Prof. Miroslav Vrankić: Modernom tehnologijom pomoći osobama s invaliditetom

36-godišnji profesor Miroslav Vrankić, docent na riječkom Tehničkom fakultetu je jedan samozatajni mladi znanstvenik koji tehnologijom želi pomoći potrebitima. Profesor Vrankić stručnjak je u elektronici i digitalnoj obradi signala, spiritus movens projekta Servus kojim želi modernu tehnologiju staviti u znatno poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Profesor Vrankić je i praktični katolik, te se ne libi sasvim otvoreno svjedočiti svoju vjeru. To su razlozi  intervja za nove medije Riječke nadbiskupije s ovim mladim znanstvenikom.

“Ne bih rekao da vjeru i razum treba miriti. Tehničke sam struke pa težim logičkom razmišljanju i mogu reći da mi razum nikad nije bio prepreka na putu vjere. Tko otvoreno koristi svoj razumu traženju Boga, doći će do vjere. Tko sumnja u svoju vjeru neka koristi razum pa će stvari sjesti na svoje mjesto. Razum i vjera nadopunjuju se na putu traženja Boga.”

– Miroslave vi ste profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci, doktorirali ste na kojem točno području?

Da, radim kao docent na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Doktorirao sam na području tehničkih znanosti, polje elektrotehika. Da budem precizniji, bavim se digitalnom obradom signala.

– Što vas posebno zanima kao znanstvenika, u kojem smjeru se osobno želite razvijati?

Volim se baviti stvarima koje imaju smisao. Ne znanost  zbog znanosti ili struka zbog struke, nego koristiti znanost i stručne vještine na dobrobit čovjeka. Zbog ove potrebe za povezivanjem svojih tehničkih znanja sa svojim idealima, zadnjih se pet godina bavim i asistivnom tehnologijom.

– Kako bi našim čitateljima predstavili “Asistivnu tehnologiju”?

Asistivna tehnologija je tehnologija čiji je cilj pomoć osobama s invaliditetom. Dakle, tehnologija koja pomaže prevladati invaliditet i omogućiti samostalnost osobama s invaliditetom. Na Tehničkom smo fakultetu 2011. godine pokrenuli kolegij pod nazivom Asistivna tehnologija na kojem naši studenti uče o tehnološkim rješenjima za ove humane svrhe. Pored teorijskih znanja, na ovom predmetu nastojimo biti jako praktični tako da svake godine studenti rade na stvarnim projektima izrade različitih pomagala za osobe s najtežim tjelesnim invaliditetom iz raznih dijelova Hrvatske. Sav rad je volonterski, a troškove potrebne opreme nastojimo pokriti kroz donacije i putem različitih projekata tako da osoba može svoje unikatno pomagalo dobiti besplatno.

– Što ste točno učinili u primjeru gospodina Marka Lukića?

Gospodin Marko Lukić živi u Domu Lekić u Varaždinu i prije desetak godina ostao je paraliziran nakon teške prometne nesreće tako da se sada kreće uz pomoć elektromotornih kolica i jako teško govori. Njegov veliki problem je bila govorna komunikacija s drugim ljudima. Zbog toga su mu naši studenti napravili komunikator koji smo nazvali Marko2 i koji govori umjesto njega. Potreban je samo mali pomak prsta kako bi se odabrala željena rečenica koju potom uređaj izgovara putem ugrađenih zvučnika. Marko2 je montiran na Markova elektromotorna kolica tako da ga prati gdje god on išao. Na ovom su projektu studenti intenzivno radili više od pola godine, a vrhunac projekta bio je odlazak u Varaždin u svibnju ove godine na montažu i puštanje u rad novog komunikatora. Projekt je financijski podržala Zaklada Sveučilišta u Rijeci na čemu smo jako zahvalni.

– Mote li nam reći malo više o i vašem projektu Servus?

