Pastoralna uputa u svezi dopuštanja održavanja koncerata u crkvama

Budući da je, u više navrata i sa više strana, Povjerenstvu za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu upućivan zahtjev za objavljivanjem jasnih i preciznih normi kojima se regulira izvođenje koncerata u sakralnim prostorima – crkvama, ovom Pastoralnom uputom se nastoje donijeti jasni kriteriji koji su odlučujući pri odobravanju ili uskraćivanju dopuštanja izvođenja koncerata u prostoru crkve, poručio je voditelj Povjerenstva vlč. mr. Mario Gerić.

Takve norme i uredbe moguće je donijeti isključivo na temelju onoga kako se definira crkveni prostor. Kako je prethodno rečeno, radi se o sakralnom prostoru, a ne o bilo kojem „javnom mjestu“. Crkva, kao sakralni prostor, definira se kao „kuća Božja“ i „kuća molitve“; stoga, kanonsko pravo i određuje „neka se u sveto mjesto pripusti samo ono što služi vršenju i promicanju kulta pobožnosti i vjere, a neka se zabrani što nije u skladu sa svetošću mjesta“ (kan. 1210). U spomenutoj odredbi Zakonika kanonskog prava izrečen je temeljni kriterij prema kojem se određuje za koju glazbu se može dopustiti izvođenje u crkvi, a za koju se ne može dopustiti. Izvođenje npr. narodnih i rodoljubnih pjesama, koliko god one „plemenite“ i „pristojne“ bile, u redovitim prilikama ne pripada sakralnim prostorima.

Uz zauzetost za očuvanje svetosti sakralnog prostora, Crkva također preporučuje neka se „najvećom brigom čuva i promiče blago svete glazbe“ (SC 14) koja je sastavljena za liturgiju i koja se nadahnjuje tekstovima Svetog Pisma i liturgije, ili je usmjerena čašćenju Bl. Djevice Marije, svetaca i svetih vremena. Takva glazba može naći mjesto u crkvama i izvan liturgijskog slavlja.

U smislu općih normi, kojima bi se u ovoj materiji biskupi, župnici i rektori crkava trebali voditi, Kongregacija za božanski kult i disciplinu sakramenata izdala je 5. studenog 1987. Instrukciju Koncerti u crkvama u kojoj propisuje kako „treba na vrijeme pismeno zamoliti Ordinarija za održavanje koncerta, naznačiti datum i program s djelima i imenima autora“. Nakon dobivene dozvole Ordinarija župnici i rektori crkava mogu „dopustiti upotrebu crkve korovima i orkestrima koji ispunjavaju naznačene uvjete“. Prilikom takvih koncerata u crkvama „izvođači i slušatelji moraju biti odjeveni i ponašati se sukladno sakralnom obilježju crkve“, a „ulaz u crkvu mora biti slobodan“. Organizatori koncerta, gledom na obeštečenje za korištenje sakralnog prostora, ne smiju prodavati ulaznice pred (ili u) crkvama.

Ovim se odredbama želi pomoći u očuvanju vlastitog značaja crkve koja je namijenjena prvenstveno liturgijskim slavljima, molitvi, šutnji i sabranosti. To pak nikako ne znači da se Crkva ne zanima za glazbenu umjetnost. Naprotiv, tijekom cjelokupne svoje povijesti ona je promicala blago svete glazbe. U koncilskoj poruci umjetnicima (8. prosinca 1965.) biskupi su izričito zamolili kršćanske glazbenike neka „svoje talente stave u službu božanske istine“ jer „svijet u kojem živimo ima potrebu za ljepotom koja unosi radost u srca ljudi“.

U skladu s navedenim općim normama, prilikom dopuštanja održavanja koncerata u crkvama, potrebno je učiniti slijedeće:

1. Neka župnik ili rektor crkve popratnim dopisom molbi naručitelja koju je primio, navede razloge zašto se traži izvođenje koncerta u crkvi. Neka u tom dopisu izrazi i svoje mišljenje o izvođenju koncerta. Ordinarijat će uzeti u razmatranje samo one dopise koji budu stizali preko župnika ili rektora crkava.

2. Neka se uz dopis župnika ili rektora crkve dostavi i preslika molbe naručitelja koncerta s jasno naznačenim podacima o vremenu izvođenja, o izvođaču koncerta, o djelima koja se kani izvoditi (naslov djela i ime autora). Po prispijeću dopisa molbu će razmotriti mjesni Ordinarij te uputiti odgovor župniku ili rektoru crkve koji potom mora slijediti odluku mjerodavne Crkvene vlasti.

3. Izvođači i publika moraju biti odjeveni i ponašati se na način koji odgovara svetosti mjesta u kojem se nalaze.

4. Izvođači ne smiju biti smješteni u svetištu. Najveće dostojanstvo valja iskazati oltaru, ambonu i mjestu predsjedatelja (sedes); Presveti Oltarski Sakrament treba biti pohranjen na doličnom i sigurnom mjestu (usp. Kan. 938 §4).

Svjesni smo kako je nedostatak odgovarajućih prostora za koncertne izvedbe razlog što u velikoj mjeri organizatori koncerata isto nastoje ostvariti u crkvenim prostorima te da u svojoj dobroti i razumijevanju te problematike mnogi župnici i rektori crkava vrlo rado i bez većih problema ustupaju sakralni prostor za izvođenje koncerata. Sa gore navedenim normama, koje pri organiziranju takvih kulturnih događanja u crkvama valja slijediti, želimo naglasiti i zaštititi sakralnost i svetost bogoslužnih mjesta koja se, ukoliko ne postoje jasni kriteriji, vrlo jednostavno svedu na aule gdje je svejedno slavi li se u njima liturgija Crkve ili se izvodi kakav dramski ili glazbeni komad. Vjerujemo kako će obdržavanje ovih normi i slijeđenje propisane procedure umanjiti taj rizik, a doprinijeti vrednovanju crkvenog prostora kao svetog i sakralnog, čak i onda kada se u njemu održavaju događanja koja nisu tipično liturgijskog karaktera, stoji u priopćenju Povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu Riječke nadbiskupije.

Skip to content