Živog Isusa može se naći i sresti samo unutar kršćanske zajednice

Polnoćka u katedrali sv. Vida

“Svojem prognanom i porobljenom narodu prorok Izaija dovikuje: ‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.’ Ta riječ, davno izgovorena jednom drugom narodu, upućena je noćas nama i svim pripadnicima našeg naroda, kao i svim narodima koji vape za mirom i oslobođenjem, za srećom i blagostanjem.” O Svjetlu koje može pobijediti svaku tamu govorio je riječki nadbiskup Ivan Devčić u srijedu 24. prosinca na polnoćki u katedrali sv. Vida.

Isusovo rođenje prodor je u svijet zamračen grijehom onog prvotnog svjetla kojim je Bog kod stvaranja raspršio tamu ništavila. Budući da je Bog milosrdan i da ljubi svoje stvorenje iako se ono od njega odmetnulo, Bog ga spašava šaljući u svijet svoga Sina, rekao je nadbiskup.

Dodao je kako Stvoritelja nitko i ništa nije prislilo na stvaranje i spašavanje. I jedno i drugo plod su njegove čiste ljubavi i dobrote koja se sama od sebe razdaje. To je izvor radosti o kojoj govori prorok Izaija, poručio je nadbiskup Devčić te dodao kako se opravdano može postaviti pitanje kako se radovati u bolesti, kad djeca krenu stranputicom, kada se brak raspada ili kada smo bez posla? Isto pitanje mogu postaviti i oni kojima savjest ne da mira ili oni koji su sami, dok će pojedini ukazati na činjenicu da živimo u zemlji iz koje ljudi bježe. “Da, mnogo je razloga da budemo žalosni, nespokojni, tjeskobni, sumnjičavi prema svima koji propovijedaju nadu i radost. Mnogo je razloga da vjerujemo kako nema svjetla koje može pobijediti tamu u nama i oko nas. Možda su tako osjećali i razmišljali siromašni betlehemski pastiri dok su, drhteći od studeni, bdijeli uz svoja skromna stada. Znali su da postoji proročki navještaji Mesije i vjerojatno su se između sebe pitali hoće li doći ili je li sve bajka.”

Nakon što su čuli nebeskog glasnika koji im je navijestio Spasitelja, vjerojatno su se pitali što bi to moglo značiti, te su morali otići u Betlehem i uvjeriti se. Kad je Filip, jedan od prvih Isusovih učenika, rekao svome prijatelju Natanaelu da su našli Mesiju, koji se zove Isus i koji potječe iz Nazareta, Nathanael nije u to htio vjerovati na što  ga je Filip pozvao: “Dođi i vidi!” (Iv 1, 45-46) Isto nam poručuju betlehemski pastiri, da dođemo i vidimo, rekao je nadbiskup. “To znači, da bi se našlo tražene odgovore i otkrilo Svjetlo koje je jače od naše tame treba, u doslovnom smislu riječi, nekamo poći, treba reći: ‘Idem!’ Nije dosta samo raspravljati, ispitivati, umovati, biti na nekakvom nutarnjem putovanju, a ne micati se s mjesta. Treba i fizički krenuti.”

Taj put treba voditi u Crkvu, u kršćansku zajednicu, u svoju župu, istaknuo je nadbiskup. Živog Isusa može se naći i sresti samo unutar kršćanske zajednice, a to je Crkva. Dođeš li i uključiš li se u sveto slavlje, u molitvu i pjesmu, u život i poslanje svoje župne zajednice, zasjat će ti prije ili kasnije, Krist, objasnio je riječki nadbiskup. “Živa kršćanska zajednica, to je Betlehem u kojem možemo danas, uz iskrene nutarnje traženje I molitvu za dar vjere, susresti Onoga kojeg su pastiri prije više od dvije tisuće godina u ovoj istoj noći otkrili u betlehemskim jaslicama. Zato: dođite i vidite!”