Svjedočanstvo Bulešića govori i danas

Teološko – pastoralni tjedan 

„Naša Crkva u Bulešićevo vrijeme i danas“ bio je naslov ovogodišnjeg Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike i redovnike Riječke metropolije. U organizaciji Teologije u Rijeci, seminar je održan 16. rujna u Velikoj dvorani Teologije, a na njemu je izlagalo 10 predavača iz Rijeke, Istre i Zagreba. U prvom dijelu temu su obradili s povijesnog stajališta, opisavši prilike i stradanja Crkve u vremenu Drugog svjetskog rata i poraća pod komunističkom vlašću, a u drugome dijelu govorili su o teološkom, svjedočkom i duhovnom značenju mučeništva.

Najava beatifikacije

Ovogodišnji TPT tako je najavio beatifikaciju Miroslava Bulešića 28. rujna 2013. u Puli, što je bio jedan od razloga za odabir teme. „Izborom ove teme biskupi Riječke metropolije htjeli su svećenicima i redovnicima bolje približiti lik ovoga istarskog svećenika i mučenika Crkve iz 20. stoljeća te njegovim primjerom potaknuti sve na hrabro svjedočenje vjere u novim vremenima“, objasnio je dr. Božidar Mrakovčić, predstojnik Teologije u Rijeci. „Njegovo mučeništvo nije samo događaj iz povijesne spomenice već je to, prije svega, poticaj da promislimo i aktualiziramo njegovu poruku u današnjem vremenu. Bulešićevo svjedočanstvo prilika je da se priupitamo o današnjim situacijama u kojima Crkva doživljava osporavanja te da problematiziramo odnos društva spram katolika kao i suprotno. Prilika je to da naglasimo važnost koju za život naroda Božjega danas ima svjedočanstvo svećenika“, rečeno je u uvodnim riječima.

Kancelar Teologije u Rijeci, nadbiskup i metropolit dr. Ivan Devčić, otvarajući simpozij podsjetio je na izvorno značenje mučeništva, na koje se u prvim stoljećima kršćanstva gledalo kao na dragocjeno svjedočanstvo vjere i „sjeme novih kršćana“. „Vjerujem da i za nas danas mučeništvo Crkve u vremenu komunizma ima isto značenje. Neka nam mučenici budu poticaj da se i sami obratimo, da ovaj Teološko-pastoralni tjedan bude ujedno i duhovna obnova kako bi revnije, spremni na žrtvu, svjedočili svećeničko poslanje“, rekao je nadbiskup Devčić. Na simpoziju su sudjelovali svi biskupi Riječke metropolije te brojni svećenici.

Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u Čabrunićima (Svetvinčenat). U kolovozu 1947., prigodom krizme u Lanišću, komunisti su nožem napali Miroslava u župnoj kući, od čega je preminuo. Dragocjeno svjedočanstvo o mučeniku, uskoro blaženiku, dao je dr. Vladimir Žmak, rodom iz Lanišća. Njegov je otac bio kum na toj sudbinskoj krizmi, a starija sestra i brat među krizmanicima. „Puk u Lanišću branio je svog svećenika, ali nakon tog događaja podnio je Kalvariju nepravedne stigme da su ga baš oni ubili. Bulišićev anđeoski lik komunistima je smetao, prijetili su da će ga ubiti, a mještani Lanišća zbog toga su bili dobro duhovno pripremljeni i spremni braniti svećenika. Nažalost nisu uspjeli spriječiti tragediju.“

Dr. Žmak je za budućeg blaženika rekao da je ostavljao anđeoski i evanđeoski dojam na one koji su ga poznavali, što potvrđuju i neki još živući svjedoci. „Oče budi volja tvoja, bio je njegov moto još od malena, a župljani s kojima se susretao voljeli su ga. Bio je svjestan surove ratne stvarnosti i multinacionalnosti u Istri. Znao je da u njoj mora svjedočiti svoju vjeru i hrvatstvo. Komunisti su ga optuživali da je previše revan.“ U evanđeoskom smislu zalagao se da u društvu zavladaju pravda i solidarnost, želio je usaditi kršćansku ljubav u sve ljude. „Po pitanju vjere bio je beskompromisan. Govorio je kako nema polovične vjere, ili smo kršćani ili nismo“, rekao je dr. Žmak te zaključio kako i njegova duhovna oporuka u kojoj je napisao „moja osveta je oprost“, govori o njegovom evanđeoskom svjedočenju.