Projekt Servus je nastao još 2008. godine kroz moj volonterski rad u Caritasu. Kroz rad s osobama s invaliditetom rodiela se ideja za izradu sustava koji bi omogućavao govorno upravljanje cijelom kućom za osobe koje su nepokretne i ne mogu koristiti svoje ruke. Dakle, uz pomoć Servusa nepokretna osoba može doslovno razgovarati sa svojom kućom i bez potrebe za korištenjem ruku može upravljati svjetlima, vratima, telefonom, televizorom, klima uređajem, surfati internetom i još mnogo toga. Dovoljno je npr. samo reći „Servus, upali svjeto“ i svjetlo će se upaliiti. Pokazalo se da u Hrvatskoj postoji potreba za ovakvim pomagalom tako da je 2009. godine osnovana tvtke E-Glas (www.eglas.hr) pri Znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci koja razvija govornu tehnologiju s ciljem pomaganja osobama s najtežim tjelesnim invaliditetom.

– Je li projekt Servus zaživio u Hrvatskoj?

Trenutno imamo gotovo 30 Servusa instaliranih u domovima korisnika u svim dijelovima Hrvatske. Siguran sam da bi danas taj broj mogao biti i 300 jer u Hrvatskoj ima nekoliko tisuća osoba s najtežim tjelesnim invaliditetom kojima je pomoć Servusa uistinu potrebna, ali nažalost velik broj njih je u financijski jako teškoj situaciji. Zbog toga smo u trajnoj potrazi za donatorima koji bi pomogli u postupku nabavke Servusa. Samo na području Rijeke imamo desetak osoba na listi čekanja donacije za nabavku Servusa. Njima i njihovim najbližima Servus bi značio neopisivo olakšanje u svakodnevnom životu. Jedna naša korisnica plakala je od sreće kada je po prvi puta nakon što je ostala nepokretna ponovo mogla uz pomoć Servusa sama upaliti svjetlo ili nekoga nazvati telefonom. Siguran sam da sa Servusom možemo jako puno pomoći, ali za to je neophodno potrebna pomoć šire zajednice koja će prepoznati vrijednost ovog projekta.

– Tehnologija ubrzano raste. Mogućnosti današnjih smart phonea bi ljudima prije desetak godina izgledale kao pravi pravcati SF, vidimo da tu priči nije kraj, google razvija pametne naočale, motorola je najavila tatoo čipove, drugi giganti poput applea, samsunga, sony-a ne zaostaju, gdje je tu opasnost za čovjeka i hoće li se čovjek uspjeti sačuvati u navedenom?

Da, tehnologija uistinu ubrzano raste. Ponekad se taj napredak čini pomalo i zastrašujuć. No, s druge strane, taj se napredak može iskorisiti i za jako pozitivne stvari. Sve ovisi o nama, kako usmjeravamo razvoj i korištenje postojeće tehnologije, i o svakome od nas kako koristi tehnologiju koja mu stoji na raspolaganju. Mogu sa sigurnošću reći da je naša odgovornost za mudro korištenje tehnologije danas puno veća nego ikada.

– Dobio sam jednu insajdersku informaciju kako vi često znate sudjelovati u humanitarnom radu, pomagali ste i kroz fizičke poslove potrebitima, ličili zidove? Zašto to činite?

Pomaganje je nešto što me veseli. Volontiranje je jako dobra stvar i svima preporučjem da barem jednom pokušaju volontirati. Mi ljudi često težimo zatvaranju u svoje probleme i svoje male svjetove. Pomaganje drugima ruši te zidove, otvara nas za puno više i stavlja stvari u pravu perspektivu.

– Vi ste jedan od onih znanstvenika koji su vjernici. Je li vam teško bilo pomiriti fides et ratio ili?

Ne bih rekao da vjeru i razum treba miriti. Tehničke sam struke pa težim logičkom razmišljanju i mogu reći da mi razum nikad nije bio prepreka na putu vjere. Tko otvoreno koristi svoj razum u traženju Boga, doći će do vjere. Tko sumnja u svoju vjeru neka koristi razum pa će stvari sjesti na svoje mjesto. Razum i vjera nadopunjuju se na putu traženja Boga.

– Što vama osobno znači Bog?

Stvoritelj. Smisao. Ljubav. Cilj.

