Otvaranje postupka Marije Krucifikse
Kategorija:
Nadbiskup Ivan

Propovijed nadbiskupa Ivana Devčića

Katedrala sv. Vida, 20. listopada 2013. (čit.: Izl 17,8-13; 2 Tim 3, 14-1, 4,1-3; Lk 1-8 – 29. n. k.c.g., „C“)

Drage duhovne kćeri i sestre Majke Marije Krucifikse, poštovani sudionici ovog svetog slavlja!

1.     Danas slavimo misijsku nedjelju koja nam doziva u svijest Gospodinovu zapovijed: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 18-20). Tijekom vremena, nakon što su europski narodi prihvatili kršćanstvo, prevladalo je među kršćanima shvaćanje kako se ta Isusova zapovijed poglavito odnosi na naviještanje evanđelja narodima koji još nisu čuli za njega. I danas, ove nedjelje, mislimo prvenstveno na Crkvu i njezino djelovanje među narodima koji nisu tradicionalno kršćanski. A to su poglavito narodi Azije i Afrike. Ipak nas mnogi znakovi vremena upozoravaju na to da su i tradicionalno kršćanske zemlje danas sve više raskršćanjene i time također sve potrebnije misija, odnosno nove evangelizacije. Među one koji su to već odavno shvatili možemo ubrojiti i Majku Mariju Krucifiksu Kozulić, za koju dijecezanski postupak za proglašenje blaženom svečano otvaramo upravo kad Crkva slavi misijsku nedjelju.

2.     Tko je bila ta žena koju kanimo, ako je Božja volja, proglasiti blaženom i time ju dati vjernicima kao uzor za nasljedovanje? Evo njezina kratka životopisa: Marija Kozulić rođena je ovdje, u našemu gradu Rijeci, 20. rujna 1852. godine, u brojnoj i uzornoj kršćanskoj obitelji podrijetlom s otoka Lošinja. Živjela je u trima biskupijama: u Tršćansko-koparskoj deset godina, u Krčkoj biskupiji četiri i pol godine, a najduže u Rijeci, gdje je 1895. osnovala Zavod za siromašnu djecu i mladež te 1899. Kongregaciju Kćeri Presvetog Srca Isusova za odgoj siromašne djece i mladeži. U Rijeci je 29. rujna 1922. godine i umrla na glasu svetosti.

Marija se školovala u Rijeci i Gorici u Italiji. Završila je učiteljsku školu, potom i školu za odgojiteljice u dječjim vrtićima, a kao kći bogate brodovlasničke obitelji imala je mogućnost steći glazbeno obrazovanje i naučiti strane jezike. Odrasla je u obiteljskom ozračju prožetom živom vjerom. Roditelji su svoju djecu poticali riječju i primjerom na prihvaćanje i izvršavanje Božje volje ne samo dok su bila s njima u roditeljskom domu nego i kad su se osamostalila. O tome, između ostaloga, svjedoči pismo što ga je majka mladoj Mariji uputila nakon što je napustila obiteljsko gnijezdo, u kojemu ju pita pohađa li sv. misu te ju potiče: „preporučam ti da živiš u miru i predana u volju Božju“ (Majčino pismo, 2. VII. 1888.).

3.     Čime se ova žena toliko istaknula da ju Crkva želi proglasiti blaženom i preporučiti kao uzor za nasljedovanje vjernicima? Možemo reći da za to postoji više razloga koji zajedno čine harmoničnu cjelinu. Prije svega, Majka Marija bila je velika vjernica, posve predana i poslušna Božjoj volji, kako su je njezini roditelji naučili i odgojili. Prateći njezin život i djelo, možemo s punim pravom na nju primijeniti Isusove riječi što ih je rekao nekoj ženi Kanaanki: „O ženo! Velika je vjera tvoja!“ (Mt 15, 28). O njezinoj velikoj vjeri, kojom se posve predala volji Božjoj i suobličila Kristu, svome jedinom Učitelju, svjedoči i njezin izbor redovničkog imena „Krucifiksa“. Biti Krucifiksa, s Kristom raspeta, njemu posve suobličena, te s njime bez zadrške izvršiti volju Očevu, ljubiti sve ljude, a posebno najsiromašnije i najslabije, ljubavlju njegova Presvetog Srca, izrazi su i znaci njezine velike vjere. U želji da bude što sličnija Kristu poniznom i milosrdnom, molila je: „Udijeli mi, Gospodine, duboku poniznost i milosrdnu ljubav“ (Bilješke, lipanj 1882.).

