Ako kazalište čovjeka ne uzdiže, onda je protiv čovjeka!

U ponedjeljak, 22. prosinca u kapeli Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci održan je molitveni program pod nazivom „Sv. Ivan Pavao II. i kultura“. Misno slavlje predvodio je duhovnik Bogoslovnog sjemeništa p. Vatroslav Halambek koji se u propovijedi osvrnuo na aktualna zbivanja u HNK Ivana pl. Zajca.

Na Božjoj riječi gradimo život, u njoj nalazimo smisao svojim težnjama, radostima i teškoćama. Udaljujemo li se od Riječi, doživljavamo u većem ili manjem stupnju nijekanje vlastita identiteta, a time i otklona od istinske čovječnosti, rekao je na početku propovjednik. „Papa sv. Ivan Pavao II. u mnogim je svojim govorima i propovijedima upravo na to upućivao ljude s kojima se susretao. U političkim govorima, osobito kad se obraćao europskim političarima, poticao ih je na to da pozorno grade europsku uljudbu na čvrstim temeljima kršćanske baštine koja je oblikovala Europu.“ Papa je to osobito činio u prigodama kad se Europska unija širila ili kad su se u europskim zemljama nazirali različiti otkloni od kršćanskih zasada i shvaćanja života, a sve pod utjecajem navodne naprednosti, modernosti, suvremenosti, što je vrlo često zapravo povratak poganstvu i uzdizanju čovjeka na razinu božanstva, poručio je p. Halambek.

U nastavku se prisjetio protesta feministica na Trgu sv. Petra za pravo pobačaja. Reakcija Svetoga Oca uslijedila je u svibnju, mjesecu posvećenom Mariji. „Papa je u susretima s vjernicima srijedom na Trgu sv. Petra otvorio niz pitanja o uzvišenom pozivu majke, o uzvišenom pozivu redovnice, stalno uzdižući ženski genij bez kojega bi čovječanstvo bilo osiromašeno. Nije se Papa spustio na njihovu razinu, nego im je pričao očinski da ih uputi na njihovo dostojanstvo uvijek dajući za uzor Onu kojoj je On posve pripadao.“

I nad Rijekom se nadvio blasfemni oblak nekih, nazovi, umjetnika i kulturnjaka u zgradi koja bi trebala biti hramom hrvatske kulture. I umjesto da to doista bude mjesto potvrde i uzdizanja ljudskog dostojanstva i pristojnosti, ono se privatiziralo i pretvorilo u uličarsko obračunavanje s neistomišljenicima pod krinkom nekakve satire koja to nije, poručio je propovjednik. „Onaj tko snizuje i samu kazališnu umjetnost morao bi znati, ako je doista završio neke škole u isusovaca, da su upravo isusovci u Riječkom kolegiju počeli s kazalištem u ovom gradu. Ako kazalište kao i svaka druga umjetnost koja zavređuje to ime, čovjeka ne uzdiže onda je protiv čovjeka.

Blagdan Božića nas tome poučava, a sv. Ivan Pavao II. kao čovjek kulture, s velikim poštovanjem obraćao se umjetnicima. „Umjetnici bi trebali odražavati i podržavati onu ljepotu koju je Bog utkao u ovaj svijet, u našu savjest, u naše sposobnosti.“ P. Halambek je postavio otvoreno pitanje onima koji pod krinkom umjetnosti najsvetije ljepote i Božje darove srozavaju do paklenske mržnje, što bi rekli nekome tko bi na prostački način pogrdio njihovu partiju, majku, oca ili bilo koga tko im je drag? Bog, one koji nas vrijeđaju i zbog odanosti Bogu preziru, žali i želi da dođu k svijesti o svojem i tuđem dostojanstvu, poručio je propovjednik. Zaključujući misno slavlje upozorio je kako su predstavu pogledala djeca jedne crikveničke osnovne škole.