Dr. Zlatko Tomašić bio je vjernik s dvije domovine

Tisuće ljudi, članova obitelji, rodbine, prijatelja, suboraca ispratilo je u četvrtak 3. studenog na posljednje počivalište iznenada preminulog dr. Zlatka Tomašića, uglednog dječjeg kirurga, humanistu, vjernika i domoljuba. Misu zadušnicu u crkvi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u zajedništu s mnogobrojnim svećenicima. U izmjenama počasne straže, prije mise, stajali su suborci, bojovnici, pripadnici i pripadnice udruga koje je vodio i s kojima je surađivao dr. Tomašić.

Nadbiskup je zahvalio svima koji su u danima tuge bili uz tugujuću obitelj dodajući  da im i dalje ostanu blizu u danima koji slijede. Kao svaki vjernik, pokojni Zlatko je također imao dvije domovine, zemaljsku i nebesku, koje je svim srcem i bićem jednako ljubio, rekao je nadbiskup.

„ Pripadao je i dvama narodima: hrvatskom po tjelesnom rođenju na ovaj zemaljski život, koji se iznenada prekinuo u noći od subote na nedjelju, i Kristovu narodu okupljenom iz svih plemena i jezika u Crkvu, u koju je pokojni Zlatko bio ucijepljen po krštenju kojim se čovjek duhovno rađa na ovaj život u Kristu. I jednu i drugu pripadnost on je živio časno i cjelovito, riječju i životom, djelom i istinom. Tu pripadnost nisu mogle uzdrmati nikakve protivštine, štoviše, one su mu bile poticaj i izazov da ju još bolje potvrdi i dokaže. Sve što je pritom podnosio i trpio – a mnogo je podnio i pretrpio -, podnosio je predano i s ljubavlju.“
U nastavku je kazao kako je poput sv. Pavla i pokojni dr. Zlatko u svom tijelu i u svojoj duši trpio za spas svog naroda i Crkve kojoj je pripadao. Zbog toga se i zemaljska domovina i Crkva, njegova duhovna domovina, ponose ovim svojim vjernim sinom i zahvaljuju Bogu za njegov život, rad, poštenje i žrtvu.

Čovjeka ne čine velikim ni dug život ni uspjesi, nego ispunjenje i ostvarenje Božje volje. A upravo se oko toga pokojni Zlatko neumorno i dosljedno trudio u svom osobnom i profesionalnom životu, u ratu i miru, te je tako ispunio svoje zemaljsko poslanje, rekao je propovjednik.

„Draga tugujuća obitelji i svi prijatelji pokojnog Zlatka, u ovom trenutku boli želim i molim da i Vama u Vašoj tuzi Isus bude pratilac i tješitelj, te da i Vas, kao dvojicu učenika iz današnjeg evanđelja, usred tame koja ispunja vaše srce zbog gubitka najdraže osobe, učini sposobnim za novi početak. A posebno da Vas učvrsti u nadi u novi susret s Vašim dragim sinom, suprugom, ocem, kolegom, suborcem i prijateljem u vječnoj domovini. Mi kršćani naime vjerujemo da smrt nije nepovratan rastanak, nego da je slična odlasku drage osobe na neko vrijeme, nakon čega slijedi novi sastanak, u novom životu u kojemu više neće biti ni boli, ni suza ni rastanaka. Krist nam to obećava i želi da mu vjerujemo.“

Riječi oproštaja nakon mise izgovorili su ministar branitelja Tomo Medved i dr. Harry Nikolić s kojim je dr. Tomašić radio četvrt stoljeća. Prije nego je uz „Lijepu našu“ i vojne počasti pokopan na groblju Kozala, prigodnu riječ pokojnom prijatelju uputio je ratni ministar dr. Andrija Hebrang. U dirljivom govoru kazao je kako je dr. Tomašić bio veliki čovjek i humanist, pomagao ljudima, ranjenicima u ratu, nesebično se žrtvovao. Bio je domoljub koji može biti uzor svim generacijama, a osobito onima koji dolaze. Kao dragovoljac objedinio je sve u jednom pozivu – i kao liječnik i kao branitelj, rekao je Hebrang. „Prošao si najteže bojišnice, zarobljavanja. Bio si moralna snaga svima za teška iskušenja koja ste prolazili u zarobljeništvu. I u miru si nesebično radio za svoju Domovinu. Pamtit ćemo te, dragi prijatelju, po svim tvojim vrlinama. Tvoj put mora ostaviti trag u našoj nesretnoj Hrvatskoj; nesretnoj jer ljudi kao ti ne dobivaju zahvalnost koju bi trebali za sve što su dali za stvaranje naše Domovine. Neka ti je laka hrvatska zemlja koju ti toliko volio.“

Dr. Zlatko Tomašić rođen je 8. kolovoza 1961. godine u Rijeci, gdje je i odrastao. U subotu 30. listopada iznenada je preminuo u 55. godini života. Bio je oženjen je i otac troje djece. Dragovoljac je Domovinskog rata od lipnja 1991. do 30. lipnja 1996. Odlikovan je najvišim odličjima RH za svoj doprinos na prvim borbenim linijama u elitnim postrojbama MUP-a RH, ZNG-a i HV-a. Bio je zatočenik srpskih koncentracijskih logora, nakon čega nije posustao već se vratio na prvu crtu bojišnice. O dr. Zlatku Tomašiću 2012. godine snimljen je dokumentarni film iz serijala “Junaci Domovinskog rata”, kojeg je režirao Zdravko Fuček, pod nazivom “Haliotis za ljubav”.