Nadahnuće za svećenike i vjernike laike

O Bulešićevoj poruci koju je mučeništvom odaslao, pod teološkim je vidom govorila dr. s. Nela Gašpar. „Suvremena teologija mučeništva žrtvu shvaća egzistencijalno i duhovno. Suobličujući se u mučeništvu s Kristom, žrtva odašilje poruku života za drugoga, poruku zajedništva. To je poruka žrtve Isusa Krista.“ Objasnila je kako je mučeništvo univerzalna kategorija ljudskog života, poznata u mnogim kulturama s pozitivnom porukom koja svjedoči o ljudskom dostojanstvu i Božjem darivanju. „Ipak moramo reći da je mučeništvo ujedno i jezovito poniženje za međuljudske odnose jedne civilizacije i bilo bi bolje da je takvih slučajeva što manje“, zaključila je dr. Gašpar.

Mučeničko svjedočanstvo Bulešića snažna je poruka svećenicima kao i vjernicima laicima, o čemu su govorili dr. Jure Bogdan i dr. Natalija Bogović. Postulator kauze Miroslava Bulešića, dr. Bogdan, istaknuo je kako se mučeništvo za vjeru ne događa slučajno. „Mučeništvo je povlastica koju Bog daruje odabranima, ono je plod duhovnog života, svjedočanstvo za Krista“, rekao je dr. Bogdan ističući kako je upravo mučenikov snažan duhovni život uzor i nadahnuće za svećenike. „Bio je čovjek izrazito jasnog svećeničkog identiteta, što se vidi u njegovoj duhovnosti, odnosu prema Kristu, Crkvi i ljubavi prema čovjeku. Bulešić jasno pokazuje kako se živi svećeničko zvanje, posvećeno Bogu i čovjeku“, zaključio je dr. Bogdan. Svećenik kao primjer vjernicima mora biti autentičan i transparentan, rekla je dr. Bogović. „Vjernici trebaju svećenika kakav je bio Krist. Svećenika koji je navjestitelj, svjedok istine, čovjek molitve, mistik, koji zna čitati znakove vremena i evanđeoski ih tumačiti. Takav je bio Miroslav Bulešić.“ Kao i svaki Božji ugodnik i kandidat oltara, i njegovo je svjedočanstvo Božja poruka ljudima, pogotovo vjernicima. Dr. Nikola Vranješ u tom je svijetlu predstavio novi Direktorij za službu i život prezbitera koji potvrđuje da je služba svećenika dati vječni život svima. „To znači s radošću i mirom utrošiti sve svoje snage u služenju Bogu i braći i živjeti kao nadnaravan znak Božje ljubavi“, rekao je Vranješ.

Crkva i danas osporavana

O izazovima i osporavanjima s kojima se Crkva u suvremenom svijetu susreće govorio je dr. Tonči Matulić. „Crkva se danas ne treba brinuti za manjak osporavanja. Dobro je jedino to što takve ideologije nemaju snagu represivnog aparata kao nekada“, rekao je dr. Matulić. Istaknuo je kako se medijsko, političko i društveno osporavanje sinkronizirano provodi iz ideoloških razloga. „Medijsko osporavanje Crkve ne događa se samo zato što novinari ne razumiju narav Crkve. Ono je redovito popraćeno onim političkim, zapravo stranačkim i ideološkim. U Hrvatskoj to pokazuje aktualna struktura vlasti, koja vlada zapravo od ’45 godine. Na društvenoj razini postoje brojne udruge koje traže da se Crkvi ukinu neka prava ili povlastice koje ima. Gotovo za svako područje crkvenog učenja postoji neka udruga koja pojedinu normu osporava.“ Dr. Matulić ipak je zaključio kako ne bi bilo dobro kada Crkva ne bi bila osporavana. „Putujuća Crkva uvijek je kao u nekom minskom polju, ali snagom Uskrsnulog i okrjepljena Duhom Svetim korača naprijed, a njezin je zadatak razminiranje, odnosno posvećivanje svijeta.“

U prvome dijelu simpozija sudionici su analizirali povijesne okolnosti u kojima se Crkva na području današnje Riječke metropolije našla u vrijeme Drugog svjetskog rata te komunističkog poraća. O progonu Crkve neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Gospićko-senjskoj biskupiji govorio je biskup dr. Mile Bogović podsjetivši svećenike na važnost popisivanja žrtva tog vremena, „jer ako mi to ne napravimo očito nitko neće“. Situaciju u Rijeci i Riječkoj nadbiskupiji, čije su području početkom rata zauzimale dvije države, analizirao je dr. Marko Medved. Dr. Franjo Velčić govorio je o progonu i zlostavljanju krčkog biskupa dr. Josipa Srebrnića, a dr. Stipan Trogrlić o stradanjima svećenika i vjernika u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.