Iz Rijeke u misije ‘na kraj svijeta’

Život ‘na kraju svijeta’ mogla bi se geografski opisati Auki biskupija u kojoj djeluje misionarka s. Jasna Plavac koja je nedavno stigla u Hrvatsku gdje će provesti ljeto i u rujnu vratiti se u misiju na Salomonske otoke.

Govoreći o svom životnom pozivu ističe da se ništa ne događa bez Božje volje. “Oduvijek sam se htjela posvetiti siromašnima i djeci. Molila sam se da naša Družba, osim Paragvaja i Urugvaja, dobije još jednu misiju i moja želja se ostvarila 2011. godine.”, poručila je misionarka.

“Najprije smo došli u Honiaru gdje nas je dočekao generalni vikar Moises i tamo smo ostale četiri dana. Potom smo se uputile na otok Malaitu. Zatekli smo kuće napravljene na stupovima na pijesku, pokrivene palminim lišćem. Dočekali su nas s vijenicima od cvijeća koje su nam stavili oko vrata. Tamo smo prenoćili i onda se uputili u Bumu, Centar u kojemu i danas djelujemo djelujemo, a koji je okružena džunglom.

S. Plavac je u Bumu došla na poziv mjesnog biskupa kako bi pomogla u bolnici te da sa svojim poslanjem unese duh sv. Vinka Paulskog. Uz nju, u Bumi su trenutno još tri misionarke iz Hrvatske: s. Slavka Bogdan, S. Augustina Nikolići s. Ruža Raič. “Biskup nas je pozvao da pomažemo bolesnima. Ja sam inače medicinska sestra tako da posjećujemo bolesnike u njihovim domovima, vozimo ih u bolnicu koja je udaljena 30 kilometara, a nerijetko nam se zbog loših prometnica događa da nam trudnice tijekom vožnje do Aukija i rode u automobilu.” U Bumi imaju malu ambulantu, a automobil im je darovala Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj kroz akciju MIVA (Misijska vozila). Potrebe za volonterima postoje, ističe s. Plavac dodajući kako su najpotrebniji oni medicinske struke jer provincija Malaita ima samo tri liječnika.

Govoreći o stanovništu, istaknula je kako je riječ o jednom od nasiromašnijih naroda svijeta, ali i najsretnijih.  “ Miroljubiv su narod, vrlo opušteni i kod njih nećete naići na užurbanost. U prometu su vrlo kulturni kao i u ophođenju s drugima.” Dodaje kako mise slave svaki dan, a za svetkovine misna slavlja traju i do tri sata. U prinosu darova nerijetko uz kruh i vino prinose i plodove zemlje, ali i domaće životinje. “Nemamo osjećaj da smo na kraju svijeta, osim kad pogledamo  geografsku  kartu. Među tim ljudima osjećamo se kao da smo kod kuće.”

Od njih bi mnogli učiti o privrženosti obitelji, poručuje s. Plavac. “Poštuju život i svakom djetetu se raduju. Oni nemaju domove za nezbrinutu djecu jer nijedno dijete nije odbačeno. Ukoliko se dogodi da ostane bez roditelj, tada rodbina preuzima brigu o djetetu.” Također, ukoliko se netko u obitelji razboli i mora ostati u bolnici, ostali članovi idu s njim i nerijetko spavaju u bolnici, poručila je.

Prvi misionari na Solomonske otoke stigli su prije stotinu godina iz Francuske, otkriva s. Plavac i dodaje kako su hrvatske misionarke tamo stigle prije tri godine. Također,  u sadašnjem radu, uz materijalnu pomoć,  zahvalne su za duhovnu podršku i molitvu iz Domovine. S obzirom da im svećenik dolazi povremeno, vjernike za sakramente pripremaju  katehisti – laici. Naša  župa okuplja oko 4.000 vjernika koji uz službeni engleski jezik, koriste i plemenske jezike. Uz pomoć u zdravstvu, potreba je i pomoć u školovanju djece, poručila je. “Godišnja članarina za osnovnoškolce i srednjoškolce je oko 100 dolara i mnogi nam pomažu kroz kumstva na daljinu.”

Salomonski otoci nalaze se na jugozapadu Tihog oceana, oko 1.800 km sjeveroistočno od Australije. Pripadaju grupi najslabije razvijajućih država i od 951 otoka, naseljeno je tek 350.

S. Jasna Plavac rođena je u Gljevu kod Sinja. U samostan Majke Dobrog Savjeta u Rijeku dolazi 1972. gdje je položila prve zavjete 1979. godine, a doživotne 1984. godine. U Rijeci je završila Medicinsku školu da bi potom radila u Velom Lošinju u Domu za odrasle osobe i u kući Provincije kod bolesnih sestara. Potom odlazi  u Achen u Njemačkoj gdje nastavlja svoje služenje u hospiciju do 2011. kada odlazi na Salomonske otoke.