Skroman i veliki čovjek
Kategorija:
Vijesti
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Komemoracija za Maksimilijana Peča

Muzej grada Rijeke 4. veljače organizirao je komemoracija za Maksimilijana Peča (1914. – 2016.), čovjeka osebujne sudbine i dugoga pamćenja, koji je svojim uspomenama povezivao Rijeku između dva rata, svjedočio poratnoj obnovi grada, pokazao kako je moguće ostati vjeran Crkvi unatoč komunističkom sustavu, čovjeka koji je kroz život prolazio oboružan mudrošću i humorom, koji je bio primjer blagosti te tako podsjećao na svojeg slavnog pretka, svetog Bogdana Leopolda Mandića. O njemu su govorili njegovi prijatelji i suradnici, riječki nadbiskup Ivan Devčić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, priređivač i urednik monografije o njemu u izdanju Riječke nadbiskupije, Bruno Lončarić, ravnatelj Muzeja Ervin Dubrović te predsjednica Kluba Sušačana Tamara Morić.

Maks Peč io je dugogodišnji prijatelj riječkih nadbiskupa, posebno sadašnjeg Ivana Devčića, kao građevinar po struci radio u gradskim službama, iz ljubavi prema sportu pomogao rad riječkih klubova, kao novinar ostavio dubok trag u nadbiskupijskom mjesečniku Zvona te kao fotograf iz hobija, postao donator Muzeja grada Rijeke kojem je poklonio gotovo cjelokupan fotografski opus. „Gotovo je nemoguće nabrojiti što je sve radio, već to puno govori o njemu“, rekao je na komemoraciji riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je podsjetio da je u povodu 100. rođendana dobio nagradu Grada za životno djelo. „Kroz život je prolazio s puno humora i uvjeren sam da bi želio da ga tako pamtimo, s osmjehom i zadovoljstvom što smo ga poznavali“, rekao je gradonačelnik.

Nadbiskup Devčić istaknuo je kako se oprašta od jednog od najvećih Riječana u posljednjih sto godina. Prisjetio se njihovog dugogodišnjeg prijateljstva koje je započelo još u nadbiskupovim studentskim danima. Maks Peč bio je nerazdvojni suradnik uredničkog dvojca i pokretača mjesečnika Zvona, mons. Josipa Šojata i mons. Ante Sironića, a ubrzo im se pridružio i tada mladi svećenik Devčić. „Radostan sam što sam poznavao tako skromnog i velikog čovjeka. Sve je ljude radosno prihvaćao i svi su ga cijenili. Posljednjih desetak godina njegov smo rođendan redovito proslavljali u nadbiskupskom domu. Ove smo godine na njegov 102. rođendan 13. siječnja ipak došli do njega. Radosno nas je dočekao i družio se, ugasio svjećice na torti, popio času pjenušca i zapalio cigaretu, da bi samo nekoliko sati kasnije preminuo u svom stanu.“ prisjetio se nadbiskup.

Bruno Lončarić je, pripremajući monografiju za njegov stoti rođendan pod naslovom Radoznali promatrač, imao priliku dobro ga upoznati. „Rijetko se sreće osoba s takvim ljudskim i kršćanskim vrlinama. Citati njegovih promišljanja svjedoče o njegovoj snažnoj vjeri u Boga i pouzdanju u Božju providnost.“

Predsjednica Kluba Sušačana podsjetila je da je u tom dijelu grada proveo cijeli svoj životni vijek i zaslužio titulu „dobri duh Sušaka“. Ravnatelj Muzeja zahvalio mu je na donaciji fotografija koje su vjeran svjedok vremena, a imaju i umjetničku vrijednost. Ovom prigodom Muzej grada Rijeke ponovno je postavio i izložbu o životu i radu “radoznalog promatrača” Maksa, uz koju će biti prikazane i njegove autorske fotografije. Peč je kao član Fotokluba Sušak prvi put izlagao već na znamenitoj međugradskoj izložbi fotoamatera Sušaka i Rijeke priređenoj 1940. a posljednji je put snimao i izlagao 2009. na izložbi posvećenoj doajenima Fotokluba Rijeka u galeriji Principij. Dubrović se prisjetio i svečane proslave Maksove stote obljetnice života za koju mu je u siječnju  2014. upravo u Muzeju priređeno veliko rođendansko slavlje i prigodna izložba o životu i radu. (D.D.)

Skip to content