Svoju je vjeru hranila Božjom riječju i Presvetim Isusovim tijelom i krvi u pričesti i pobožnim danonoćnim klanjanjem pred njime u svetohraništu. O njezinoj dubokoj i trajnoj uronjenosti u molitvi u Gospodina i u njegovo Presveto Srce svjedoče i riječi koje je preuzela iz današnjeg evanđelja i unijela u poglavlje o molitvi u Pravilima i Konstitucijama Kongregacije: „Oportet sempre orare et non deficere – Valja uvijek moliti i nikada ne prestati“ (Lk 18, 1). O njezinu iskustvu molitve i njezine učinkovitosti svjedoči i izjava kako joj „pomoć s neba nikad nije izostala“ kad god je molila. Zato je duboko vjerovala u Božju providnost i na nju se, a ne na svoje ljudske sile, oslanjala u svim svojim pothvatima i naumima. Snagom vjere i molitve nadvladavala je sve kušnje, nepravde, bolesti, nerazumijevanja i progonstvo.

4.     Ali ona nije ostajala samo na lijepim riječima, nije govorila samo Gospodine, Gospodine, nego je i izvršavala volju Oca nebeskoga (usp. Mt 7, 21). Zbog toga je njezina vjera urodila mnogim hvalevrijednim djelima, koja danas nastavljaju njezine duhovne kćeri koje žive u dvjema zajednicama, hrvatskoj pod imenom Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova i talijanskoj imena Figlie del Sacro Cuore di Gesù. Od srca vas, drage sestre, pozdravljam i u Gospodinu dijelim s vama radost i ponos zbog današnjega dana, tako lijepog i važnog za sve vas i za sve nas zajedno s vama. Već kao katolička laikinja i članica Pobožne udruge Kćeri Srca Isusova Majka Krucifiksa je niz godina vrlo angažirano djelovala kao odgojiteljica i vjeroučiteljica. Kasnije je nastavila činiti isto i kao redovnica i poglavarica u Kongregaciji Kćeri Presvetog Srca Isusova te u Zavodu za siromašnu djecu i mladež, kao i u Risiki, kad je za vrijeme Prvog svjetskog rata morala napustiti Rijeku. U Konstitucijama Kongregacije istaknula je: „Nema uzvišenijeg posla od odgoja mladeži“ (Const. XVIII, 1904., 71). U tom se smislu, dok je još živjela u Trstu, zavjetovala: „Služit ću Gospodinu, služit ću mu dovijeka u siromašnoj djeci i mladeži.“

Ali ne smijemo zaboraviti da se s jednakom majčinskom brigom, oplemenjenom ljubavlju Presvetoga Srca Isusova, brinula i za sve siromašne, nemoćne i umiruće ljude, zbog čega ju danas nazivamo riječkom „Majkom Terezijom“. Sve je to činila u vremenu kad u našoj sredini nije bilo sustavne skrbi za siromašnu djecu, mlade i odrasle ljude.

5.     Iz svega rečenoga proizlazi da je Majka Marija Krucifiksa Kozulić ozbiljno težila za svetošću i da je ostvarila ono što je uzela kao svoj životni program, kad je napisala: „Želim živjeti i umrijeti sveto.“ Možemo reći da je ona već krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća činila ono na što je bl. Ivan Pavao II. pozvao Crkvu u Apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće: „Prije svega, bez oklijevanja kažem da je perspektiva u koju treba smjestiti čitav pastoralni hod svetost“ (NMI 30). Budući da se evangelizacija ostvaruje poglavito životnim svjedočenjem kršćana, tj. svetošću, Majka Marija Krucifiksa bila je svojim životom i djelom doista istinska misionarka u svojoj sredini koja se već u ono vrijeme nalazila pod jakim utjecajem raznih nekršćanskih i protukršćanskih strujanja. Njezina je trajna želja bila sve privesti Kristu i u njemu sve obnoviti, prema riječima ondašnjega pape sv. Pija X., koje je izrekao prilikom posvete svijeta Presvetom Srcu Isusovu: „Instaurare omnia in Christo“ (Obnoviti sve u Kristu).

6.     Evangelizirati svetošću vlastita života – to je poruka Majke Krucifikse svima nama, poruka jednako važna za njezino kao i za naše vrijeme. Imajući u vidu upravo tu njezinu ozbiljnu težnju za svetošću, za potpunim predanjem u volju Božju i u službu Crkve, kao i njezinu odlučnu zauzetost za kršćanskih odgoj djece i mladeži i ništa manju brigu za siromahe svake vrste te majčinsku ljubav prema svakom čovjeku, smatrali smo uputnim pokrenuti službeni postupak za njezino proglašenje blaženom. I to danas činimo, nakon što smo prethodno zatražili i dobili suglasnost Kongregacije za kauze svetih. A Gospodinu se preporučujemo da on ovo naše djelo svojom milošću pretekne i pomoću prati, kako bi ono s njime počelo i po njemu završilo. Amen. 

Skip to content