Spomen na herojski Vukovar

Oko tisuću Riječana odalo je počast gradu heroju programom “Vukovar u Rijeci” koji je u četvrtak, 14. studenog održan na tri lokacije. Počeo je u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji te Vukovarskoj ulici, a završio molitvom, paljenjem svijeća te bakljadom koju je pripremila navijačka skupina Armada na Mostu hrvatskih branitelja u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara.

Organizatori događaja sedmu godinu za redom bili su: Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve sušačke hrvatske gimnazije, Klub navijača Armada, Zdrug katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, Zajednica udruga iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije. Posebnost ovogodišnjeg programa bila su svjedočanstva braniteljica Vukovara koja nikoga nisu ostavila ravnodušnima.

Ne smije se zaboraviti kako je nastala naša država

S osobitim pijetetom govorilo se u dvorani Prve sušačke hrvatske gimnazije u kojoj su svjedočili branitelji Vukovara. Sa samo četrnaest godina Sandra Horvat postala je braniteljica Vukovara, a time i najmlađa braniteljica Domovinskog rata. I danas, sjećanja na dane kada je Vukovar krvario vrlo su joj svježa. Tijekom njezinog dramatičnog svjedočanstva o cjelodnevnom proboju do slobode nakon pada grada, i to kroz blato, kukuruzište i hladnu Vuku, u prepunoj dvorani gimnazije slikovito rečeno, ni muha se nije čula. „Kad su počele granate padati, jedna za drugom, svaki dan sve jače i jače, kuće su rušene, nije se više moglo van iz grada. Kad sam se priključila braniteljima nije više bilo ‘samo sanitet’ ili poslovi vezani uz logistiku, nego svi su radili sve. Nije bilo važno jesi li žensko ili muško, svi smo sve radili i administraciju, pomaganje ranjenicima i pušku i na prvu crtu.“

Biti na prvoj crti bojišnice sa sanitetom nije bilo lako, svjedočila je još jedna heroina Domovinskog rata, Violeta Grdić koja je istaknula kako je u studenom 1991. godine Vukovar bio smrvljen grad. „Bilo je strašno. Bio je razrušen do temelja, drveće nije imalo grane, grad je bio ‘ubijen’. Posvuda su po gradu ležali mrtvi koje nisu uspjeli skloniti jer su granate padale neprestano.“ A slika pune dvorane mladih koji su došli poslušati njihova svjedočanstva, duboko ih je dirnula, ističe Grdić koja ističe da su zbog te mladosti i oni tu gdje jesu. „Naša zadaća je pričati o Vukovaru dok smo god živi. Mladost mora znati što se događalo u Vukovaru, jer mi nismo agresori! Mi smo se branili. Oni su napali naše domove. Mi, žene, nismo morale biti u obrani grada, ali jesmo kao majke, sestre jer smo morale braniti svoju djecu, svoje domove.“

Još jedna heroina Domovinskog rata svjedočila je pred mnogobrojnim srednjoškolcima koji te 1991. nisu bili ni rođeni. U herojskom gradu Violeta Antolić ostala je do kraja i onda pala u agresorske ruke. Prvi su je s ostalima zatvorili u Velepromet i razdvojili od kćerke koju je vidjela tek nakon logora u Srijemskoj Mitrovici i razmjene mjesec i pol dana kasnije, posvjedočila je Antolić i izrazila duboku zahvalu organizatorima Vukovara u Rijeci. „Ne smije se zaboraviti kako je nastala naša država. Ona je nastala u obrani od agresora, stvarana je krvlju i Bogu hvala jer ova djeca to žele znati.“ Prepuna dvorana dirnula je i ostale sudionike programa, vukovarske branitelje, pripadnike 204. vukovarske brigade, oni koji su dane i mjesece proveli ili na prvim linijama obrane Vukovara ili u srpskim logorima: Dubravko Duić –-Dunja, Josip Horvat – Mađar, Josip Knežević, Lujo Soldić, Zdenko Horvat, Viktorin Jurić – Paša te Damir Radnić.

22 baklje za Vukovar

Za to vrijeme na drugoj strani grada, u Vukovarskoj ulici, stotine građana predvođeni navijačkom skupinom Armada palili su svijeće i pripremali se za mimohod prema Mostu hrvatskih branitelja. Među njima bilo je mnogo i srednjoškolaca, svećenika, časnih sestara i brojnih Riječana koji su se kasnije uputili u mimohodu u centar grada. Dvije dostojanstvene kolone, jedna koja je krenula iz sušačke gimnazije i druga iz Vukovarske ulice spojile su se ispred Mosta hrvatskih branitelja i paljenjem svijeća i molitvom odali počast svim žrtvama u Vukovaru. Osobito dojmljiv prizor bila je bakljada iznad Mrtvog kanala, na kojemu se nalazi Most hrvatskih branitelja gdje su tijekom minute šutnje pripadnici navijačke skupine Armada zapalili 22 baklje u znak sjećanja na 22 godine od stradanja i okupacije Vukovara. Molitvu je predvodio kancelar Riječke nadbiskupije mons. Nikola Imbrišak, a ispred organizatora, vjeroučitelj Marin Miletić zahvalio se svima na dolasku i poručio kako se na ovaj način posvjedočilo da se može voljeti herojski grad Vukovar, i da se to može činiti na dostojanstven način. „Posvjedočili smo koliko nama znače Vukovarci i hrvatski branitelji.“ Miletić je i ove godine za svoje učenike organizirao put u Vukovar i sudjelovanje u koloni sjećanja na koju su se iz Rijeke uputili i mnogobrojni građani.

Helena Anušić