– Aktivni ste i kroz jednu katoličku zajednicu? 

Da, aktivan sam i u Marijinoj legiji. Iako ime možda nekome neobično zvuči, radi se o maloj „vojsci“ običnih ljudi prisutnih u svim dijelovima svijeta koji su odlučili svoje vrijeme upotrijebiti za pomoć bližnjemu.

– Kako gledate na današnje društvo, osobno mi se čini da je uvijek bilo svojevrsne krize, no kao da smo se s krizom tijekom povijesti znali snažnije nositi?

Mislim da u Hrvatskoj vlada potpuno kriva percepcija stvarnosti i previše pesimizma. Stvari se mogu staviti u perspektivu tek ako pogled odmaknemo od nas samih i pogledamo kako ljudi žive u mnogim zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. Kod nas na ulicama ljudi ne umiru od gladi, imamo pitku vodu, imamo električnu energiju dostupnu na svakom koraku, imamo bolnice. Sve to imamo, a i dalje smo nesretni i govorimo kako nam je teško, kako je loša politika kriva za sve, kako nas nitko ne voli… Ako bih malo pretjerao, onda bih mogao reći da se ponašamo kao depresivni bogataši. Zapravo, imamo sve što nam treba, a nikad nismo zadovoljni, uvijek mislimo da je svima drugima bolje nego nama i da je nama najteže.

– Što želite poručiti mladim osobama, točnije studetima danas?

Budite pozitivni, tražite svoj smisao, radite, učite, budite kreativni i pomažite drugima oko sebe. Nemojte se zatvarati u sebe. Radite na sebi pomažući drugima. Počnite volontirati što prije. To će vas izgraditi kao osobe, a često može biti velika pomoć u traženju posla kad završite studij. Danas ima puno nezaposlenih ljudi, ali isto tako među poslodavcima vlada uvjerenje da je i dalje jako teško pronaći kvalitetne zaposlenike. Pokušajte svoj studij i svoju struku spojiti s vašim idealima. Predivno je ako je posao od kojeg zarađujete za život u isto vrijeme i posao koji vas ispunjava srećom i unosi smisao u vaš život. Danas ima puno ljudi kojima su ideali jako daleko od njihovih poslova. Rade zato što moraju nekako preživjeti, a za snove ne ostaje mjesta u tempu svakodnevnog života. Sada dok još studirate savršeno je vrijeme da pametno gradite svoju budućnost.

– Kako ostvariti svoje snove?

Postavite si ova pitanja: „Koji su moji ideali?“, „Do čega mi je u životu najviše stalo?“, „Što zelim postići u životu?“. Još danas odvojite malo vremena i zapišite svoje ciljeve koji vas vode na putu prema vašim idealima. Zapišite svoje kratkoročne ciljeve (ciljevi za ovaj tjedan, ovaj mjesec…) i dugoročne ciljeve (za godinu dana, za pet godina, za deset godina…). Ciljevi koji su u skladu s vašim idealima jako su važna stvar. No, da bi se ciljevi ostvarili potrebno je napraviti dobar plan konkretnih aktivnosti koje ćete poduzeti da dođete do cilja. Evo tri važne točke dobrog planiranja:

1. Počnite odmah! Prvi korak u izvršavanju vašeg plana morate poduzeti u roku od 24 sata. Iskoristite početno oduševljene i započnite s izvršenjem plana prije nego se „ohladite“.
2. Razmislite o tome tko vam može pomoći. Pronađite „saveznike“. Pronađite ljude koji su već postigli cilj za kojim vi težite i pitajte ih savjet. Savjet vas ne košta ništa, a može vam uštedjeti jako puno vremena i nepotrebnog truda. Dakle, nemojte biti previše ponosni niti previše sramežljivi, uvijek pitajte za savjet iskusnije od sebe.
3. Jasno definirajte rok postizanja cilja. Neka rok bude realan. Studij koji traje tri godine jako je teško završiti u samo godinu dana. Budite mudri i realno postavite svoje rokove.

Razgovor vodio: Marin Miletić

Skip to content