Pedeset godina nakon susreta i povijesnoga bratskoga zagrljaja pape Pavla VI. i tadašnjega ekumenskoga carigradskoga patrijarha Atenagore (6. siječnja 1964. godine) u istom su se gradu – Jeruzalemu – koji je svet svim kršćanima, susreli i njihovi nasljednici, papa Franjo i patrijarh Bartolomej I.
Piše: Matija Matičić
Na poziv mons. Eliasa Lahama, amanskog nadbiskupa i velikog prijatelja naše Riječke nadbiskupije, koji je nekoliko puta boravio u našim krajevima, a i mi smo mu uzvratili posjet u ožujku ove godine na nadbiskupijskom hodočašću, te na poziv jeruzalemskog patrijarhata i Yad Vašema imao sam priliku i čast biti u Svetoj Zemlji za vrijeme papinog nedavnog posjeta kojemu je glavni povod ovog putovanja u Kraljevinu Jordan, Palestinu i Izrael bio susret sa ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I.
Pedeset godina nakon susreta i povijesnoga bratskoga zagrljaja pape Pavla VI. i tadašnjega ekumenskoga carigradskoga patrijarha Atenagore (6. siječnja 1964. godine) u istom su se gradu – Jeruzalemu – koji je svet svim kršćanima, susreli i njihovi nasljednici, papa Franjo i patrijarh Bartolomej I. No zbog mnoštva razloga – sukobima opterećeni odnosi na Bliskom istoku općenito, a poglavito odnosi između Izraelaca i Palestinaca; teško stanje kršćanske manjine; međureligijski odnosi još uvijek opterećeni povijesno naslijeđenim nepovjerenjem – Papino putovanje u Svetu Zemlju i nije moglo biti drugo doli također hodočašće mira i pomirenja.
Svoje je hodočašće papa Franjo započeo u subotu 24. svibnja posjetom Kraljevini Jordan gdje su ga srdačno i prijateljski dočekali jordanski kralj Abdullah II., kraljica Rania i njihov sin princ Ghazi. Kralj Abdulah II. u svom obraćanju papi nazvao je papu »savješću svijeta«. Jordan je zemlja čija kraljevska obitelj odavno radi na promicanju skladnih međureligijskih odnosa što je i vidljivo.
U Amanu se je dogodio i najveći susret s vjernicima, sveta misa na međunarodnom stadionu u Amanu. Teške riječi na račun trgovaca oružjem izrekao je papa i posebno je molio da istima Bog ispuni srce suosjećanjem i da postanu mirotvorci.
Oko 20.000 vjernika iz Jordana i s cijeloga Bliskoga istoka – među njima i brojne izbjeglice iz Palestine, Sirije i Iraka – slavilo je misu s Papom na Međunarodnome stadionu u Amanu. S obzirom na broj sudionika bio je to najveći skup na cijelome Papinu hodočašću. Radost prisutnih uvećala je i prisutnost oko 1400 djece koji su na slavlju primili prvu pričest. Govoreći o Duhu Svetome koji je vodio Isusa na njegovu putu, Papa je potaknuo vjernike da pod vodstvom toga istoga Duha žive svoju vjeru. »Njega (Duha Svetoga) molimo da pripravi naše korake za susret s braćom onkraj različitosti ideja, jezika, kulture, religije; da pomaže naše biće uljem svoje milosti koja liječi rane pogrješaka, nerazumijevanja, sporova. Molimo ga za milost da nas pošalje s poniznošću i krotkošću na zahtjevne, ali plodne staze traženja mira«, rekao je Sveti Otac.
Susret sa sirijskim i iračkim izbjeglicama
Kasnije je papa održao vrlo emotivan i spontan susret na obali rijeke Jordan i u Betaniji sa sirijskim i iračkim izbjeglicama u Jordanu, bolesnima i invalidima. Djeca su papu dočekala pjevajući duhovne pjesme. Nakon noćenja u nuncijaturi u Amanu, posjet je nastavio poludnevnim posjetom Palestini odnosno Betlehemu. Kratak je to bio posjet, ali je očito puno značio Palestincima, kako kršćanima tako i muslimanima. Promatrači su primijetili da je Sveti Otac izravno helikopterom doputovao u Betlehem iz Jordana, ne sletjevši prethodno na izraelski teritorij, što je protumačeno kao isticanje državnosti zemlje koja je u UN-u stekla status trajnoga promatrača. Osim toga, Papa se ulicama Betlehema vozio u otvorenome džipu, što je u svijet poslalo sliku o gradu koji je siguran za posjetitelje. Odmah nakon dolaska Sveti se Otac susreo s palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom. U gradu u kojemu je »rođen Knez mira« Papa je upozorio na »sve neprihvatljivije stanje« te je pozvao na nastavak mirovnih nastojanja: »Došao je za sve trenutak da imaju hrabrosti, velikodušnosti i kreativnosti u službi dobra, odvažnosti za mir, koji se zasniva na priznavanju prava dviju država na postojanje i da uživaju mir i sigurnost u okvirima međunarodno priznatih granica. Živo želim da, s obzirom na taj cilj, svi izbjegavaju inicijative i čine koji su u suprotnosti s deklariranom željom da se dođe do istinskoga sporazuma te da ne dođe do zamora u odlučnom i dosljednom traženju mira.«
Zatim je papa slavio misu na glavnom Manger trgu ispred bazilike Isusova Rođenja, ali samo sa tamošnjim vjernicima, sveta misa bila je samo za lokalne kršćane jer imaju vrlo ograničeno kretanje zbog izolacije zidovima oko Betlehema.
