kotara – depopulaciju: „Ipak, krajem 19. i početkom 20. st. mnogi su mlađi stanovnici zbog siromaštva otišli u Ameriku trbuhom za kruhom. O nepovoljnom utjecaju Prvog, posebice Drugog svjetskog rata ne treba posebno govoriti. Pa zatim period bezbožnog komunizma, te dolazak samostalne hrvatske države i mnoga neispunjena očekivanja, sve to nas dovodi do sadašnje nimalo zavidne situacije Gorskog Kotara samih Gorana. Najveći problem je starenje stanovništva, nemogućnost zaposlenja i odlazak mlađih, te samim time alarmantno smanjenje broja stanovnika.“ Zapitao se: „Pa ipak, ima li nade? Gdje tražiti rješenja, kome se uteći? Ostavivši po strani ostale čimbenike koji bi trebali pomoći, možemo se kao vjernici pitati što  tu ima kazati vjera? Vratimo se unatrag u povijest. Naši stari, ne samo Gorani, već i Primorci i drugi naši sunarodnjaci hrvatskoga roda, kao iskreni vjernici znali su da je u Bogu spas. Nisu nikada očajavali… U Mariji, ispod čije slike smo se večeras okupili, gledali bi uzor svoje vjere. U onoj koja je Bogu rekla: «Neka mi bude po Riječi tvojoj!», i time promijenila tijek ljudske povijesti, iskazavši potpuni posluh Božjoj volji i donijevši na svijet jedinog Spasitelja ljudskog roda, Isusa Krista. Da, poput Marije otkrivati i vršiti volju Božju, to je i danas najbolje rješenje i u najtežim situacijama u životu svakog pojedinca i naroda, kao i čitavog čovječanstva. Otkrivati volju Božju uz pomoć njegova Duha: kroz razmatranje Božje riječi, kroz molitvu, kroz slobodni posluh onom što nas naša Crkva uči, kroz glas svoje savjesti, kroz savjet dobrih ljudi, kroz razne životne događaje, pa i one negativne… I onda tu njegovu volju vjerno do kraja vršiti, okrijepljeni milošću svetih sakramenata, uz moćni zagovor svetaca, a napose naše Nebeske Majke, Blažene Djevice Marije.“ Na kraju mise mons. Svažić zahvalio je Društvu Gorana na inicijativi te gvardijanu i franjevcima s Trsata na domaćinstvu.

Nakon mise fra Barbarić je pozvao sve na paljenje druge adventske svijeće u klaustru Samostana, te je druženje Gorana nastavljeno u Hrvatskoj čitaonici Trsat. (J.T.)