Kukolj i pšenica

Razmišljanje nad 16. nedjeljom kroz godinu

Kukolj

24Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

Dragi prijatelji, snažna je Isusova poruka i ove nedjelje. Nikada Crkva, idući za naukom Isusa, nikoga ne osuđuje ovdje na zemlji uvijek davajući priliku svakom čovjeku za obraćenje. Jedino Bog poznaje sve tajne našeg srca i jedino će On moći biti naš pravedni sudac. Isto tako, valja ovdje spomenuti kako ne smijemo brkati pojmove prosuđivanja i suđenja. Mi imamo legitimno pravo kao kršćani konstatirati nečije grešno stanje ili grešne čine, no ne smijemo svojim mislima, riječima, djelima oteti čovjeku priliku za obraćenje. To znači misao da mi ne sudimo nikoga. No, ako je naš poznanik notorni zlostavljač, mi njega sigurno ne sudimo ako ga imenujemo time što on sam jest – zlostavljač. Mi bi njega osudili jedino u slučaju da navedenom čovjeku i  sami želimo zlo, ne dopustimo mi priliku za obraćenjem. Ovo mnogi brkaju, pa ste i sami mnogo puta čuli kada komentirate, na primjer, nečiji amoralni život, da vam netko kaže “ne sudi tog čovjeka.” Nikoga vi niste osudili ako preljubnika nazovete imemom preljubnika, ako lopova nazovete lopovom, ako varalicu nazovete varalicom (naravno pazeći se krive prosudbe), vi bi navedene ljude osudili ukoliko im ne želite obraćenje, ukoliko o njima govorite s mržnjom ili lošim namjerama, ukoliko nemate za njih kršćanske nade u dobro. To bi bila osuda. Prosuđivati ne znači suditi.

Molimo dakle jedni za druge, da nam Gospodin svima bude milostiv kako se i sami ne bi našli među kukoljom prilikom dolaska pred lice Oca našega.

Marin Miletić

Skip to content