Oprosti od vremenitih kazni
Kategorija:
Vijesti

Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u subotu 19. studenog predvodio je euharistijsko slavlje u katedrali sv. Vida u Rijeci u povodu zatvaranja Jubilarne godine milosrđa na razini Riječke nadbiskupije. U Trsatskom svetištu Godina milosrđa produžuje i na sljedeću godinu, jer se iduće godine ondje slavi 650. obljetnica dolaska čudotvorne slike Majke Milosti, koju je svetište darovao papa Urban V. To je razlog da Trsatsko svetište, odlukom riječkog nadbiskupa, ostane još jednu godinu mjesto gdje se prolaskom kroz vrata trsatske bazilike, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, može dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni. U nastavku donosimo sve potrebne informacije koje vjernici trebaju znati o oprostu od vremenih kazni.

O P R O S T I

OD VREMENITIH KAZNI

________________________________________

1. Što je to oprost?

«Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već izbrisana, što ga vjernik, pravo raspoložen i pod sigurnim i određenim uvjetima, postiže pomoću Crkve koja, kao služiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština» (kan. 992 Zakonika kanonskoga prava).

Sakramentalna ispovijed daje oproštenje od vječne kazne za grijeh. No, svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom jednu nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište. To čišćenje oslobađa od takozvane «vremenite kazne» za grijeh, kao posljedice same naravi grijeha. Vremenite kazne brišu se strpljivim podnošenjem životnih teškoća, pokorom i oprostima koje nam Crkva u tu svrhu daje.

Kršćanin koji nastoji oko svoga posvećenja nije sam. On se nalazi u zajedništvu svetih: slavne Crkve u nebu, trpeće Crkve u čistilištu i putujuće Crkve ovdje na zemlji. To zajedništvo svetih je trajna veza ljubavi i obilata razmjena duhovnih dobara. Ta duhovna dobra nazivamo i riznicom Crkve. U nju na poseban način spadaju zasluge Krista, blažene Djevice Marije i svetaca. Crkva, koja je od Krista dobila vlast vezivanja i odrješivanja, snagom te vlasti vjerniku otvara spomenutu riznicu da dobije otpuštenje vremenitih kazni od grijeha.

2. Kakve vrste oprosta imamo?

«Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome oslobađa li djelomično ili potpuno od vremenite kazne koja se duguje za grijehe» (kan. 993).

Tko dobije potpuni oprost, Crkva mu je iz svoje duhovne riznice namijenila toliko duhovnih zasluga, koliko je potrebno da potpuno zadovolji za svoje grijehe, bilo ovdje, bilo u čistilištu.

«Svaki vjernik može bilo djelomične bilo potpune oproste ili dobiti za se ili namijeniti za pokojne kao molitvu» (kan. 994).

Potpuni se oprost može dobiti samo jednom u danu; djelomični se pak oprost može dobiti više puta dnevno.

3. Kako dobiti potpuni oprost?

Osim onog propisanog djela koje treba učiniti, za potpuni oprost redovito su potrebna još tri uvjeta: sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu svetoga oca (npr. Oče naš i Zdravo Marijo). Također, osim uvjeta da nismo u teškom grijehu, potrebno je isključiti i svaku svojevoljnu navezanost uz bilo koji, pa i laki grijeh.

Jednom sakramentalnom ispovijeđu može se dobiti više potpunih oprosta; naprotiv, jednom pričešću i jednom molitvom na nakanu svetoga oca može se dobiti samo jedan potpuni oprost. Tri se uvjeta mogu ispuniti nekoliko dana prije ili poslije izvršenja propisanoga djela; ipak je prikladno da pričest i molitva na nakanu svetoga oca bude učinjena istoga dana kada i propisano djelo.

4. Koja su to propisana djela za potpuni oprost?

Propisana djela za potpuni oprost su razni privatni i javni pobožni čini, te djela ljubavi i pokore. Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Verbum, Split 2015., potanko nam govori o njima. U nastavku navodimo kome se, uz ispunjenje onih triju općih uvjeta (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu svetoga oca), podjeljuje opći oprost:

1) Članovima obitelji na dan kada su njihovu obitelj prvi put, po mogućnosti u nazočnosti svećenika ili đakona, posveti Presvetomu Srcu Isusovu ili svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa, uz moljenje propisno odobrene molitve pred slikom Presvetoga Srca ili svete obitelji.

2) Vjerniku koji na svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, javno izmoli čin posvete ljudskoga roda Kristu Kralju (Isuse preslatki, Otkupitelju ljudskoga roda).

3) Vjerniku koji na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova javno izmoli čin zadovoljštine (Premili Isuse).

4) Vjerniku koji pobožno primi papinski blagoslov koji sveti otac podijeli urbi et orbi (gradu i svijetu) ili pak biskup vjernicima povjerenima njegovoj pastirskoj skrbi, makar taj vjernik iz opravdanih razloga i ne bio nazočan svetim obredima, samo da njihovo odvijanje s pobožnom nakanom prati putem televizije ili radija.

5) Vjerniku koji, na dan općenito određen za postizanje nekog vjerskog cilja (primjerice: za promicanje svećeničkih i redovničkih zvanja, za posvećivanje posebne pastoralne skrbi bolesnima i nemoćnima, za pomoć mladima, za jačanje u životu vjere i za svetost života) potpuno sudjeluje u tim slavljima.

