Duhovsko bdijenje

Mnogobrojni vjernici okupili su se u subotu 14. svibnja u katedrali sv. Vida u Rijeci, uoči blagdana Duhova, na Duhovskom bdijenju koje je organiziralo Vijeće za mlade Riječke nadbiskupije. Predvoditelj programa bio je vicerektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci vlč.Marko Stipetić.

U prigodnom nagovoru kazao je kako su svi okupljeni u katedrali grupa kršćana koja je odlučila zajedno slaviti Isusa. „To je Crkva – grupa kršćana okupljena oko stola Gospodnjega.“ U nastavku se osvrnuo na prvu zajednicu kršćana koji su ostavili sve i pošli za Isusom. „Znamo kakva je buka vladala jeruzalemskim ulicama kad su Isusa osudili i razapinjali, a onda je nastala potpuna tišina. U toj tišini uskrsne noći Isus je uskrsnuo. Večeras, kroz pjesme i meditacije u slavljenju, razmišljao sam što znači živjeti u tom uskrsnulom Gospodinu, što znači njemu se uticati, njemu se upravljati u njemu biti.  U ovim pjesmama važno je izgovarati riječi, važna je čežnja. Neki misle da smo se večeras okupili ovdje, i da u emocijama nešto slavimo, ali ne. Čežnja je važna jer u toj čežnji postajemo i jesmo, čeznemo za Duhom Svetim. Čežnja je neminovno važna. Ono za čime čeznete je dar Duha Svetoga. Upravo nam to daruje Duh Sveti. Moramo čeznuti, moramo željeti. Treba imati Crkvu otvorenu Duhu Svetomu da ju možemo osjetiti. Nemojte previše filozofirati i mudrovati, nego prije svega vjerovati.“

Kao primjere naveo je svece iz Staroga zavjeta. Oni ništa nisu znali o nebu, o sigurnosti, ništa nisu znali o nebeskoj domovini, a opet su vjerovali. Znate što je možda najljepše posvijestiti koliko god teško zvučalo, čak i nama svećenicima? Riječi ‘budi volja tvoja Isuse, budi volja tvoja Duše Sveti – neka odjeknu jer Ti znaš što je najbolje za mene’. Nemojmo uvijek sve stavljati u svoje zakone, propise i misli jer to je ono što ograničava komunikaciju između nas i Boga, rekao je vlč. Stipetić.  „Zadaća svećenika, biskupa i pape je uvjeravati ljude u nešto što već jesu, a to je da ste djeca Božja. Zašto si to tako teško priznamo i shvaćamo? Pa to je taj Duh Sveti u nama. Sveti Otac je govorio o ogovaranju u Crkvi. Svi se pravimo pametni, jaki, svi se pravimo mudri umjesto da shvatimo da smo svi braća i sestre jer bez jednoga brata i sestre to nije Crkva. I zato je na rođendan Crkve divna prilika da si to posvijestimo.“

Vlč. Stipetić predvodio je euharistijsko slavlje zajedno sa fra Antoniom Lovrićem. U prigodnoj propovijedi potaknuo je okupljene na propitivanje o tome što ljudi iz godine i godine poručuju Crkvi, što poručuju riječima Crkve. „Crkvu je uvijek lijepo zamišljati kao imaginarnu dimenziju. Kada ispitujemo krizmanike i kada pričamo o Crkvi pitam se kad bi drugi znali što se događa sada, sutra, s onima koji primaju sakramenat svete krizme – kako bi to bilo veličanstvo za našu zemlju. Da vide dolazak u crkvu, da se u crkvi osjećaju zahvalno. To je važno jer to Duh Sveti daje. On daje da se u crkvi uvijek osjećamo kao kod kuće.“

Zaključujući propovijed potaknuo je vjernike na otvorenost Duhu Svetom. Naša misija kreće kada izađemo iz crkve. Onda kreće snaga koju smo dobili, onda kreće vjera koju smo dobili, onda teče milost. Cilj toga je da ta milost spasi druge i da spasi nas i na tome trebamo Bogu zahvaljivati.

Duhovsko bdijenje zaključeno je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom nakon kojega se druženje nastavilo u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije. (A.M.A.)