Sveti Dominik Savio

Sv. Dominik Savio rođen je u Italiji 1842.g. Jednog dana, kada je imao samo četiri godine, nestao je iz kuće i njegova je majka sve pretražila da ga nađe. Našla je mališana u jednom uglu kako se moli pognute glave i sklopljenih ruku. On je već tada obavljao svoje molitve iz srca. S pet godina postao je ministrant. Sa sedam je godina primio prvu pričest. Na taj svečani dan izabrao je geslo kojeg će se držati cio život: “Radije smrt, nego grijeh!” 

“Dječak, kao Dominik, koji se junački borio da se sačuva od grijeha od krštenja do kraja svog života, zaista je svetac.” Rekao je papa Pijo X. 

Da, Dominik je bio običan dječak s izuzetnom ljubavi prema Bogu. 

S dvanaest godina Dominik je krenuo u školu koju je vodio sv. Ivan Bosko. Don Bosko ga je prvo ispitao i na kraju propitivanja Dominik je pitao:”Žto misliš o meni?” “Mislim da si dobar materijal, ” odgovorio je don Bosko s velikim osmjehom. “Pa, ” reče Dominik, “ti si dobar krojač, i ako je materijal dobar, uzmi me i napravi od mene dobro novo odijelo za našeg Gospodina!” 

Svatko je zamjećivao u školi, te po načinu kako se molio da je ovaj dječak drugačiji. Premda je bio mlađi od ostalih, često se brinuo za druge dječake. Plašio se da će izgubiti milost Božju ako budu griješili. 

Jednog dana jedan je od dječaka donio u školu časopis pun ružnih slika. U trenutku ga je okružila grupa drugih dječaka da vide naišao je i Dominik. “Žto se zbiva?”, pitao se Dominik te je i on otišao pogledati. Samo jedan pogled mu je bio dovoljan. Zgrabio je časopis i poderao ga na komadiće. “Jadni mi!” vikao je u međuvremenu, “da li nam je Bog dao oči da gledamo ovakve stvari? Zar vas nije stid?” – “O, mi smo gledali te slike samo zabave radi, ” reče jedan od dječaka. “Naravno, zbog zabave” odgovorio je Dominik, “a u međuvremenu ste pripremali sebe za odlazak u pakao!” “Ma, što je to uopće toliko loše u gledanju ovih slika?” primijeti jedan drugi. Dominik je već imao spreman odgovor. ” Ako ne vidiš ništa loše,” reče tužno, “onda je još gore. To znači da si se navikao da gledaš sramotne stvari i da su duboko zaglibio u zlo!” 

Nitko nakon toga nije rekao niti riječi. Svi su shvatili da Dominik ima pravo. 

Drugi put je zaustavio zastrašujuću tuču dvojice bijesnih dječaka koji su jedan na drugog bacali kamenice. Držeći malo raspelo između njih, rekao je:”Prije nego što se nastavite tući, pogledajte na ovo i recite: Isus Krist je bio nevin i umro je opraštajući svojim ubojicama. Ja sam grješnik, i namjeravam da ga ponovo povrijedim ne opraštajući mojim neprijateljima. – Onda možete nastaviti i bacite prvi kamen na mene!” 

Dva dječaka su bila toliko posramljena, tražili su oproštenje i obećali su da će otići također na ispovijed. 

Jednog se dana Dominik razbolio i poslan je kući da bi ozdravio. Dok je bio kod kuće stanje se još i pogoršalo te je primio posljednju pomast. Imao je svega petnaest godina, ali nije se plašio smrti. U stvari bio je prepun oduševljenja mišlju da će otići u nebo. Pred samu smrt pokušao je sjesti. “Zbogom” prošaputao je svom dobrom ocu. Iznenada, njegovo lice se ozarilo osmjehom prepunim velike sreće i veselja. “Vidim predivne stvari!” uzviknuo je. Više nije progovorio – otišao je u nebo. 

Dominik je svetac, zaštitnik dječačkih zborova i onih nepravedno optuženih. Ovo posljednje mu je dano zbog jednog sljedećeg događaja: jednom su dvojica dječaka napunila školsku peć sa snijegom i đubretom za vrijeme hladnih zimskih mjeseci. Kada se učitelj vratio ta se dvojica optužila Dominika da je to uradio. Dok je bio kažnjavan pred razredom, Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Kada je istina kasnije otkrivena, pitali su Dominika zašto nije rekao da je nevin. Rekao je da nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali.

Skip to content