6) Vjerniku koji:

–          pohodi presveti sakrament i u klanjanju se zadrži barem pola sata

–          na Veliki četvrtak, tijekom svečane pohrane presvetoga sakramenta nakon mise Večere Gospodnje, pobožno izmoli kitice Divnoj, dakle

–          pobožno sudjeluje u euharistijskoj procesiji, a od najveće je važnosti ona koja se održava na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

–          pobožno sudjeluje u svečanom obredu koji se običava slaviti po završetku euharistijskog kongresa

7) Vjerniku koji:

–          prvi put pristupa svetoj pričesti ili pobožno nazoči prvoj pričesti drugih

–          u korizmene petke nakon pričesti pred likom raspetoga Isusa u cijelosti izmoli Evo, moj dobri i preslatki Isuse

8) Vjerniku koji obavi duhovne vježbe u trajanju od barem tri cijela dana.

9) Vjerniku koji sudjeluje u kojemu molitvenom slavlju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana i prisustvuje svečanosti zaključenja toga tjedna.

10) Vjerniku na samrti, uz apostolski blagoslov, kojeg podjeljuje svećenik u sklopu sakramenta bolesničkog pomazanja. Ako svećenik ne može biti prisutan, Crkva vjerniku na samrti jednako podjeljuje potpuni oprost uz uvjet da je on pravo raspoložen te da je tijekom života običavao izgovarati neku molitvu (u ovom slučaju Crkva nadomješta tri redovita uvjeta za stjecanje potpunog oprosta). Za sjecanje ovoga oprosta preporučuje se upotreba raspela ili križa.

11) Vjerniku koji:

–          tijekom obreda Velikoga petka pobožno sudjeluje u klanjanju križu

–          obavi pobožnost križnoga puta ili se pobožno pridruži dok ga moli sveti otac, a on ga prati putem televizije ili radija

12) Vjerniku koji na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla pobožno upotrijebi neki nabožni predmet, koji je blagoslovio sveti otac ili neki biskup; tome pak valja pridodati ispovijest vjere.

13) Vjerniku koji, pošto je slušao nekoliko propovijedi tijekom svetih misija, sudjeluje na njihovu svečanom zaključenju.

14) Vjerniku koji:

–          pobožno izmoli marijansku krunicu u crkvi ili kapeli, ili u obitelji, u redovničkoj zajednici, u udruzi vjernika te općenito kada se vjernici okupljaju radi časnoga cilja

–          se pobožno sjedini s moljenjem te molitve dok je predvodi sveti otac, a prenosi je televizija ili radio

15) Vjerniku koji u crkvi ili kapeli pobožno sudjeluje u pjevanju ili svečanom moljenju:

–          himna O, dođi, Stvorče, Duše Svet na prvi dan godine ili na svetkovinu Duhova

–          himna Tebe Boga hvalimo na posljednji dan godine

16) Svećeniku koji u utvrđeni dan u nazočnosti puka slavi mladu misu, kao i vjernicima koji joj pobožno nazoče. I svećeniku koji na 25., 50., 60. i 70. obljetnicu svojega svećeničkog ređenja pred Bogom obnavlja odluku o vjernu ispunjavanju obveza svojega poziva; jednako tako i biskupu o 25., 40. i 50. obljetnici biskupskog ređenja, kao i vjernicima koji pobožno nazoče slavlju jubilarne mise.

17) Vjerniku (ali samo za duše u čistilištu) koji:

–          od 1. do 8. studenog pobožno pohodi groblje i, makar samo i u duhu, moli za pokojne

–          na dan kada se slavi spomen svih vjernika pokojnika (ili, uz dopuštenje ordinarija, prethodne ili sljedeće nedjelje, odnosno na svetkovinu Svih Svetih) pobožno pohodi crkvu ili kapelu te tamo izmoli Očenaš i vjerovanje

18) Vjerniku koji Sveto pismo čita s dužnim poštovanjem prema Božjoj riječi i kao duhovno štivo, i to barem pola sata.

19) Vjerniku koji za vrijeme biskupijske sinode pobožno pohodi crkvu određenu za sjednice i tamo izmoli Očenaš i Vjerovanje.

20) Vjerniku koji za vrijeme pastirskog pohoda nazoči službi koju predvodi pohoditelj.

21) Vjerniku koji pobožno pohodi jedno od ovih mjesta i tamo izmoli Očenaš i Vjerovanje:

–          jednu od četiriju patrijarhalnih rimskih bazilika

–          neku manju baziliku: na svetkovinu apostola Petra i Pavla ili na blagdan sveca zaštitnika ili 2. kolovoza – na dan «porcijunkulskoga» oprosta, ili jednom godišnje po vlastitom izboru

–          katedralnu crkvu: na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla ili na blagdan sveca zaštitnika ili na blagdan Katedre svetoga Petra apostola ili na blagdan posvete Lateranske bazilike ili pak 2. kolovoza

–          međunarodno, nacionalno ili biskupijsko svetište: na blagdan sveca zaštitnika ili jednog godišnje po izboru ili na zajedničkom hodočašću u to svetište

–          župnu crkvu: na blagdan sveca zaštitnika ili 2. kolovoza

–          neku crkvu ili oltar na dan njihove posvete

–          neku crkvu ili kapelu ustanove posvećenoga života ili družbe apostolskog života na dan posvećen njihovu utemeljitelju

22) Vjerniku koji pohodi svetište M. Božje na Trsatu i prođe kroz njezina jubilejska vrata sve do svetkovine Krista Kralja 2017. godine, budući da se iduće godine slavi 650. godišnjica dolaska slike Majke Božje od milosti na Trsat.

 

 

 

 

Skip to content