Papa je u propovijedi istaknuo: »I danas djeca plaču, mnogo plaču, a njihov plač za nas je poziv.« Pri tome je Papa podsjetio na djecu radnike, vojnike, djecu koja, u svijetu koji baca hranu i lijekove, gladuju i umiru od lako izlječivih bolesti. »Iz te dijagnoze, iskrene i poštene, može niknuti novi životni stil, u čijim odnosima ne prevladava sukob, podvrgavanje drugoga i konzumizam, nego su to odnosi bratstva, opraštanja i pomirenja, dijeljenja i ljubavi«.
Nakon svete mise i molitve Kraljice neba papa je ručao sa nekoliko palestinskih obitelji u franjevačkom samostanu, a u 15 sati imao je privatan posjet crkvi i špilji Rođenja, a nakon nekoliko trenutaka koje je papa proveo u molitvi i tišini uputio se je prema izbjegličkom logoru Deheisheh koji je peti po veličini od 19 takvih na Zapadnoj Obali, Papa se tamo susreo s nekoliko stotina djece. Ovaj put bila su to djeca iz triju palestinskih izbjegličkih logora. Jedno je dijete, pozdravljajući u ime svih Svetoga Oca, reklo kako njegovi roditelji već 66 godina žive pod okupacijom. »Želimo reći svijetu: dosta patnja i poniženja!« Zahvaljujući djeci na prisutnosti i darovima, Sveti je Otac rekao: »Radite i borite se za stvari koje želite! No jedno znajte: nasilje se ne pobjeđuje nasiljem. Nasilje se pobjeđuje mirom! Mirom, radom i dostojanstvenim promicanjem svoje domovine.«
Iz Betlehema je papa Franjo u popodnevnim satima u nedjelju jordanskim helikopterom odletio u Tel Aviv u zračnu luku Ben Gurion, gdje su ga dočekali predstavnici izraelskih vlasti, predvođeni izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom i premjerom Benjaminom Netanyahuom. Sveti je Otac i u toj prigodi poručio: »Neka bude posvuda priznato da Država Izrael ima pravo na postojanje te da uživa mir i sigurnost unutar međunarodno priznatih granica. Neka isto tako palestinskomu narodu bude priznato pravo na suverenu domovinu, na život u dostojanstvu i na slobodno putovanje. ‘Rješenje dviju država’ neka postane stvarnost i neka ne ostane san.«
Zagrljaj s patrijarhom Bartolomejem
Nakon službenog dočeka u zračnoj luci, Papa Franjo i patrijarh Bartolomej susreli su se u kasnim popodnevnim satima u apostolskoj delegaturi u Jeruzalemu. Nakon susreta Papa i Patrijarh potpisali su zajedničku izjavu. Izjava je jednim dijelom podsjetnik na put koji su katolici i pravoslavni prošli od povijesnoga susreta Pavla VI. i Atenagore. Njihov je »zagrljaj nakon mnogih stoljeća šutnje, pripravio put gesti od izvanredne važnosti, uklanjanju iz sjećanja i iz Crkve suda o uzajamnom izopćenju iz 1054. godine.«
U zajedničkom se dokumentu također kaže: »U jasnoj svijesti da se takvo jedinstvo (za koje je Isus molio Oca) iskazuje ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, čeznemo za danom kad ćemo napokon zajedno sudjelovati za euharistijskim stolom. Kao kršćani imamo zadaću pripravljati se kako bismo primili taj dar euharistijskoga zajedništva, ispovijedanjem jedine vjere, trajnom molitvom, unutarnjim obraćenjem, obnovom života i bratskim dijalogom.«
Bazilika sv. Groba – ne kao simbola smrti, nego kao jedinoga nijemoga, a opet tako rječitoga svjedoka Kristova uskrsnuća – bila je mjesto ekumenskoga bogoslužja koje je održano nakon susreta pape Franje i patrijarha Bartolomeja. Na trg ispred bazilike Papa i Patrijarh ušli su s različitih strana kako bi se simbolički susreli na sredini trga. Na ekumenskom su bogoslužju sudjelovali katolički patrijarsi i biskupi prisutni u Svetoj Zemlji te brojni poglavari i predstavnici drugih kršćanskih Crkava. Nakon navještaja evanđelja o uskrsnuću oba su crkvena poglavara održala vrlo sadržajan i dubok govor.
