Veliki petak-propovijed

Riječki nadbiskup Ivan Devčić u katedrali sv. Vida

Draga braćo i sestre!

1.     Čuli smo bolno proročanstvo proroka Izaije o patnjama Sluge Božjega u kojemu Crkva prepoznaje Isusa Krista, našeg Spasitelja. U svojoj viziji prorok na dirljiv način opisuje njegovu muku. Poslušajmo još jednom neke njegove rečenice misleći pritom na Isusa i njegovu patnju. Čuli smo kako veli: „Mnogi se na njime užasnuše“, jer „obličjem više nije naličio čovjeku“.

„Tko da povjeruje u ono što čusmo…?“

„Izrastao je Sluga pred Bogom poput izdanka, ukorijenjena u zemlju osušenu.“

„Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja, da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio.“

„Bijaše prezren,

od ljudi odbačen

čovjek boli

vičan patnjama

od koga svatko lice okreće.“

„Prezren bješe, obescijenjen, a on slabosti naše ponije, naše boli uze na se.“

            „Za naše je grijehe on proboden, za naše opačine satrt.“

„Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.“

            „Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori.“

            „Ko janje na klanje odvedoše ga, usta svojih ne otvori.“

            „Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu?“

            „Premda ne počini nepravde, nit mu usta laži izustiše,“

            „Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.“

„Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane, i Gospodnja će se volja na njemu ispuniti.“

            Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost…“

            Svojom patnjom, „Sluga moj pravedni, opravdat će mnoge.“

Draga braćo, ovaj tekst treba čitati moleći, i to tako da svaki put zamjenicu „on“ zamijenimo s „ti“. Npr.: „Na tebe pade kazna radi našeg mira, tvojom se modricom izliječismo.“ Ili: „Kao što se mnogi nad tobom užasnuše, tako ti je lice bilo iznakaženo te obličjem više nisi naličio na čovjeka, tako ćeš mnoge zadiviti narode.“

2.     U čitanju iz Poslanice Hebrejima čuli smo kako je Isus Veliki svećenik koji „prodrije kroz nebesa“ i koji je „supatnik u našim slabostima, poput nas iskušavan svime, osim grijehom“. Zato smijemo s pouzdanjem k njemu pristupati i vjerovati da ćemo primiti od njega milost i milosrđe u pravi čas. Ta kako i ne bi, kad je on „u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajima i suzama prikazivao molitve i prošnje Onome koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti te posta svima koji ga slušaju začetnikom vječnog spasenja“, uvjerava nas pisac Poslanice Hebrejima.

3.     Zaustavimo se ukratko i na nekim detaljima Ivanova prikaza Isusove muke. Pozornost moramo skrenuti na Isusovo ponašanje na samom početku, kada stražari svećeničkih glavara  predvođeni od Jude dolaze u Getsemanski vrt uhvatiti Isusa. Isus istupa naprijed i pita: „Koga tražite? Oni odgovaraju: „Isusa Nazarećanina.“ A kad Isus kaže: „Ja sam!“, oni ustuknuše i padoše na zemlju. Time sveti pisac pokazuje da je Isus Bog, čega postaju svjesni i njegovi protivnici, koji padaju na zemlju kad su to shvatili. Nadalje je uočljivo da nisu oni koji su glavari svećenički i njihovi sluge glavni protagonisti nego upravo Isus, kojeg su došli uhititi. On je onaj koji odlučuje i diktira tempo! Time pokazuje kako nitko njemu ne oduzima život, nego ga on sam predaje. Zbog toga mu ne treba Petrova niti ičija druga obrana. Ne treba ničijih isukanih mačeva da bi se obranio.

4.     Sličnu božansku suverenost Isus pokazuje i pred židovskim velikim svećenikom Kajfom i pred rimskim upraviteljem Pilatom. Na Kajfino pitanje o njegovim učenicima i njegovu nauku, Isus odgovara: Ja sam otvoreno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i Hramu gdje se skupljahu svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio.“ A kad ga zbog takvog ponašanja jedan od nazočnih stražara udari po obrazu, Isus i njemu postavlja pitanje: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo?Ako li pravo, zašto me udaraš?“ Tu vidimo Isusa koji se ničega i nikoga ne boji, zbog čega njegovi tužitelji i suci osjećaju nelagodu i strah. Oni osjećaju da su optuženi i suđeni, a ne onaj koga optužuju i sude. Isus drži svima lekciju o suđenju, ističući kako je svako suđenje, pa i ovo njemu, bez svjedoka i dokaza nepravedno i nezakonito. On sam se ničega ne boji, jer je uvijek govorio otvoreno i po istini, koje se upravo boje njegovi tužitelji.

5.     Isti stav Isus zauzima i pred rimskim upraviteljem Pilatom. Na njegovo pitanje: „Jesi li ti židovski kralj?“, Isus odgovora; „Govoriš li ti to od sebe ili ti drugi rekoše o meni?“ Opet Isusovo protupitanje, čime pokazuje kako ga  nimalo ne impresionira činjenica što stoji pred namjesnikom najmoćnijeg cara na svijetu. Štoviše, to mu je prilika posvjedočiti kako je on neizmjerno veći od onoga komu Pilat služi. Stoga odgovara Pilatu: „Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.“ To Pilata zbunjuje, pa ga pita: „Odakle si ti?“, a kad mu Isus ne daje odgovora, Pilat opet pita: „Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast osuditi te?“ Isus mu na to odgovara: „Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgo“, čime Pilata do kraja zbunjuje.

6.     Da je gospodar situacije, Isus pokazuje i na križu. Ni dok trpi strašne muke, Isus ne gubi glavu, kod njega nema ni traga očaja ni nemoći. Raskajanom razbojniku obećava raj, učeniku Ivanu daje svoju majku za majku, a Ivana njoj za sina, te sam odlučuje kad će cijela drama završiti. Dok je Sluga Gospodnji kod Izaije više objekt nego subjekt, ovdje je kod Ivana obratno. Sve se događa zato jer Isus, koji je Bog, tako hoće, a ne jer su drugi tako odlučili. On svojevoljno trpi i prihvaća zlostavljanja i poniženja. Zbog toga je suđenje Isusu zapravo suđenje onima koji ga sude. Ivan želi reći kako se samo prividno sudi Isusu, dok su stvarni optuženici i osuđenici oni koji ga sude. A to smo svi mi koji nismo ništa manje krivi ni grešni od onih koji su Isusa uhitili i Pilatu predali da ga osudi i razapne. Zbog svega toga Ivanov prikaz Isusove muke i smrti manje sliči na umiranje i sprovod, a više na slavljenje križa s kojeg Isus kraljuje i sudi.

7.     Molimo, braćo i sestre, Gospodina da nam podari nešto od svoje hrabrosti, od svoje „uspravnosti“ i čvrstine u kušnjama. Molimo ga da budemo solidarni sa svim trpećima i svim grešnicima, kao što je on solidaran s nama, uzimajući naše boli i naše grijehe na sebe. Molimo ga da budemo ljudi od istine, kao što je bio on, koji je rekao da samo istina oslobađa.  Molimo da nam pomogne prihvatiti svoj križ kao što je on prihvatio i do kraja nosio križ sviju nas. Molimo ga, konačno, da poput njega izvršimo svoju životnu zadaću, kako bismo kao on na kraju mogli reći: „Dovršeno je!“, predajući poput njega svoj duh svom nebeskom Ocu. Amen. 

Skip to content