Putovima ubijenih svećenik

U subotu 21. lipnja deset studenata i mladih Riječke nadbiskupije, suradnici i polaznici kateheza za studente i mlade, predvođeni povjerenikom za sveučilišni pastoral vlč. Velimirom Martinovićem, obišli su župne crkve u Delničkom dekanata u Ravnoj Gori, Mrkoplju, Delnicama, Lokvama, Fužinama i Liču gdje su tijekom Drugog svjetskog rata ubijeni katolički svećenici.

„Pomolili smo se za te svećenike, a od sadašnjih župnika saznali su nešto više o njihovim životima, kao i o sadašnjem stanju i životu tih župa.“, rekao je vlč. Martinović. Izrazio je želju da se mladi naraštaji upoznaju s poteškoćama s kojima se Crkva suočavala u bližoj povijesti. „Na taj način mogu  ispravno gledati na sadašnjost i usmjeriti se ka budućnosti. Bogu treba zahvaliti za njihov svjedočki život i žrtvu koju su dali za Crkvu i Domovinu i nikad ih ne smijemo zaboraviti.“, rekao je vlč. Martinović.

U Godini obitelji u čijem znaku je Riječka nadbiskupija jedna od želja nam je i  poručiti kako je cijela obitelj svjedok vjere, poručio je studentski kapelan. Kao primjer je naveo ubijenu obitelj Gržanić u Ravnoj Gori.  „Naime, u župi Ravna Gora ubijen je župnik Vjekoslav Gržanić. Kako stoji u nekrologu Riječke nadbiskupije: Gržanić je rođen 8. lipnja 1902. u Senju, gdje je završio gimnaziju i bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1925. godine. Bio je kapelan u Otočcu, Perušiću, Grižanama, Jelenju i Brinju. Upravljao je župama Letinac, Lipice i Lešće na Dobri, a poslije toga imenovan je župnikom u Ravnoj Gori. Partizani su ubili njega i njegove roditelje 1943. u Ravnoj Gori. Zašto su ga partizani ubili i zašto su se tako okrutno osvetili ovome župniku pa su poslije njega ubili i njegovu majku i oca? Partizani su poubijali nekoliko stotina župnika i svećenika, ali u malo kojoj bi se župi osvećivali župniku tako da poslije njega ubiju i njegove roditelje. To se dogodilo u župi Ravna Gora 1943. godine.“, stoji u nekrologu.

Govoreći o mogućim razlozima ubojstva vlč. Martinović je naveo pismo župnikove  rođakinje Marije Gržinić u kojemu piše da je vlč. Gržinić u svojim propovijedima govorio da je protiv komunizma. „Pozivao je župljane da se ne uključuju u partizanske redove jer je dobro znao što je komunizam. Katolički tisak donosio je podatke o tome što komunisti rade u Rusiji, kako uništavaju crkve, ubijaju svećenike i biskupe, a bile su još uvijek svježe i uspomene na Španjolski građanski rat u kojemu su komunisti poubijali mnoge svećenike, redovnike i časne sestre, uništili brojne crkve, porušili samostane i poubijali vjernike katolike. Poslije Rusije i Španjolske komunizam dolazi u Hrvatsku. Komunisti su promijenili svoje ime pa više nisu komunisti nego partizani. Hodaju od sela do sela, od mjesta do mjesta i mobiliziraju ljude. Što drugo preostaje jednom župniku koji voli svoj narod, kojemu je stalo do toga da grabežljivi vukovi ne piju krv tom narodu, da zmije otrovnice ne truju njihove duše, nego u svojim propovijedima govoriti protiv bezbožnoga komunizma. Što je drugo mogao učiniti, nego pozvati svoje župljane da se ne pridružuju partizanskim redovima?“, stoji u pismu.

Župnik Gržanić je u jesen 1943. napustio župu Ravna Gora i sklonio se na sigurno jer su mu partizani prijetili. Kad su partizani došli kod njegove majke i obećali joj da se njemu neće ništa dogoditi, majka je poručila sinu da dođe u Ravnu Goru, da se vrati jer nikakvo zlo nije učinio. No, jedne noći, odmah poslije povratka u Ravnu Goru, došli su, odveli ga u šumu i ubili, otkriva vlč. Martinović. „Kako se nekoliko dana nije vratio, nitko nije znao što se s njim dogodilo. Njegovi roditelji su otišli tim istim partizanima koji su obećavali da se njihovom sinu ništa neće dogoditi. Nisu našli svojega sina, ali su našli svoju smrt jer su partizani i njih ubili. Jedan bivši župljanin iz župe vlč. Gržanića, Ignac Likver, opisuje u svojemu pismu (1994) kako ga je slika vlč. Gržanića, koju mu je on sam poklonio, čuvala na njegovom križnom putu. On piše: Vjerujem da su mi njegove riječi i molitve pomogle. Kada mi je davao sliku rekao je: ‘Dajem ti je, dragi Ignace, čuvaj je’.’“

Mladi su se sa studenskim kapelanom prisjetili su se i vlč. Ladislava Šporera koji je rođen 1893. u Sungeru (Mrkopalj), bio župnik u Delnicama, a komunisti su ga ubili na Badnjak 1941. dok je išao na zornicu. „Bio je revan svećeniik što je smetalo mnogima.“ Na kraju ostaje otvoreno pitanje može li zločin zastarjeti i hoće li ikada krivci odgovarati, poručio je vlč. Martinović.