Dok je večer u nedjelju bila rezervirana za već spomenuti središnji ekumenski susret, u ponedjeljak je Sveti Otac održao niz susreta u Jeruzalemu. Posjetio je velikoga jeruzalemskoga muftiju šeika Muhamada Ahmada Husseina, simbole židovske patnje Hakotel – Zapadni Zid (Zid plača) i Memorijalni centar Holokausta Jad Vašem, gdje se je susreo i s nekoliko osoba koje su preživjele holokaust – osudio svaki antisemitizam, a posebno se osvrnuo na nedavni napad u Židovskom muzeju u Bruxellesu. »S duboko ožalošćenim srcem mislim na one koji su izgubili život u okrutnom atentatu koji se jučer dogodio u Bruxellesu. Izražavajući živo žaljenje zbog zločinačkoga čina antisemitističke mržnje, povjeravam milosrdnomu Bogu žrtve i molim za ozdravljenje ranjenih«, rekao je Papa.
Zatim je papa posjetio velike židovske rabine, aškenaskoga Yonu Metzgera i sefardskoga Shlomoa Amara te naposljetku izraelskog predsjednika Shimona Peresa. Također je razgovarao s predsjednikom vlade Beniaminom Netanyahuom. U popodnevnim satima, prije odlaska iz Izraela, Sveti Otac još se jednom susreo s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejem I., ovaj put u zgradi koja pripada pravoslavnoj Crkvi. Susreo se i s katoličkim klerom, redovnicima i redovnicama i svećeničkim pripravnicima u crkvi Svih Naroda u podnožju Maslinske Gore u Getsemanskom vrtu, a misu samo s biskupima iz Svete Zemlje i članovima papinske pratnje slavio je u Dvorani posljednje večere.
Putovanje je obilovalo i nekim posebnim gestama
Ni najprecizniji vatikanski protokol ne može ugušiti karizmatsku crtu pape Franje, koji je tijekom hodočašća u Svetu Zemlju učinio niz sitnih, ali ipak snažnih gesta. Jedna od njih svakako je zaustavljanje pred zaštitnim zidom koji okružuje grad Betlehem pretvarajući ga u neku vrstu otvorenoga zatvora. Tijekom vožnje iz predsjedničke palače do trga ispred bazilike Rođenja Gospodnjega Papa je jednostavno zaustavio papamobil, sišao, otišao do zida i kraj njega se položivši na njega desnu ruku i čelo, zadržao nekoliko minuta u tihoj molitvi. Papa je bio vidljivo emotivan i potresen.
Dvije geste je Sveti Otac učinio na Zidu plača. Ponajprije je, prema običaju, u zid utisnuo svoju molitvu. Bio je to Oče naš. Čin je Sveti Otac popratio riječima: »Napisao sam Očenaš svojom rukom, na jeziku na kojemu sam ga naučio od svoje majke« (tj. na španjolskom). Nakon molitve Papa je zagrlio svoja dva pratitelja na čitavome putovanju, čija prisutnost također odiše simbolikom, argentinskoga rabina Abrahama Skorku i imama Omara Abbouda, bivšega generalnoga tajnika Islamskoga kulturnoga centra u Buenos Airesu. Tako su se predstavnici triju velikih monoteističkih religija našli u bratskom zagrljaju na najsvetijem židovskom mjestu. Teško je išta nadodati i komentirati na ovu duboku i veliku papinu gestu.
No najveće je iznenađenje papa Franjo priredio kad je nakon nedjeljne molitve »Kraljice neba« nakon mise u Betlehemu izvijestio prisutne da je pozvao izraelskoga predsjednika Shimona Peresa i palestinskoga predsjednika Mahmuda Abasa na molitveni susret u Vatikan, kako bi zajedno s njim uzdigli molitvu zazivajući od Boga dar mira. »Dajem na raspolaganje svoj dom u Vatikanu kako bih ugostio taj molitveni susret.« Oba su predsjednika već prihvatila poziv koji će se dogoditi na Duhove.
Na poziv memorijalnog centra Holokausta – Yad Vašema, kao njihov bivši student i dugogodišnji suradnik bio sam u obližnjoj prostoriji dok je papa održao vrlo dirljiv govor, a posebno emotivan je bio susret sa 6 preživjelih žrtava Holokausta kojima je papa čak i ruke poljubio iz znaka poštovanja i suosjećanja i poslušao njihove tragične životne priče.
