Narod koji ne voli svoje korijene brzo će se isušiti

U ponedjeljak 29. rujna godine župljani Jelenja svečano su proslavili blagdan svetog Mihovila, zaštitnika župe Jelenje i  200. obljetnice posvete crkve. Gotovo cijeli tjedan Jelenjčani su se sa svojim župnikom vlč.  Ivanom Milardovićem pripremali za taj dan molitvom, misnim slavljima, koncertima, izložbama, druženjima.

Svetu misu u prijepodnevnim satima predvodili su župni vikar vlč. Lovro Perić i ovogodišnji jelenjski mladomisnik vlč. Marijan Žderić. Središnje misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a suslavili su župnik Jelenja vlč. Ivan Milardović, bakarski dekan mons. Petar Zeba, rektor Bogoslovskog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ mons. Sanjin Francetić, trsatski gvardijan fra Antun Jesenović te svećenici Dekanata i iz riječkih župa. Crkva je bila prepuna vjernika, a misnom slavlju odazvala se Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja za predsjednika Republike Hrvatske na budućim predsjedničkim  izborima.Grabar Kitarović rođena je u Jelenju i u crkvi Sv. Mihovila krštena, pričešćena i krizmana, a na misi je  pročitala prvo misno čitanje.

Kardinal Vinko Puljić svojom pastirskom riječju ohrabrio je okupljene vjernike. „ Htio bih početi propovijed govoreći o vašoj crkvi  da to čuvate jer to znači da volite svoje korijene. Narod koji ne voli svoje korijene, on će se  brzo osušiti, iskorijeniti. Evo,  koliko puta je ova crkva popravljana i proširivana. Slično je sa živom Crkvom koju je Drugi vatikanski sabor proglasio  trajno obnavljajućom.  Trebamo se trajno obnavljati u snazi vjere, u revnosti i radosti života. Jasno da to ne možemo iz ljudskih snaga zato je  Isus  ostavio da se u  Crkvi njegova  Radosna riječ  naviješta, da se slavi najsvetiji čin na zemlji a to je sv. misa. Dostojanstvo čovjeku daje Bog svojim otkupljenjem, poručio je.

 „Zato moramo prepoznati sebe. Svaki puta kada dolaziš u crkvu, pa uzmeš one svete vode, pa se prekrstiš, prepoznaš sebe da si  kršten, da si dijete Božje,  da si ti taj hram. Ulaziš u Božji hram a ti si taj hram gdje  Bog treba stanovati. U ovoj se crkvi Bog slavi. U tvojoj duši se Bog isto treba slaviti. Svaki put kad moliš, Bog se slavi, svaki put kad ti praštaš Bog se slavi, svaki put kad se iskreno pokaješ, Bog se slavi, kad iskreno ljubiš Bog se slavi. Zato ova crkva označava tebe vjerniče, označava vas vjerničku zajednicu koja se ovdje obnavlja. Ova crkva na ovoj gorici, ona ponosno stoji da i tebi digne ponos da ne kloneš duhom slušajući vijesti tako crne, tako tragične.  Kažu ljudi: propade svijet. Ma taman posla. Nije Bog dignuo ruke od svojih ljudi, neće propasti svijet. Božje djelo neće propasti. Zato nam  vjera vraća ponos, snagu, ohrabrenje, nadu u život.“

Svaka crkva kad se pravi daje  joj se nekog patrona  Kad se ova gradila, tada se nisu slavila sva tri  arkanđela isti dan kao danas , nego se samo Mihovil  slavio, podsjetio je propovjednik. Kasnije je crkvena reforma u kalendaru  stavila slavlje sva tri arkanđela u jedan blagdan: Mihaela, Rafaela i Gabrijela. „Vaša je crkva dobila  svoga patrona sv. Mihovila  arkanđela, borca protiv zloga. A čovjek se cijeli život bori protiv zla. Ne znam što nas više zamara: ona borba u nama – sklonost na grijeh ili ona borba oko nas gdje je izazov grijeha svaki čas. Sv. Mihovil nam je potreban da budemo hrabri borci protiv zloga, da se ne damo zavesti, kupiti, ni ucijeniti, nego sačuvati nutarnju slobodu  od zloga, od navezanosti, od zarobljenosti. Nema čovjeka a  da ne nosi u sebi sklonost ka zlu. Duga je borba za svetost . To je skupa borba ali lijepa. Lijepo je doživjeti dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo djeteta Božjega. Ne znam kako bih nazvao današnji novi ateizam? Ja bih rekao da je to indiferentizam. Kao da se Bog nije utjelovio, kao da nije umro za nas. Živimo kao da Isus Krist nije došao.“

U nastavku je upozorio kako smo u ovom vremenu materijalizma izgubili osjećaj da postoji duhovni svijet. „Najgore je to što je čovjek izgubio osjećaj da ima dušu da je on i duhovno biće i tjelesno biće. Kad bi samo pola brige posvetili duši koliko tijelu, bilo bi toliko svetaca na zemlji. Samo pola brige! Tako nam je stalo da držimo čisto tijelo, to je takva kultura. Što mislite da toliku brigu posvetimo tome da imamo čistu dušu, čistu savjest, uredno srce da u njemu prljavštine nema? U obitelji su me učili moliti se arkanđelu Rafaelu kada putujem, da me prati na mome putu. On je Tobiju pratio na njegovom putu, on je bio lijek Božji. O kako nam treba Božjeg lijeka da ozdravimo ovo bolesno javno mnijenje koje je urušilo dostojanstvo čovjeka, koje je nametnulo jedan novi kriterij vrednota, koje želi srušiti Božji zakon.

Kardinal je podsjetio da i anđeli Božji služe njemu. Njihova imena su njihove službe i Bog je stvoritelj anđela. Zato je potaknuo vjernike da ih  slavlje trojice arkanđela na veće pouzdanje u Boga. „Bog ih je dao da nama pomognu. Ne trebaju Bogu anđeli. Zna Bog čovjeka da je slab, nestalan, nesiguran, nepouzdan, pa daje duhovna bića da čovjeka podrže na putu Božjem.“

Govoreći o značenju slavljenja zaštitnika župe istaknuo je da nas blagdani podsjećaju da možemo računati na pomoć Božjih stvorenja koja nam pomažu da ustrajemo i vjerni ostanemo i da budemo prepoznatljivi u ovom vremenu i na ovim prostorima. „Sramota je da oni  koji Boga vrijeđaju budu glasniji, a mi kao da se bojimo, kao da nas je stid . Moramo biti hrabri svjedoci vjere, nikoga ne vrijeđati,  živjeti duboko svoje uvjerenje. To uvjerenje treba živjeti svjedočiti  i ugraditi  u javni život . Zato vas, dolazeći iz daleka, hrabrim: ne bojte se!“

Zato  se treba u Boga  pouzdavati, s Bogom računati, s Bogom surađivati i vidjet ćete: srce će nam biti puno jer nitko ga ispuniti ne može doli  neizmjerni milosrdni Bog,  rekao je kardinal Puljić.

Misno slavlje pjesmom su pratili župni zborovi iz Jelenja, Preka i Mrkoplja, a tijekom pričesti dvije pjesme : Panis angelicus i Ave Maria otpjevala je Radojka Šverko uz klavirsku pratnju prof. Vladimira Babina. (G.F.)