Thomson pomaže dovršetku izgradnje crkve u Podhumu
Kategorija:
Vijesti

Na poziv župnika župe sv. Mihovila arkanđela u Jelenju, vlč. Ivana Milardovića, glazbenik Marko Perković Thomson održao je u subotu, 16. kolovoza na stadionu u Dražicama koncert. Prihod od prodanih ulaznica bit će doniran za dovršetak izgradnje crkve sv. Maksimilijana Kolbea u Podhumu.

„Ovo nije prvi, a nadam se ni posljednji put da sudjelujem u ovakvim akcijama. Moj poziv je da glazbom ne samo promoviram naše vrijednosti, nego i pomažem  na konkretan način.“, rekao je Thomson. Dodao je kako ga sudjelovanje u ovakvim akcijama čini sretnim i duhovno jačim. „Pomaganje ljudima je ono na što smo svi pozvani, a glazbenici imaju priliku više koristiti javni prostor za konkretne korake. Osim toga, imam sreću i osjećam se blagoslovljenim da radim ono što volim te da od toga mogu živjeti, ali i da mogu pomagati.“

Kroz glazbu nastoji svjedočiti svoju vjeru, osobito nakon osobne životne prekretnice. „U životu sam doživio promjenu koja je mene iz temelja promijenila i učinila drugim, boljim čovjekom. To je osjetila moja obitelj, prijatelji i okolina. Kroz glazbu nastojim taj osjećaj Božje prisutnosti prenositi. Imam sreću da je veliki broj ljudi prepoznao to u mojim pjesmama.“

Govoreći o svom duhovnom zaokretu, istaknuo je kako je nakon duhovne promjene imao osjećaj kao da je do tada bio slijep, gladan, bos i žedan. „Danas se čudim kako sam preživio. Spoznaja koju sam u tom trenu osjetio bila je toliko jaka da sam ju imao potrebu podijeliti s drugima. Imam osjećaj kao da mi je Bog otvorio vrata i rekao: ‘Ajde sada malo proviri. Onda ih je zatvorio i rekao da živim ovaj život na zemlji pa ćemo se kasnije sresti.“

„Hvaljen Isus i Marija!“ je najljepši pozdrav

Publiku je na koncertu pozdravio: – Hvaljen Isus i Marija! „To je naš stari hrvatski pozdrav kojega volim. Nastojim njegovati našu baštinu i nema ništa ljepše nego pozdraviti na taj način. To radim jer je to najljepši hrvatski pozdrav. „

U nastavku je otkrio kako je odrastao u tradicionalnoj vjerničkoj obitelji u kojoj je molitva bila prisutna. „Ranije, pored zdravih očiju, nisam vidio koliko su moja baba i mama bile u vjeri. Međutim kad sam doživio promjenu shvatio sam kolika je snaga molitve. Kad imam vremena uvijek nešto čitam. Ljudi su to prepoznali pa mi često i daruju neke duhovne knjige i molitve koje nerijetko nosim sa sobom na putovanjima.“ Dodaje kako je molitva svakodnevno prisutna u njegovoj obitelji. Molimo iz ljubavi prema životu, našem Spasitelju, Gospi, Majci koju štuju osobito moja djeca koja joj se rado mole ispred jednog Gospinog kipića u našem domu, otkrio je Thomson.  „Imam silnu potrebu s obitelji moliti. Kad sam bio mlađi, molio sam iz navike. Danas molim i osjećam da me molitva ispunja. Što se čovjek više predaje molitvi to ona više utječe na njega i oblikuje ga.“

Marko Perković Thomson otac je petero djece. Mislim da je to istinski blagoslov imati veliku obitelj, ističe dodajući kako svojim najvećim uspjehom smatra svoju djecu koju s puno ljubavi prati u njihovom razvoju. „Ljubav prema djeci je neopisiva.  Gledati ih kako rastu, sudjelovati u njegovom životu.. Oduvijek sam želio imati više djece i sada se osjećam blagoslovljenim.“ Mlade parove ohrabrio je da u vremenu kada im mnogi govore da su djeca velika obaveza, se odluče na više djece koja su najveće bogatstvo koje čovjek može imati. „Djeca imaju tu ljubav koju roditelji mogu dodirnuti.  Kad ti je teško oni mogu u srce donijeti optimizam i sreću. Djeca nisu obaveza, ona su ljubav.“, poručio je Thomson.

Thomson se ne odvaja od medaljona sv. Benedikta kojega nosi oko vrata, a kojega je dobio na duhovnom seminaru 2000. godine kada se i dogodilo njegovo duhovno obraćenje.  „Vidio sam ga oko vrata jedne desetogodišnje curice i u meni se rodila silna želja da ga i imam. Pitao sam je gdje je nabavila i nakon pola sata već sam ga držao u rukama. Također, imao sam potrebu prema svome srcu okrenuti lik sv. benedikta, njegov poziv, njegovu svetost, a križ prema ljudima. Želja mi je bila da njegov lik bude u mom srcu, a križ prema narodu. Medaljon je postao prepoznatljiv i počeli su ga nositi i drugi.Ddrago mi je ako se nosi zbog značenja koje sv. Benedikt ima.“

Na kraju je poručio  kako kroz  glazbu nastoji pjevati o vrijednostima koje su mu bitne u životu:  ljubav prema Bogu, obitelji i Domovini. „ To su najveće vrijednosti bez kojih čovjek ne bi imao smisla živjeti. Te vrijednosti nam je Bog darovao i kroz Sveto pismo potiče nas  da ih slijedimo. Ja sam u vjeri pronašao sebe i spreman sam, dok god mi Bog daje zdravlje i razuma,  istinski ga slijediti.“, zaključio je Thomson.

Po završetku koncerta vlč. Milardović Thomsonu je darovao sat s ugraviranom slikom crkve sv. Mihovila u Jelenju, rad župljana Roberta Lopca. Istaknuo je kako prihod od prodanih ulaznica pomoći u dovršetku uređenje crkve, prije svega u radovima oko tehničkih instalacija i grijanja te stolarije. Dodao je kako su u organizaciji koncerta pomogli župljani i Općina Jelenje kojima je izrazio zahvalnost.

Crkva sv. Maksimilijana Kolbea bit će prva crkve u Hrvatskoj posvećena ovom svecu koji je na osobit način povezan sa stradanjem stanovništva Podhuma. Naime, podhumske žrtve bile su žrtve fašističkog zločina, civili ubijeni nakon jutarnje mise, a Kolbe je bio katolički svećenik koji je dao svoj život u  Auschwitzu spasivštako život oca šestero djece.

Skip to content