Franjevaštvo službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić

Na redovnom godišnjem kapitulu primorsko-istarskog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda „Majke Božje Trsatske“ u subotu 22. ožujka zanimljivo predavanje o franjevaštvu službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulic u Auli Pape Ivana Pavla II. na Trsatu održala je postulatorica kauze, s. Dobroslava Mlakić.

Majka Marija Krucifiksa živjela je u doba  nagle industrijalizacije, urbanizacije i transformacije društva koja je  dovela do raslojavanja na bogate i siromašne. Bilo je to vrijeme  pape Pia IX. (1846.-1878.) i pape Leona XIII. (1878.-1903.), promicateljâ Trećega franjevačkog pokorničkog reda, rekla je s. Dobroslava. Dodala je kako je papa Leon XIII. nadmašio svog prethodnika kao veliki i gorljivi trećoredac i želio je da Franjevački treći red uđe u svaku obitelj jer je smatrao da duh sv. Franje može utjecati na ljude svakog vremena i prostora mijenjajući ih iznutra, a savjest je pak trebalo oblikovati u duhu sv. Franje. „Svi članovi uže i šire obitelji Kozulić iz koje potječe Marija Kozulić bili su trećoredci i kao takvi dobrotvori socijalnih i crkvenih ustanova. Također, kraj 19. i prva polovica 20. stoljeća obilježio je i nastanak mnogih laičkih pobožnih Udruga i ženskih samostanskih kongregacija, među koje spada i Družba sestara Presvetog Srca Isusova,  koja je osnovala Majka Marija rođena iz Franjevačke trećoredske Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova,  a pod vodstvom kapucina fra Arkanđela iz Camerina.“

Govoreći o životu osnivačice Reda u prvom i većem životnom razdoblju kazala je kako je bila aktivna katolička laikinja, trećoredica (1852.–1904.), a u drugom razdoblju  redovnica i utemeljiteljica redovničke zajednice franjevačkog nadahnuća (1904.–1922.). „U oba svoja životna razdoblja živjela je i koračala stopama Asiškog Siromaška, u sjeni Franjina duhovnog sina, svoga duhovnika,  redovnika iznimno sveta života, kapucina fra Arkanđela iz Camerina (1821.- 1900.),  koji ju je pratio i vodio do vrhunca kršćanske savršenosti i svetosti.“ Majka  Krucifiksa živjela je i djelovala  na području triju crkvenih pokrajina u deset godina u Tršćansko-koparskoj biskupiji u Italiji,  četiri i pol u Krčkoj biskupiji, a najveći je dio svoga života živjela i djelovala  u Rijeci gdje je i preminula na glasu svetosti, rekla je postulatorica. Sav svoj život posvetila je vjerskom i moralnom odgoju i obrazovanju siromašne djece i mladeži, karitativno-socijalnom radu i gradnji karitativno-socijalnih ustanova,  a skrbila se i za bolesne i umiruće. Marijina obitelj imala je kućnu kapelicu gdje se zajednički molilo, a osobito častilo Gospu Trsatsku, otkrila je postulatorica i dodala da je upravo u Trsatskom svetištu 4. siječnja 1877. Marija Krucifiksa u 25. godini života pristupila Trećem redu  i odjenula  trećoredsko odijelo uzevši ime s. Eleonora. Zavjete je položila 22. veljače 1878. godine.

„Godinu dana kasnije otišla je u Trst i tamo se uključila u franjevačku  Udrugu Kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je 1879. osnovao kapucin fra Arkanđeo iz Camerina. Glavna zadaća Udruge bila je kateheza i briga za siromašne i svaka članica morala je položiti  zavjete Trećega  pokorničkog reda sv. Franje, i time bi postala punopravnom članicom Udruge, kazala je s. Dobroslava dodavši kako su  prema Konstitucijama blagdani i zaštitnici Udruge uz  Presveto Srce Isusovo, Bezgrešna Djevica, sv. Josip, sv. Franjo Asiški i sv. Margareta M. Alacoque.

Okupljala sve bez obzira na nacionalnost

„Marija se u Rijeku vratila 1889. i  kao laikinja, trećoredica,  ravnateljica Riječkoga ogranka Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova, počinje pastoralno  djelovati. Bilo je to vrijeme  nacionalne podijeljenosti u gradu Rijeci, koja je našla svoju jeku i među riječkim klerom. Djecu i mladež je bilo potrebno ispovijedati na  hrvatskom i talijanskom jeziku, a Marija je okupljala sve bez obzira na nacionalnost.“, nastavila je postulatorica.

Kao laikinja, trećoredica 1895. u gradu na Riječini osniva Zavod Presvetog Srca Isusova, karitativnu i odgojnu-obrazovnu ustanovu za siromašnu djecu i mladež  koja je obuhvaćala sljedeće sadržaje: knjižnicu vjerske i duhovne literature, dječji vrtić,  pučku školu,  raznovrsne radionice ručnoga rada i oratorij, a četiri godine kasnije utemeljila je Družbu Presvetog Srca Isusova, pod vodstvom kapucina fra Arkanđela, čija je svrha bila odgoj i obrazovanje  siromašne djece i mladeži, rekla je s. Dobroslava. Buduća blaženica redovničke zavjete položila je 1904. godine i uzela ime Krucifiksa (Raspeta), a devet godina kasnije osnovala je Dom sv. Josipa u Risiki na otoku Krku, za siromašnu i napuštenu djecu, istaknula je postulatorica govoreći o apostolatu Majke Marije koji se nije zaustavio samo na skrbi djece u Rijeci.

Umrla je na glasu svetosti u 70. godini života,  29. rujna 1922. govoreći: „Rado ostavljam zemlju, jer sam izvršila svoju zadaću.“ „To je bio njezin ‘Sad otpuštaš slugu svoga.’  A sjetite se da je sv. Franjo na kraju svoga života, braći rekao: ‘Ja sam svoje učinio, a Vas neka Krist pouči što ćete vi učiniti.’“, poručila je s. Dobroslava. Zbog njezinih velikih djela i svetačkoga života, 20. listopada 2013. u Rijeci je otvoren  Nadbiskupijski postupak  za njezino proglašenje blaženom i svetom. „Ovo je prvi put u dugoj povijesti našega grada Rijeke i riječke mjesne Crkve da se vodi postupak za proglašenje jedne osobe vjernice, redovnice i utemeljiteljice, koja je rođena, živjela i dugo plodonosno djelovala i umrla na glasu svetosti u Rijeci. Za Mariju Kozulić se može reći da je sav svoj život  raspoklanjala siromasima i njoj je bilo jasno da se odricanjem i siromaštvom ne gubi nego dobiva.  Ovaj je mistički stav  potvrdila je riječima sv. Franje Asiškog, kad je rekla: ‘Blažen onaj komu nije ostalo ništa da da caru  carevo i Bogu Božje’.“, zaključila je s. Dobroslava Mlakić.